U čemu je onda problem da se u Hrvatskoj ni djeca ne mogu liječiti, već se za njihov život treba i mora sakupljati milostinja? Kažu da lijek koji spašava život nije na listi skupih lijekova HZZO-a! Ma, nemojte. A kako je na listi za spašavanje jedan Todorić i njemu slični tajkuni, koji „boluju“ od lopovluka i za koje građani Hrvatske hoću ili neću moraju (sic!) dati financijska sredstva? Dakle, ako nije na listi skupih lijekova, stavite ga
Napisao: Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) podržava priopćenje Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava (HHO) u kojem pozivaju vlasti na svim razinama da javno preuzmu odgovornost za sudbinu djece oboljele od neuroblastoma i učine sve što mogu bez prijetvornih birokratskih dvojbi i nedoumica. Naime, riječ je neophodnom liječenju desetak mališana (sic!) koji se liječe u Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj ulici u Zagrebu i koji boluju od zločudnog tumora. Njima može pomoći samo jedan skupi lijek („Dinutuximab“), za što navodno treba izdvojiti ukupno oko 10 (deset) milijuna kuna. Taj lijek još k tome nije na listi skupih lijekova HZZO-a!?
Novaca ima gdje ga ima
Kao prvo, sramotno je i jadno što u Hrvatskoj onaj tko nema novaca, ukoliko teško oboli, osuđen je na – smrt. Što je to deset milijuna kuna? Za dječju bolnicu u Klaićevoj sigurno je puno, jer im je to gotovo cijeli godišnji proračun, ali što bolnica ima s time? Drugo, kako je moguće da država nema tih „pišljivih“ deset milijuna, kad smo svjedoci da spašava i neke tvrtke ala „Agrokor“ i obitelj Todorić i to u vrtoglavim iznosima od 40, pa i više milijardi (!) eura, ili pak kako se nema novaca kad svakodnevno čitamo i slušamo o brojnim hrvatskim tajkunima koji jedan dan ulaze u Remetinec, a već drugi izlaze, jer su platili jamčevinu od milijun i više eura (Pripuz, Bandić i dr.). Treće, na našim sudovima, poput Osijeka, vode se sporovi oko navodno opljačkanih milijuna eura i to u svezi nogometa (na utakmice u prosjeku dolazi iznimno mali broj gledatelja), što također govori da novaca ima, tamo gdje ga – ima!
Pa, u čemu je onda problem da se u Hrvatskoj ni djeca ne mogu liječiti, već se za njihov život treba i mora sakupljati milostinja? Kažu da lijek koji spašava život nije na listi skupih lijekova HZZO-a! Ma, nemojte. A kako je na listi za spašavanje jedan Todorić i njemu slični tajkuni, koji „boluju“ od lopovluka i za koje građani Hrvatske hoću ili neću moraju (sic!) dati financijska sredstva? Dakle, ako nije na listi skupih lijekova, stavite ga, pa će biti!
Ovo što se trenutačno događa u Klaićevoj bolnici tek je kap u moru od nesposobnosti hrvatskog zdravstva, ili bolje rečeno onih koji ga vode. Koliko je samo prije djece umrlo (u tišini) što nisu dobili ovaj ili slični skupi lijek? A koliko će ih još umrijeti, jer im lijekovi nisu na „listi“(da ti pamet stane)!
Liječenje za jake i bogate
Hrvatska je premala zemlja da si možemo dozvoliti da nam je zdravstvo, primjerice, daleko iza nogometa, tim prije što jedan loptogurač godišnje zaradi kao godišnji proračun desetak dječjih bolnica.
Kad su branitelji odlazili braniti hrvatsku Domovinu nije im bilo ni na kraj pameti da se neće moći ni adekvatno liječiti, ako neće biti „jaki i bogati“, a kamoli da to neće biti u mogućnosti ni njihova djeca.
Sve u svemu, ako ima novaca za Todorića i slične, nema razloga da ga ne bude i za one kojima je prijeko potrebno zdravlje. Što će nam primjerice „Agrokor“ ili (pre)skupi nogometaši, ako neće imati tko raditi ili neće moći gledati utakmice? T
1 Comment so far
Uskoči u raspravuE, “komentatori” kako vas nema?