Piše:Josip Frković
Na ulazu u Brezovicu, kojim su autobusima prošli izaslanici iz cijele zemlje, Bijeli križ istine koji su u blizini društvenoga doma – i tadašnjim uzaludnim negodovanjem Kristine Ikić Baniček – 2016. postavili članovi Ogranka “Hrvatskoga domobrana”, prosvjedno su se okupili Siščani koji uporno ponavljaju da je u toj šumi sustavno ubijano šest tisuća bivših vojnika NDH i civilnih domoljuba.
Na drugom kraju grada, u Capragu i šumi Lasinji, ubijeno je do 1947. oko tri tisuće ljudi. Uza smrtonosne presude prijekoga vojnog suda 836 građana, a u montiranim poliitičkim procesima još 77 nedužnih Siščana.
Ropotarnica povijesti
Ma koliko ga desničari držali političarom prevrtljivcem, koji se u Okučanima skandalozno neopravdano okomio na prve i dragovoljne hosovske branitelje Republike Hrvatske od srbočetničkog oružanoga nasrtaja, aktualni predsjednik države Zoran Milanović jučer je u sisačkoj Brezovici izgovorio nekoliko neporecivih i umirujućih rečenica. A suštinska je ona “Nemamo se čega stidjeti”. Bez obzira na tamne stranice ustaškoga režima koji je na vrijeme odložen u ropotarnicu povijesti. Iskoristio je zapravo izostanak predsjednika Vlade i Hrvatskoga sabora, Andreja Plenkovića i Gordana Jandrokovića, zauzetih europskim diplomatskim poslovima, pa je na poziv svoje vjerne stranačke sljedbenice Kristine Ikić Baniček poznati partizanski poklič relaksirao u “Ne fašizmu, sloboda narodu!”. Vjerojatno ni u peti pritom nije imao pomisao da će jedan Židov (Ognjen Kraus) i srpski manjinac (Milorad Pupovac) s vremenom popustiti i da nadalje neće ustrajavati na kaznenim zabranama dalekog hrvatskog ratnog pokliča “”Za dom – spremni!”. Uzvika s kojim su i branitelji Republike Hrvatske nadvladavali moćnu JNA i svekoliko četničko velikosrpstvo. Zahvaljujući spomenutoj i drugim istinama o hrvatskom nacionalnom biću kroz prošlost, Bogu hvala, izostale su poznate tlapnje Ive Fumića, Stipe Mesića i Ive Josipovića o prvom Sisačkom partizanskom odredu iz 22. lipnja 1941. kada su Hitlerove divizije napale SSSR, a komunisti Vlade Janića Cape potražili sigurnost u šumama Šikari kod Žabna i Brezovici.
Uza sve povijesne istine, ona u pobjedi hrvatskih i slovenskih velikaša pod Tomom Bakačem Erdoedyjem 22. lipnja 1593. nad Turcima koje je vodio Hasan paša Predojević s pravom se slavi do danas. Četiri stoljeća kasnije – kako je to povjerljivo sugrađanima objasnio i umirovljeni i čestiti general JNA Vlado Janić Capo – sisački su komunisti izveli svega nekoliko diverzija na pruzi. Pod pritiskom ustaške ofenzive povukli se na Banovinu u štab bivšega Vasilja Gaćeše, šumskoga hajduka. Ondje, međutim, Hrvate komuniste prihvatili su s podozrenjem i nepovjerenjem. Usprkos dokazivim činjenicama, brezovička se mitomanija i poslije tri desetljeća postojanja neovisne emokratske Hrvatske ipak nastavlja.
Novo lice
Uz potpredsjednika Sabora Davorka Vidovića i ministra Marina Piletića, predsjednika Vrhovnoga suda Radovana Dobronića, novo lice u Brezovici bio je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, prvak ljevičara “Možemo” i neuspješni reformator Zagrebačkoga holdinga, koji ne uspijeva uspostaviti higijensko prikupljanje i zbrinjavanja otpada. Govorili su, osim Milanovića, ministar Ivan Malenica, župan sisačko-moslavački Ivan Celjak i poznati antifašistički parolaš i neborac, predsjednik SABA Franjo Habulin.T
