COPY PASTE TMB

COPY PASTE TMB

25. ožujka, 2022.

 

Bijela knjiga: Originalan naziv dokumenta je “O nekim idejnim i političkim tendencijama u umjetničkom stvaralaštvu, književnoj, kazališnoj i filmskoj kritici, te o javnim istupima jednog broja kulturnih stvaralaca u kojima su sadržane politički neprihvatljive poruke”.

Naziv “Bijela knjiga” dobio je, prema Šuvarovim izjavama, po koricama koje su bile bijele boje. Knjiga je dokument o represiji u tadašnjoj komunističkoj državi. Namjera je bila mobilizacija u borbu protiv idejnog protivnika

Napisao: Nikola Šimić Tonin

Čitam s tugom, tekst Mladena Pavkovića Branitelji, pisci, istinski povjesničari, akademici, znanstvenici… obični građani nije vrijeme šutnje, Tjedno.Hr., 23. ožujka, 2022.: “Tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu poginulo je oko 15.000 ljudi. Na tisuće ih je umrlo od posljedica rata – nakon rata. Već oko tri-četiri tisuće branitelja je izvršilo suicid. Na desetine tisuća su ostali bez posla, od kojih mnogi da bi preživjeli (da se malo našalimo) kopaju po kantama za smeće…“

Kada nismo lustrirali mi njih, oni lustriraju nas, i izigravaju žrtve, “stradalnike” one “čije se ime nije smjelo javno izgovarati” a potpisnici Bijele knjige” skoro pa 30 godina na čelu Ogranaka DHK, kao Tomislav Marijan Bilosnić, zet Marijana Žuvića – Karla (politički komesar Sime Dubajića), T. M. B., u jugoslovenskoj antologiji pjesama o Titu, intimus Gorana Babića, napisao mu i posvetio pjesmu Ubijači osa – mnogi kažu ljubavna… za YU, nije ga se smjelo krivo pogledati, u Domovima JNA izložbe, nastupi… i za Lijepe naše zaštićen UDBAŠKOM klikom, isto i još bolje… otvara svaki kulturni kokošinjac u gradu, dobiva za svoje prepisivačine stotine tisuća kuna od grada Zadra i Zadarske županije (pisano u Zadarskom listu i naznačeno točno koliko). Bukovicom i Ravnim kotarima, feljton u Zadarskom listu na kog ga uputio i dao mu ideju novinar i osnivač Zadarskoga lista Nedjeljko Jusup, da prođe istim putem ne znajući što će napraviti, istim putem putopisa, a on onako kako samo zna i umije,  pokrao Ivana Androvića, za ne povjerovati, od tud su i putopisi Kroz Ravne Kotare i Bukovicu, (Ivan Andrović, Po Ravnim Kotarima i kršnoj Bukovici, i Putovanje Sjevernom Dalmacijom)., ANDROVIĆ, Ivan, publicist, leksikograf, pisac i prevodilac (Skradin, 15. XII 1876 — Zagreb, 20. III 1954). – prepisivačina samo takva. (prepisivačina) najbolji primjer, copy-paste, od slova do slova rad don Ante Sorića: Iz povijesti župe, Naši župnici, o Privlaci, prepisan od slova do slova cjeloviti rad, sedamnaest stranica, mnogi mi ukazali na to, isto sam proslijedio sudu… laganje o stručnoj spremi, završeni Filozofski fakultet u Zadru, pa uhvačen u laži, ispravi svugdje gdje je to objavio u polazio Filozofski fakultet u Zadru, i toliko toga proslijeđenoga.. copy-paste književnika,  i kada se bilo što napiše o njima, njemu, ide tužba za klevetu. Prepiše ti poemu, kao on meni, pa prepjeva i predgovor iz nje od Josipa Palade, i onda te tuži za klevetu, kada ukažeš na to, predočiš dokaze, pa traži sto i nešto tisuća kuna za duševnu bol, (112.500. kn) zabranu pristupa internetu, pisanja, moglo bi se reći življenja. “To je nama naša borba dala”. Pobijedili u ratu, izgubili u miru. Dokad UDBA naša sudba, od ovih i ovakvih.

*On se hvali (T. M. B.) što je objavio zbirku s nazivom “Odisej” kao 141! A što može novo o tome da se kaže osim da se prepiše?! Je li čitao Gregora Strnišu? Strniša je zbirku s tim naslovom objavio još 1963! – Književnik Žarko Milenić.

Privlačko rodoslovlje, Zadar – Privlaka, 2011. Izdavač: Zadarska nadbiskupija, Župni ured rođenja BDP, Privlaka. Uredništvo: Marko Mustać, Darinko Pupovac, don Ante Sorić.

