OSAMDESET godina već, ili tek, kada je u pitanju Miroslav Blažević, i nije neka vest. Jer, Ćiro je večiti mladić, iako bi sutra trebalo da ugasi 80 sveća na torti.
Zato bi i torta trebalo da bude ogromna, za Ginisa. Uz čestitke, prvo ga pitamo šta će reći onima koji krenu sa: srećan ti rođendan?
– Ma oteraću ih u p…. materinu, pa ko je video da se slavi 80. rođendan – u svom stilu kreće u razgovor za “Novosti” Ćiro Blažević.
Dobro, recite nam onda kako se oseća čovek koji puni 80 godina, izgleda kao da ima 60, a mozak mu radi kao da ima 40?
– Lep kompliment, hvala, ali je činjenica da imam razloga da budem srećan. Mada postoji i doza zabrinutosti da nećeš dugo… Međutim, trebalo bi biti realan, a kada je tako, onda je sve pod kontrolom.
Da li ćete “juriti” stotku?
– Ne jurim “stotku”, naravno, sada bih potpisao da živim još pet godina, ali da sam zdrav i prav. A kada su godine u pitanju mogu da kažem i ovo: dok god imaš interes za žene, znači, živ si!
Zašto do sada niste napisali autobiografiju, to je sada u modi, a bila bi, zacelo, bestseler?
ŠTA mislite o Novaku Đokoviću?
– Šta ima tu da se misli, obožavam ga, on je genije. I ne samo kao igrač već kao čovek. Dati 500.000 dolara za poplave, ne samo u Srbiji već i u BiH i Hrvatskoj, to može samo veliki čovek. Pratim ga uvek kao da sam mu ćaća, a volim ga kao sina.
– Da bi pisao autobiografiju trebalo bi da si istorijski značajan, a ja to nisam. Iskren da budem, razmišljao sam i o tome, ali sam shvatio da ima mnogo onih koji su to sa razlogom ili bez njega uradili, a da ih niko ne čita. Zato sam odustao, a oglasim se u novinama da bih zabavio ljude, a ne da bi ih opteretio. Jer, dosta problema ionako svi imamo.
Šta biste u burnom i uspešnom životu izdvojili kao najvažnije?
– Život je borba, a ja sam u životu mnogo toga prošao. Prebrodio sam rak prostate, rak kože, operisao kičmu, a eto, hodam uspravno i zadovoljan sam. Ja sam ti primer za sve pesimiste koji se predaju čim čuju da su bolesni. Moja poruka takvima je: treba se znati boriti. Borba i vera, to je ono pravo.
Šta je uspeh?
– Relativan je to pojam. Biti trener, to nije posao već avantura. Donosi mala zadovoljstva i velika razočaranja. Uspeh se brzo zaboravlja, danas te dižu u nebesa, a sutra si već na sporednom putu, bez posla. Razočaranja su sigurno veća od zadovoljstava. Ali, ja volim fudbal i to sam prihvatio kao neminovnost.
UMALO da postanete trener Novog Pazara?
– Tražili su me, ali je onda to stalo. Da je bila konkretna ponuda, ja bih doleteo. I napravio čudo i s tim klubom.
– Eh, to je najveći deo mog života. Mladost sam proveo u Travniku, družili smo se, a nismo znali ko je musliman, ko Srbin, ko katolik… Niti nas je to interesovalo. Te podele su lakrdija i primitivizam, ali stigle su nas. Nažalost.
Najbolji sastav Jugoslavije svih vremena?
– Odgovoriću na malo drugačiji način. Najbolji igrači na svetu su – naši. Kad kažem naši, mislim na ovo podneblje, mislim i na Srbe, i Hrvate, i Makedonce, i Bosance… Ma, 300 odsto smo nadareniji za fudbal, iako se često i sam pitam: kako to? Sećam se, ja u Švajcarskoj, krenem po selima da gledam igrače i koga god primetim, a ono neko naš. Mi drugačije od ostalih primamo loptu, čuvamo je, šutiramo… Ja mislim da su naši dedovi i pradedovi ceo život izmišljali fore da bi egzistirali, jer nas je stalno neko okupirao, i tako razradili fudbalsku lopovštinu oslanjajući se na maštu, vic.
Najbolji jugoslovenski igrač svih vremena?
– Opet ne bih mogao da izdvojim nekog pojedinca. U moje vreme Šekularac je bio genije, ranije su legende bili Bobek i Mitić. Pa se onda pojavio Džajić, došao Pižon, pa onda Robi, Boban, Šuker, Savićević, Piksi, Sušić, naš je i Ibrahimović… Imali smo mnogo, zaista mnogo famoznih fudbalera.
Dragana Džajića ste označili kao krivca što niste došli u Zvezdu, on je to demantovao, ali vas nije osudio?
– Džajić je moj vrli prijatelj. Bio i ostao. Kada je uhapšen, ja sam se odmah oglasio, javno sam rekao: Sram vas bilo, braćo Srbi! Džaja je džentlmen, veličina, prijatelj svih dobronemarnih ljudi u fudbalu.
Mnogi i danas misle da bi sa Zvezdom napravili haos, i igrački i medijski?
– Crvena zvezda je bila i ostala institucija, najveći klub u istoriji našeg sporta. Biti prvak sveta iz ovog našeg podneblja, sa svim mukama koje su nas pratile i prate, ej, to treba poštovati. Žalosno je, međutim, što političari u Srbiji nisu imali svest značaja tog uspeha. A kolika je to afirmacija za jednu zemlju, pogotovo kada se zna da je fudbal sport broj 1 u svetu. A šta bih ja napravio? Sigurno nešto što bi se pamtilo.
Šta to nedostaje Srbiji da se dokaže u evropskoj i svetskoj eliti?
– Problem Srbije je velika enigma. Takva koncentracija kvaliteta i talenata, a bez rezultata. Daleko sam, pa ne mogu da analiziram, a još manje dajem neke dijagnoze, ali svi u Srbiji treba dobro da se zamisle zašto ne prave rezultate ravne kvalitetu koji poseduju.
DA li je dolazak Kolinde na čelo Hrvatske dobar ili loš za Srbiju?
– Uveren sam da je za Srbiju to dobro. Kolinda je žena širokog horizonta, pametna, svesna da sa komšijama ne treba ratovati već valja sarađivati. Siguran sam da će na relaciji Hrvatska – Srbija, u svim segmentima, učiniti više od svih ostalih do sada.
– Kakav kraj, taman posla. Zadar sigurno nije moj poslednji klub. Ja bih već radio da mi žena nije operisana, evo je u šok-sobi… Ponuda imam, a slobodno napišite: nisam gotov i nikada nisam bio bolji trener nego sada. Mladi misle da su sve naučili, a fudbal svakodnevno evoluira. Ako ga ne slediš, prošlost si. Ja nisam, ja sve pratim, ma, ja sam avangarda!
Hajdemo malo o politici koja je uvek bila deo vašeg života?
– Igrom slučaja našao sam se i u politici, a svaki mudar političar ne zapostavlja fudbal, jer može mnogo toga da mu donese. Od popularnosti do glasova. Ali, nikada ja nisam tražio političare, nego su oni tražili mene. Samo, u njihove strukture se ne uključujem, jer sam davno shvatio da je politika je…… i od fudbala.
Kolinda Grabar Kitarović je predsednica Hrvatske, da li ste zadovoljan što je vodi jedna dama ili smatrate da je to muška stvar?
– Prava žena je veći muškarac od svakog muškarca. I žena će uvek sve reći dok muškarci cinculiraju. Margaret Tačer, Merkelova, pa to su žene zmajevi…
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.