NAJNOVIJE NA PORTALU

DA IMA IMALO ČASTI BAJIĆ BI SAM OTIŠAO U REMETINEC

DA IMA IMALO ČASTI BAJIĆ BI SAM OTIŠAO U REMETINEC

16. veljače, 2015.

MladenBajic_index_V
U DORH-u je zaposleno mnoštvo slijepih, gluhih i zaboravnih

Napisao: Saša Radović
Po noći u naš svijet dolaze svakakva bića; duhovi, vještice, vilenjaci, satiri, zombiji… Najgori su, osim sotone vampiri, u pučkom vjerovanju mrtvaci koji ustaju noću iz grobova i sišu ljudima krv. Ali, sotona iz pakla i svi vampiri ovoga svijeta manje su strašni od strašne HSBC. Ta švicarska banka čuvala je tajnost računa, kao zmija noge, od 120 milijarda dolara crnog kapitala, uglavnom kriminalaca, političara i ostalih lopova. Ima navodno i onih poštenih klijenata koji se mogu nabrojiti prstima jedne ruke.

Među tom elitom svjetskog podzemlja ima četrdesetak Hrvata. Od onih opljačkanih 30 milijarda dolara koje su Tuđmanovi tajkuni spremili u poreznim oazama, u HSBS tih četrdesetak Hrvata na 77 tajnih računa čuva tričavih 33,2 milijuna dolara.

Zli novinar iskopao je mučke HSBC-a i izazvao šok u Europi i u svijetu. Još nemamo podataka koliko je vlasnika tih računa dobilo infarkt, a možda se koji i objesio u kupaoni ili u garaži. Europa i svijet strahuje – imena će se pojaviti, porezni i drugi represivni mehanizmi će ih razapeti, uzet će im milijune za porez koji nisu platili – možda ih i kazniti!

Jedina slobodna država u svijetu, Hrvatska, marginalno bilježi u medijima tu švicarsku aferu – bez ikakvog straha. Onih četrdesetak Hrvata s tajnim računima smiju se – nema problema, Hrvatska je azil kriminala i korupcije. Neće im pasti dlaka s glave, milijuni su sigurni dok imamo moćnu zaštitarsku tvrtku za zaštitu milijunskih i milijardskih krađa, prijevara i manipulacija. DORH je pokrio stotine milijarda pljačke Domovine – pa ovih smiješnih 33,2 milijunčića ne treba ni spominjati. Navodno je Ministarstvo financija zatražilo preko Porezne uprave i Ureda za sprečavanje pranja novca podatke o hrvatskim građanima koji su klijenti švicarske HSBC banke kako bi se utvrdilo, je li bilo poreznih utaja hrvatskih građana. Zavaravanje, hipokrizija, svi znamo da će se sutra sve zaboraviti. Gomila zamjenika državnog odvjetnika i dalje će rješavati križaljke u svojim uredima i skapavati od dosade.

Na priču o HSBC-u svi se smiju, svekoliki puk, premijer i bivši predsjednik RH, Josip Leko sliježe ramenima kao uvijek, smješka se i Mladen Bajić, ponosan na svoje djelo. On je stvorio Hrvatsku takvu kakva jest – azil za sve vrste kriminala! Nitko neće dirati „švicarske“ Hrvate, ponajmanje njihove račune.


Notorna činjenica

Postoje pojmovi ili predmeti za koje smo sigurni da znamo što su ili što predstavljaju. Znamo da je Eiffelov toranj visok i da je u Parizu, da je Stonehenge stara kamena tvorevina negdje u Engleskoj, da su piramide u Egiptu, znamo da bi Mladen Bajić odavno trebao biti u Remetincu ili u Lepoglavi… I njegovi poslušnici; Željka Pokupec, Sunčica Blažević, Sineva Vukušić, Danijela Paić, Nikola Drobac i niz drugih. U pravu takve činjenice zovemo – notornim.

No, perjanice države Hrvatske, aktualni premijer Zoran Milanović i predsjednik Republike Hrvatske (sada već bivši!), Ivo Josipović, ne znaju što je notorna činjenica. Oni su bivši studenti pravnog fakulteta iz vremena kad je pravne norme brusio bravar Josip Broz. U kurikulumu vjerojatno nije bilo pojma notorne činjenice (Praesumptio iuris et de iure). Za predsjednika države i predsjednika vlade je svjesno nedjelovanje Državnog odvjetnika na zločine ratnog profiterstva i zločinačke pljačke hrvatskih resursa nezakonitim pretvorbama – normalno, primjereno, čak vrijedno nagrade i odlikovanja. Zbog Bajićeve amnestije 98 postotne kriminalne pretvorbe, Hrvatska je opljačkana do golih kostiju, uništena je industrija i cijelo gospodarstvo, Hrvatska je danas zadnja u Europi, sa šest godina recesije. To je neprocjenjivo, to su gubitci stotina milijarda…