Potpuno prepisao od slova do slova, i potpisao rad don Ante Sorića iz iste knjige (Privlačko rodoslovlje): Iz povijesti župe. Naši župnici., od 661. – 678.

Privlaka: Mate Mustać, II sv. rat. – Prepisano od slova do slova.

Bijela knjiga: Originalan naziv dokumenta je “O nekim idejnim i političkim tendencijama u umjetničkom stvaralaštvu, književnoj, kazališnoj i filmskoj kritici, te o javnim istupima jednog broja kulturnih stvaralaca u kojima su sadržane politički neprihvatljive poruke”.

Naziv “Bijela knjiga” dobio je, prema Šuvarovim izjavama, po koricama koje su bile bijele boje.

Knjiga je dokument o represiji u tadašnjoj komunističkoj državi. Namjera je bila mobilizacija u borbu protiv idejnog protivnika.

Dokument je predstavljao partijsku hajku na odabrane intelektualce, umjetnike, književnike i druge neistomišljenike čiji se radovi ili istupi nisu uklapali u ideološke partijske okvire prema zamislima Šuvara i njegovih istomišljenika u Partiji i među intelektualcima.

Glavni sudionici “Savjetovanja o idejnoj borbi u sferi kulture i stvaralaštva” u organizaciji Komisije CK SKH za idejna pitanja i informiranje, održanog u Zagrebu 23. svibnja 1984. godine bili su osim Stipe Šuvara, Pero Kvesić, Šime Vučetić, Veljko Bulajić, Vice Zaninović, Žarko Božić, Ervin Peratoner, Pero Pletikosa, Božidar Gagro, Vanja Sutlić (stariji), Tomislav Marijan Bilosnić, Ante Kesić, Stevo Ostojić, Mato Jerinić, Ivo Družijanić, Joža Horvat, Joško Čelan, Ivan Jakopović, Ivan Salečić, Vladimir Popović, Branko Puharić, Vatroslav Mimica, Branimir Bošnjak, Lordan Zafranović, Zlatan Gavrilović, Kosta Spaić, Milan Rakovac, Nedjeljko Dragić, Enes Kišević, Rade Peleš, Davor Kačar, Dragan Milivojević, Goran Babić, Veljko Knežević, Mira Ljubić Lorger, Marijan Radmilović i Josip Brkić.

Tomislav Marijan Bilosnić, UBIJAČI OSA: Iški kralj, kozorozi, i Goran Babić: Razgovore vodimo kao gospođe, besmislene. / Pokazujemo nemir, i šutimo. / Prvo što pitamo: duhovi, mogu li u zvijezde ući, / ili su u zvijezde zavukle se životinjice. / Iški kralj, čovjek jedući zemlju, / jedući zrak, postao trbuh. / Treba li golom srcu dugo da umre. / Spor rješavamo skidanjem krune, / štita koji se ocrtava kao sjena čempresa. / Između dva zuja osa nekada su bili ljudi, / sad gušteri bruse repove. / Visoki kozorog, od kojeg nam se zavrti, / zakratko svuče rog. / U kući ljeta smišljamo nerad. / Povelje tražimo, stare knjige, i pisma, / i svaku drugu utjehu. / Današnji dan prati drugi, već sutrašnji, / kao što dvorjanci prate kralja / izmjenjujući se mučno. / U pamćenju mračno pojavi se dno. / Tad uspomene pišemo / u kojima pokojnici zbore, / i vraćaju se noću. / Pod krevetom krijemo pauka / i prigušeno s njim razgovaramo. / U vrtu uštap djecu uznemirio, / Osjećaju noć pretvorenu u glasove životinja. / Ujutro vidimo ribe, smokve, i puževe, / vidimo rogače, i masline kao sudbinu, / koja korača ispred očiju. / I kuja je krenula na put za Korinjak, / međ’ zubima plivaju joj srdele. / Skorpioni uhvatili se za kamenje, / trzaju se na dodir vode. / Na podnevnom suncu presavijaš novine, / ose padaju razorene, bez otpora. / Kad tako ih ubijaš dozivaš mrave. / Naokolo samo otpala krila, i zuj.

A mogli smo tresti bajame na raštrkanom suncu. / Sad sudac si koji sudi, / šuti i putuje, nestaje, ne govori, / živi i dovoljno i bolno s tijelom punim soli. / Da i ja ubijem leptiricu što zalijepila se / za prozorsko staklo, / što ulazi u kuću i udara o svjetlo? – Iž, kolovoz ’82., Polja 471.

