ANEGDOTE O JANKU BUČARU

DOK JE BRAVAR BIO PREDSJEDNIK SVA SU NAM VRATA BILA OTVORENA

18. listopada, 2014.

Piše: Janko Bučar

Na press konferenciji Hrvatskog svjetskog sabora sjeo sam se za stol gdje su sjedile samo žene. Pozdravim i poželim dobar tek, a one radosno kažu:

– Dobro, da je jedan kavalir s nama!

– A čime Vas mogu ponuditi? – upitam.

Nakon toga izvadim knjigu Anegdote i misli Tina Ujevića i darujem za muzej iseljeništva u sklopu Matice hrvatskih iseljenika, pa iskoristim prigodu ispričati jednu Tinovu anegdotu koja nije u knjizi, a glasi:

Tinu Ujeviću je bilo zabranjeno djelovanje od preokreta 1945. godine do početka pedesetih godina prošlog stoljeća. Tada su ga drugarice i drugovi iz Komiteta koji su bdjeli nad mislima i riječima ljudi, pozvali Tina na razgovor, gdje je bio upitan:

– Druže Ujeviću od kada je ono vama zabranjeno javno djelovanje?

Tin Ujević odgovori.
– Od oslobođenja!

Jedna gospođa se nasmije, a druga se malo namršti i reče:

– Što manje oslobođenja to bolje.

Na to primijetim:

– Gospođo, rado ispričam anegdote koje trebaju nasmijati ljude, a ne rastužiti, a ovime ste se i razgolitili!

Kad se razgovaralo o Udbi Davor Pavuna reče:

– Za dvadeset godina će svi udbaši biti razotkriveni. I bit će lustracije.

Još nisam ni prokomentirao prema Marijanu Majstoroviću, moje riječi: Jako teško!, jedan od novinara se naglo digao i istrčao iz dvorane, pa rečem Marijanu:

– Vidiš, već im je ovaj to otišao dojaviti!

Od jednog kolege dobijem ovu poruku elektroničkom poštom 2011. godine:

OSJEĆATE SE STARO???????????????

– Ljudi koji se ove godine upisuju na fakultet rođeni su 1992.

– Za njih je Tito samo najveći zločinac u povijesti.

– Dan Republike – 29.11. Koje Republike ?

– Sigurno ne znaju za vašu štafeta Mladosti.

– Nisu nikad bili Titovi pioniri.

– Ivo Lola Ribar – im je neki Jovo Bekrija Pecaroš?

– Ne znaju tko su Tihi i Prle ili Mirko i Slavko.

– Za Boška Buhu da i ne pitamo. I on im je najveća gnjida

– Zar je moguće da je Olimpijada stvarno održana u Sarajevu, a Univerzijada u Zagrebu?

– Zar su Iran i Irak ratovali?

– Sjećaju se samo jedne Njemačke.

– U njihovom životu AIDS je oduvijek postojao.

– Izraz: „Zvučiš kao pokvarena ploča“ njima ništa ne znači.

– „Ratovi zvijezda“ izgledaju vrlo lažno, a specijalni učinci su komedija.

– CD je pušten na tržište jedanaest godina prije njihovog rođenja.

– Zar su postojali i crno-bijeli televizori?

– Oduvijek je postojao video.

– Većina ne može ni zamisliti kako je uopće postojao televizor bez daljinskog upravljača. O, strahote!

– Rođeni su kad je već oko 13 godina postojao „walkman“.

– Titanik je pronađen. Zar je bio izgubljen?

– Michael Jackson je oduvijek bio bijelac.

– Ti isti ljudi početkom ove godine svi imaju pravo glasa, pa vi vidite.

A sada….da odgovorimo na gornje pitanje… OSJEĆATE SE STARO???????????????

– Osjećam se bolje – odgovorim mu.

Jedan znanac mi reče u razgovoru:

– Dok nam je bravar bio predsjednik sva su nam vrata bila otvorena.

– I to zatvora, ako ste demokratski i slobodno mislili!

U Matici hrvatskoj pri plaćanu članarine Nadi Kosec sam darovao knjigu Pisma iz vedrine duha. U posvetu joj u razgovoru gdje je bilo puno smijeha napišem:

– Poštovanoj gospođi Nadi Kosec, sa zahvalnošću za vedrinu duha, od uha do uha!

U kasnijem još smješnijem razgovoru iznosio sam i  neke osobne stvari i interese, kako nemam automobil, nisam oženjen…

Na izjavu da nema auto, Nada reče:

– Pa kako možete bez auta?

Kad je Nada Kosec, malo prolistala knjigu reče mi:

– Dajte napravite i nastavak. Ova godina je puna njihovih bisera!

– Znam, bacaju ih kao da smo svinje!

– Pa znate, političari uvijek imaju zamjene teza, posebno marksistički odgojeni – prokomentira Nada.

– Pa znam i bez toga, čim su na državnoj kopanji ili jaslama!

Na susretu s Borisom Jurenićem ovaj mi ponudi piće riječima:

– Hoćeš li popiti nešto oštro?

Na to se obratim konobaru koji je znatiželjno očekivao narudžbu:

– Pa dobro, može nešto oštro. Dajte mi donesite nož!

Pri plaćanju računa od 30 kuna, Boris reče konobaru:

– Može 40.

– Kad je ovaj donio ostatak nova od 60 kuna, primijetim:

– Ali, prijatelj je mislio svakome od nas 40 kuna!

S Ivanom Palatinušem na pivu u Laterni dolazi konobar, pa upita što želimo popiti, a Ivica odmah naruči pivo, a ja pogledam praznu bocu na stolu pa rečem:

– I ja bih pivo, ali ne ovako malo!

– Ali to je veliko – pola litre.

– Za dvije i pol litre meni pak izgleda jako malo – uzvratim.

Kada je konobar donio pivo sa čašama, vratim mu moju čašu riječima:

– Molim vas, uzmite ovu čašu i ona mi je premala!

Ivica Palatinuš u telefonsko  razgovoru reče sugovorniku:

– Tu sam u Laterni pijem pivo s jednim mladim gospodinom.

– Puno mlađim – dobacim.

Na rođendan me nazove telefonom jedan ženski glas i upita:

– Je li to Janko Bučar?

– Ne – odgovorim.

– A je li to Barovka15? – upita dalje ženski glas.

– Ne – ponovno zaniječem, pa upitam:

– A je li to Barbara Streisend?

– Ne – odgovori dama.

– A jeli to…?

– Zašto me to ispitujete?

– Pa rekla mi je mama da ne razgovaram s nepoznatim osobama – uzvratim.

Pri fotografiranju kod reklamnog štanda Diners cluba i Erste Bank, reče mi fotograf Dario:

– Biti ćete kao James Bond!

Kad sam postavio lice na rupu, to sam napravio sa plastičnom čašom u kojoj su me častili kavom. Kad su mi pokazali sliku, upitam.

– A gdje je moja kava!

Srećko Puntarić mi reče da žele napraviti izložbu karikatura na katu Trga bana Jelačića.

– Je li tamo gdje su bili Škoti na dan utakmice Hrvatska – Škotska. Bilo ih je sve puno? – rečem.

– Da tamo. Bila su i sada još dva sa onim kiltovima.

– I koliko Škotkinja u hlačama? – upitam.