Najbolju ocjenu nedjelovanja Bajića ili bolje rečeno njegovog temeljnog krimena – dao je Slavko Linić; u intervjuu za Jutarnji list: “Često sam si postavljao pitanje, da nema kontrole bih li ukrao? Bih! Ne sramim se. Da, ukrao bih!“

Da! Krali su i pljačkali bez ikakve odgovornosti i straha. Nije bilo kontrole, ni kazne, pa se može slobodno reći da je Bajić 12 godina pomagao pljačkašima Domovine da zgrnu milijarde. Od toga je barem 30 milijarda dolara otišlo u svjetska porezna utočišta na privatne račune političko-kriminalne elite Hrvatske. Narod kaže: “Tamo gdje se medvjed valja ostaju dlake“. Što mislite – ostane li ponešto i onima koji drže ljestve?

Državno odvjetništvo, pod željeznom rukom Mladena Bajića nije ostalo samo na kriminalnoj provedbi pogubne Tuđmanove vizije da 200 bogatih obitelji zavlada Hrvatskom. Novo nastale tajkune koji jučer nisu imali ništa trebalo je i zaštititi, jer civilizacijske i religijske norme (Ne kradi!, Ne ubij!…) traže da se oduzme nezakonito stečena imovina. I da se krivci kazne. DORH je postao zaštitarska tvrtka za bogatu političko kriminalnu elitu.

Osim programiranog nedjelovanja protiv kriminala, Bajićev DORH uvodi još dva „genijalna izuma“; bacanje kaznenih prijava u koš i dugogodišnje istrage koje padaju u zastaru.

 

Olovno vrijeme

 

Olovno vrijeme Bajićeve zaštite elite kulminira u zajedničkim djelovanjima državnih institucija s Perkovićevim udbašima. Klan UDBA – DORH početkom 21. stoljeća počinje fanatično proganjati prokazivače kriminala i ratnog profiterstva – zastrašivanjem, batinaškim napadima i montiranim procesima. Uspostavlja se čvrst bedem zaštite oko dvoraca hrvatske elite, ali i inozemnih narko bossova i ostalih kriminalaca s dobro plaćenim hrvatskim putovnicama. Za svoj rad ili bolje reći, nerad, odnosno za zločinačku titulu najodgovornije osobe za milijardske pljačke i osiromašenje Domovine, Ivo Josipović Mladenu Bajiću dodjeljuje orden kneza Branimira s ogrlicom. Sramotna pravDA! Apsurd!

Zoran Milanović svoga suradnika u mutnim igrama (Lex Perković i dr.), Bajića, nagrađuje prijedlogom za imenovanje suca Ustavnog suda. Još jedan apsurd!

Erozija olovnog Bajićevog vremena nastala je 2013., u godini našeg ulaska u EU, a nakon aktiviranja potjernica za Titovim ubojicama. Trio „fantasticus“; Bajić, Milanović i Josipović osramoćuju Hrvatsku Lex Perkovićem, suludom obranom Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. Idu glavom kroz zid, izazivaju sablazan Europe i svijeta nesuvislim, tvrdoglavim odbijanjem izručenja Njemačkoj, najprije udbaša Perkovića, a zatim i Mustača.

Bajić ipak gubi svoga mentora Perkovića i dio svoje nedodirljivosti, no u njegovom tajnom pretincu ostaju crni, pa i krvavi tragovi pokradenih milijarda. Vjerojatno je naslijedio i Perkovićevu udbašku pismohranu s preciznim informacijama o pljačkama i ubojstvima elite. Zbog tih „krvožednih demona iz Aladinove svjetiljke“ s Bajićem postupaju u rukavicama. Smijenjen je, ali ostaje na mjestu zamjenika čelnika DORH-a. Ostaje i njegova logistika, ekipa podobnih priležnika inficiranih bezobzirnošću, bahatošću, te krajnjim preziranjem zakonskih okvira i moralnih norma. Naučili su posao; odbacivanje kaznenih prijava, optužnice s lukavo programiranim „rupama“, stogodišnje istrage, zastare, zaboravljeni spisi, namjerno zakašnjele optužnice… Dobro znaju da nema odgovornosti, nema stegovnih kazna osim ukora kao u osnovnoj školi.

Državni odvjetnik u Općinskom državnom odvjetništvu Pula, Vlado Šćur, namjerno je „zaboravio“ spis u ladici u slučaju jedne prijevare. Oštetio je državu za 22 milijuna kuna i kažnjen je ukorom! Smiješno i apsurdno. Za nabrajanje takvih i mnogo gorih slučajeva trebalo bi mnogo vremena…

Najnovija priča iz DORH-a znakovita je i odražava dugogodišnji model djelovanja:

Željka Pokupec (uz podređenu S. Blažević) odgovorna je za klasično „Bajićevsko“ nedjelovanje, nepodizanje optužnice u roku od 30 dana protiv Vinka Mladinea i Mihe Zrnića Marinovića. U DORH-u je zaposleno mnoštvo hendikepiranih osoba; gluhih, slijepih i zaboravnih. Zaboravna, dementna Željka oštetila je Fond za zaštitu okoliša više od 46 milijuna kuna, ali je uspješno odradila zadaću. Dakako, protuzakonitu, nepoštenu i nemoralnu zadaću!

