Vladika gornjokarlovački Gerasim i episkop pakračko-slavonski Jovan Ćulibrk obilaze s Pupovcem od 15. siječnja Petrinju i Glinu, Vrginmost i Vojnić-Kolarić, sve do Karlovca. U Petrinji uspijevaju ishoditi diverzantsko rušenje “Petrinjke” nadomak rastućega sv. Spiridona spc, postaviti SNV-ov kontejner, a u Glini “Banijsku kuću” (u pradjedovskom zdanju intelektualca Igora Mrkalja – op.p.). Voljom Branke Bakšić Mitić, u Baniju stiže i poznata banjalučka četnikuša “republike vlaške” Željka Cvijanović. Potom dotična stiže i u lijevoobalni “najveći srpski grad pod zemljom”. Ni zareza ni točke o desetljećima zajedničkoga života u Glini ili kući hrvatske himne iz vremena Prve krajiške pukovnije pukovnika grofa Josipa Jelačića…Zauzvrat, nema tome davno, skupina glinskih Srba posjećuje metropolu RS, Banjaluku. A Grlić Radman nikako se dosjetiti 428 petokolonaških parohija spc na našem tlu, kojima je mjesto jedino u Srbiji, uporno drobi o opravdanosti gradnje kapele u Jeruzalemu. A genijalni pravnik i intelektualac Zvonimir Hodak u svojoj kolumni nimalo slučajno podsjeća: „Kad se u novoj sredini pojave Srbi, prvi su s njima popovi, potom stižu topovi i na koncu lopovi.“
Napisao: Josip Frković
Nije poznati hrvatski novinar i bivši bjelosvjetski dopisnik Tanjuga Vjekoslav Krsnik srpskoga popa Porfirija nazvao umivenim četnikom. Dok u našoj zemlji, vojnoj pobjednici nad svojedobno nabujalim srpskim agresivnim fašizmom Slobodana Miloševića, “čuvara Jugoslavije”, na pojedine provokativne pojave gubitnika s lijeve obale Dunava hr državnici mahom reagiraju ili nemoćnim slijeganjem ramenima ili bolnom šutnjom, posljedicom Plenkovićeve narodu nimalo prihvatljive hrvatsko-srpske koalicije u državnom parlamentu – poslije nedjeljne rujanske demonstracije sile srbijanske četničke vlasti u Beogradu i klerikalne svetosavsko-crnorukaške klike terorističkoga spc-a u crnogorskom Cetinju – hrvatska strana se mora prisjećati davnih dana 90-ih svesrpske godine “događanja naroda” i agresije na Kosovo, Hrvatsku i BiH.
Nasilno ustoličenje
Situacije je identična i iznova prijeti svim nesrpskim državama i narodima. Jer, “helikopterski desant” bivšeg i v.d. mitropolita zagrebačko-ljubljanskoga i “cijele Italije”, patrijarha srpskoga Porfirija (Perića) na nasilno ustoličenje episkopa spc-a Joanikija u cetinjskom manastiru mora i predsjednika Vlade RH podsjetiti na olake, neznalačke izjave u društvu Milorada Pupovca o tome da “SPC na ovim našim prostorima postoji stoljećima”, baš u trenucima tzv. lažne proslave 800. obljetnice. Nerijetko i na masovnim, genocidnim stratištima Hrvata u Drugom ratu i jugo-poraću, te u Domovinskom ratu do 1995. Demantirao je našega vrlog premijera “tamo neki Bugarin”, veli SDSS-ov tihi i svakako neiskreni Boris Milošević, jer vrhovni poglavar još uvijek nepriznate Hrvatske pravoslavne crkve o. Aleksandar Ivanov ujedno je i priznati povjesničar pravoslavlja i ljuti protivnik srpskih prijetvornih hegemonističkih laži. A što reći o zlosretnoj sudbini novinara Marka Juriča, koji je poput Velimira Bujanca u svojoj TV-emisiji emitirao upozorenje zagrebačkim majkama “o prijetnjama četnika njihovoj djeci iz bogomolja pravoslavnih…” Prikazali su video uradak iz američkoga Chicaga, gdje bradati četnički popovi u egzilu pjevaju slavopojke sanjarima nedostižne velike Srbije i dinarskom vojvodi ravnogorskom Đujiću. Emisija je na brzinu zabranjena, a Jurič prepušten maltretiranju ljevičarskih spodoba. Nakon smrti ratnoga huškača u mantiji, episkopa zagrebačko-ljubljanskoga i mitropolita Jovana (Pavlovića), koji je raspopio uglednoga paroha sisačkoga Petra Oluića, na mitropolitski tron usred Zagreba sjeo je častohlepni Porfirije (Perić). Protokom vremena, međutim, oko sebe i svoga podsljemenskoga mješovitoga kružoka okupio je taj olinjali Porfirije veći broj onih koji se nisu obazirali na starodrevnu “Ne vjeruj Danajcima i kad darove donose…” U to vrijeme verbalnoga zatišja, dok su dva Aleksandra (Vučić i Vulin) snivali novo izdanje ” gubitnika Načertanije, “srpski svet/SS”, istinoljubivi Porfirije iliti, po uzoru na staroga filozofa Konstantina Porfirogeneta govnoimeni”, izjavio je “kako ima dve otadžbine…” Nadao se, svakako, osvajačkoj liniji Hrvatske Virovitica-Karlovac-Karlobag. Udružio se pri tome s radikalnim četnikom Vučićem i dvostranim ZG-BG mešetarom Miloradom Pupovcem.
Republika vlaška
Nakon katastrofalnoga potresa 29. prosinca 2020., misionari “srpskoga sveta”, uz pomoć masovne akcije obilaska pravoslavne Banije. Vladika gornjokarlovački Gerasim i episkop pakračko-slavonski Jovan Ćulibrk obilaze s Pupovcem od 15. siječnja Petrinju i Glinu, Vrginmost i Vojnić-Kolarić, sve do Karlovca. U Petrinji uspijevaju ishoditi diverzantsko rušenje “Petrinjke” nadomak rastućega sv. Spiridona spc, postaviti SNV-ov kontejner, a u Glini “Banijsku kuću” (u pradjedovskom zdanju intelektualca Igora Mrkalja – op.p.). Voljom Branke Bakšić Mitić, u Baniju stiže i poznata banjalučka četnikuša “republike vlaške” Željka Cvijanović. Potom dotična stiže i u lijevoobalni “najveći srpski grad pod zemljom”. Ni zareza ni točke o desetljećima zajedničkoga života u Glini ili kući hrvatske himne iz vremena Prve krajiške pukovnije pukovnika grofa Josipa Jelačića…Zauzvrat, nema tome davno, skupina glinskih Srba posjećuje metropolu RS, Banjaluku. A Grlić Radman nikako se dosjetiti 428 petokolonaških parohija spc na našem tlu, kojima je mjesto jedino u Srbiji, uporno drobi o opravdanosti gradnje kapele u Jeruzalemu. A genijalni pravnik i intelektualac Zvonimir Hodak u svojoj kolumni nimalo slučajno podsjeća: „Kad se u novoj sredini pojave Srbi, prvi su s njima popovi, potom stižu topovi i na koncu lopovi.“ T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.