Ante Matić, Tjedno. HR., 1. ožujak, 2017. : Nedavno smo ispred kafića Opatovina na zagrebačkoj pijaci Dolac, sjedili Bilosnić, Stipan i ja i on nam je trubio kako je on bio ugrožen i šikaniran za vrijeme Juge. Stipan je bio povjerovao što laže Marijan, dok ja nisam nakon dva dana donio Bijelu knjigu i dao je Stipanu, jer se u toj brošuri napada i Stipana. Ma zamisli kako se vješto proguravaju u dobrice bivši udbaši i zlostavljači nas pjesnika čistih biografija. Seronja.

Polemike nakon kandidature T. M. B. za predsjednika DHK:

Mato Sušac:A o TM Bilosniću – Žuviću moglo bi se, pd uvjetom  izdržljivog trbuha, pričati i pjevati. Nije on  “rastao” sam.  Za leđima mu bijahu Stamać, Tadijanović, I. Družijanić … 

Kardinal Poštovani g. i kolega Nikola, do mene je doprlo Vaše reagiranje na Bilosnićevo navaljivanje da postane predsjednik DHK. (Taj njegov Program, tvrdi I Grljušić i nije nekakav program, premda ga je od nekoga prepisao. Čudan je taj Bilosnićev nagon za isticanjem. Zato mislim da će od uskoro zatražiti kardinalski šešir! On je, skupa s Goranom Babićem i još ghorima od sebe Dalmacijom vodao DALMACIJI U POHODE, izključivo armijsko-ćetničku podvalu u koju mene nisu uspjeli odvući, ali su mi zato, kadgod i gdjegod su mogli podvaljivali, lagali i svašto . nu on nije bio bez dobre zaleđine: Stamać, Sanader, Tadijanović… Ja nisam htio u društvo HK, jer se tamo nakupilo punio tih Bilosnića-Žuvića. A ni sad nije ništa bolje. Nije uputno baviti se Bilosnićem: u govno upreš prstom i sav si posran. Ipak, najgore je šutjeti. Srdačan Vam pozdrav, Mate Sušac!

Dragi Nikola, već sam u 82.godini ovoga životića. Sastali se svi udarci iznutra i izvana i – smješkaju mi se: O’š još? tako da se malo krećem. Nadam se da ću u dragi Zadar u kojemu sam preživio đenerala Egića, Simu Dubajića i još puno te kom. služinčadi, tih naših jeftinih izroda. Ipak se nadam toj kahvi! Nu, možda i Vas vjetrić nanese u Zagreb? Nemate li gdje  prenoćiti, ima u mene! Puno neobjavljenih rukopisa, nažalost! kamo i kome s time?
Srdačno vas pozdravljam želeći svako božje dobro, Mate!

Marijane Bilosniću (znamo se iz vremena kada još nisi bio i Tomislav!), pročitao sam u ”Hrvatskom slovu” Tvoj

galimatijas u kojemu nema gotovo jedne ortografski ispravno artikulirane rečenice. Ti si elementarno nepismena

osoba. Ovo Te ne prokazujem ja, prokazuje Te taj Tvoj tekst. Pokušao si napisati pean sebi samome, a prokazao

si svu svoju mizeriju, optužio si sebe samoga. Ostao si ono što si za mene uvijek bio – šarlatan i diletant, epigon i

skriboman; nečastan pisac… Marijane Bilosniću, nemaš srama! Nikada ga nisi ni imao. Danas je prekasno da ga stekneš. Osoba bez srama manipulator je, lažov i kokošar. Kada bi (a moglo bi vrlo lako) postojalo društvo  hrvatskih književnih kokošara, Ti bi bio predsjednik po mjeri takvoga društva! Marijane Bilosniću, ako kakvim nesretnim slučajem članstvo Tebe izglasuje za predsjednika DHK, istoga trenutka istupam iz takvoga Društva.  Društvo ne će ništa izgubiti gubeći mene, ali će izgubiti, dignitet birajući Tebe. Zabezeknut Tvojom drskošću zabezeknut ostajem do daljnjega… – Pero Mioč

 Vrlo poštovana gospođo Majo,

ovo je dopis što sam ga poslao najprije na adresu Marijana (Tomislava) Bilosnića, jer se tiče njega, ali bih Vas zamolio, ako to nije ”protuzakonito” da ovaj isti tekst uputite na adrese svih naših članova. U svakom slučaju zahvalan, srdačno Vas pozdravljam! – Pero Mioč

 G.: Prevarant, pisao pornografiju za gornji milanovac, oženio partizanku s Iža radi stana, prilično bolesna osoba s dosadnom haiku poezijom. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code