Mlađahna i lijepa Željka visoki je položaj šefice zagrebačkog Državnog odvjetništva postigla astronomskom brzinom bez ikakvih radnih uspjeha, što implicira apsolutnu odanost Mladenu Bajiću. Vjerojatno – i više od toga! No, ta odanost, čini se – više nije isplativa. Ovih je dana trebalo „srediti“ generala Željka Sačića, vjerojatno je general nekom političaru ili kakvom Bajićevom „klijentu“ stao na rep. Šefica zagrebačkog Državnog odvjetništva mogla je birati model kako izvršiti zadaću; montirani procesi, lažna svjedočenja, podmetnuti svjedoci, korupcija…, uobičajeni su modeli rada u Gajevoj 30. Često je podmetanje prikrivenih pouzdanika, provokatora (uglavnom agenata UDBE) i s tim u vezi redovito kršenje Zakona o kaznenom postupku, članka 333. Mnogi, pa i autor ovih redova, doživjeli su surove i nezakonite progone ove paradržavne institucije.

Obračun sa Sačićem, Pokupec odlučuje provesti direktnom optužnicom za navodno prikrivanje zločina u Gruborima. Optužnica, nestručna, aljkava i lažna – pala je. Novi Državni odvjetnik Dinko Cvitan s pravom traži Željkinu ostavku.

Ali, nije gotovo! Bajić poteže svoje ubojito oružje – otvara onaj pretinac i maše crnim papirima. Željka Pokupec dobiva blaženo uhljebljenje – novo mjesto savjetnice u gnijezdu Ranka Ostojića.

 

Bajić poslije Bajića

 

Snagom tajnog pretinca Bajić i dalje vedri i oblači i na taj način sputava rad novog čelnika DORH-a, Dinka Cvitana. Ipak, olovno vrijeme otkucava posljednje sate, voda je došla do grla. Njegova dva najmoćnija zaštitnika nestala su – kao vjetrom odneseni! Čelnik sveprisutne UDBE, Josip Perković čeka presudu za komunističke zločine, a dojučerašnji predsjednik RH, Ivo Josipović, više nije predsjednik. Bajić sigurno ne spava mirno. Na površinu izlaze stare, namjerno zaboravljene afere ratnih zločina, ratnog profiterstva, klasičnog kriminala, korupcije, zataškane su mega afere, Hypo, Zagrebačka banka i druge banke, urbanistički kriminal, akcije duhanskog i narko lobija… I dalje nema istraga za opravdane sumnje za korupciju vlasti (Jakovčić, Kalmeta i dr.), nema istraga protiv ministara koji troše kao pijani milijunaši, lokalnih moćnika, tajkuna bez dokaza o porijeklu imovine koji još uvijek grabe…

No sve dok – na primjer – Željka Pokupec, nakon ostavke i kaznene odgovornosti ne plati i 46 milijuna kuna kojima je oštetila Fond i dok Vlado Šćur, nakon ukora i kaznene odgovornosti ne plati 22 milijuna kojima je oštetio državu – ostaju truli, pogubni tragovi Bajićevog rastakanja pravnih norma u Hrvatskoj.

Ostaje i notorna činjenica; Bajićevo nedjelovanje i selektivno djelovanje obogaljilo je Domovinu i pljačkašima omogućilo bogatstvo i lagodan život njihovim potomcima. Ne moraju se brinuti za svoje tajne račune, ako se i otkriju – zaštićeni su kao medvjedi, vukovi i ostale zaštićene životinje. Zbog tajnog pretinca u kojem spavaju krvožedni demoni, nitko iz vlade RH i iz Hrvatskog sabora ne spominje imperativ moralnog i materijalnog ozdravljenja Hrvatske – oduzimanje opljačkane imovine.

Bajić je Tuđmanovim tajkunima stvorio rezervat ograđen i zaštićen betonskim bedemima i kordonima specijalaca s dugim cijevima. Mogu i dalje krasti i vraćati se u svoje dvorce.

Da ima malo savjesti, Mladen Bajić bi vratio svoja masna primanja u svih 12 godina svojih mandata. No, to je sitnica u odnosu na njegovu neospornu kaznenu odgovornost za zloporabu službenog položaja i za izdaju Domovine.

Da ima malo savjesti u vrhu vlasti, Bajić bi bio tamo gdje mu je mjesto. Dugi niz godina!

Anno Domini MMXV./ 10.  T

3 komentara

Uskoči u raspravu
  1. soul
    #1 soul 31 ožujka, 2015, 20:14

    Vampir Jure Grando iz istarskog mjesta Kringa izgleda da se krije i u ovom članku…

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. PTT
    #2 PTT 20 veljače, 2015, 13:16

    Hm, ode taj na Ustavni sud..

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code