Piše:Josip Ftković
Nakon najmanje pet desetljeća, tijekom kojih je kao samozvani vrhovni autoritet iz velikosrpske obitelji i ateist maskiran petokrakom zvijezdom i kokardom u džepu – zajedno s nelegalnim srpskopravoslavnim episkopima i patrijarsima – tražio i „pronalazio“ nova mjesta svirepih zločina nimalo dobroćudna ustaškoga režima NDH. Sve do Vuka Stefanovića Karadžića, memoranduma SANU i mita Dobrice Ćosića.
Riječ je, naravno; o Miloradu Pupovcu, neutješnom srpskom Jugoslavenu, zagrebačkom dr. sociologije i samozvanom lideru pobunjene srpske nacionalne manjine u neovisnoj Hrvatskoj, neimenovanom „ambasadoru“ Vučićeva četničkog režima.
Lažljiva priča
Dodajmo, i autora grozomorne, lažljive priče iz 90-ih o pokrštavanju jedanaest tisuća pravoslavne djece, ali i suodgovorne osobe na pobunjenoj srpskoj strani za život pakračkoga liječnika dr. Ivana Šretera, koji je zarobljen i smaknut u logoru Bučje 1991. godine.
Umjesto nabrajanja stotina lokacija dokazanih i nepotvrđenih zločina NDH nad Srbima i njihovom imovinom tijekom dvaju ratova 1941. i pola stoljeća kasnije, kada su Srbi agresijom osvetnički i krvoločno krenuli na Hrvate već pri pomisli na njihovu oduvijek im mrsku samostalnu državu. Tako su četnici kasnijeg narodnoga heroja Jugoslavije i generala jna Đoke Jovanića potkraj srpnja 1941. opustošili Boričevac, krvoločno ubivši 24 člana obitelji Ivezić. Ubili su tada više tisuća hrvatskih seljaka susjedne Bosanske krajine, sve do Jajca, dok su katoličke svećenike uz blagdan sv. Ane nabijali na ražanj i pekli u nazočnosti najbliže rodbine. Zdravu razumu previše.
Spaljeni i raseljeni Zrin
Spominjemo nadalje nesretni, spaljeni i od većinskih srpskih partizana raseljeni Zrin rujna 1943. s tri stotine žrtava, pa pakračku Španovicu iste sudbine s 500 ubijenih Hrvata nekoliko dana kasnije, Od zločina počinjenih za srpske agresije i Domovinskog obrambenog rata, spominjemo ličku Široku Kulu s 36 smaknutih staraca (potomci iz obitelji Orešković i danas žive u Sisku – op.a.), zatim Kostriće i Baćin sa svih 16 i 56 pronađenih i još toliko u Uni nestalih stanovnika. Kako na popis užasa ne staviti 800 ranjenika iz zagrebačkih bolnica u žumberačkoj Jazovki tijekom Drugoga svjetskog rata…
Sasvim za kraj, o još jednom javnosti dosad nepoznatu i gnjusnom partizanskom komunističkom zločinu 1945. u Međuvođu. Otkrili su ga uporni hodočasnici iz Generalskoga Stola, Duge Rese i Senja, uz obljetnicu klanja bajunetima (!) dvije tisuće pripadnika hrvatske domobranske vojske i civila pri povratku iz Bleiburga i s križnih putova Austrijom, Slovenijom i Hrvatskom. Prema sjećanjima starijih, nesretnici su iz logora Dubovca u Karlovcu vlakom dopremani između sela Škerića i Vucelića, a odatle do škrapa i jama odvođeni na gubilište. U prilici 31. hodočašća i obljetnicu stradanja, molitvom se katoličkim vjernicima na misi vlč. Marija Kralja priključio se poglavar Hrvatske pravoslavne crkve, arhiepiskop Aleksanaar Ivanov. Sunjsko-kostajnički i sisački pukovnik HV-a u miru Ivica Pandža Orkan dovodio je arhiepiskopa Aleksandra na komemoracije od četnika ubijenim ruskim novinarima kod Panjana i u Kostrićima, te Jošavici (Petrinja) kod blagoslova obitelji srpskog pravoslavnog hrvaskog branitelja Dušana Plavljanića. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.