Piše: Igor Koruga
Nesumnjivo jednim od najkvalitetnijih koncerata ove godine zagrebačka je Koncertna direkcija najavila svoj prestižni ciklus Svijet glazbe 2013/2014. Ususret Svijetu glazbe u utorak su, 30. travnja u Velikom Lisinskom u 19.30 sati, sa sjajnom izvedbom Wagnerove Siegfried idile krenuli članovi Komornog orkestra grada Basela predvođeni slavnim dirigentom, inače i orguljašem i čembalistom, Trevorom Pinnockom (1946). Opće ugođeni umjetnički senzibiliteti uspjeli su iz sanjive Wagnerove idile izvući neobično zanimljive zvučne skice, u pravilu lako topljive u predvidljivoj reorkestraciji intimne glazbe, izvorno osmišljene i posvećene obitelji, konkretno, Wagnerovoj ženi Cosimi i sinu Siegfriedu. Reklo bi se intuitivna spona prve violinistice i umjetničke voditeljice komornog orkestra, Yuki Kasai (1979), i okretnog Trevora Pinnocka tijekom cijele je večeri služila kao temelj zamjetnog užitka skupnog muziciranja kojem se vrlo skoro, nakon Wagnera, s lakoćom i zdravom voljom, pridružila ugledna portugalska pijanistica Maria João Pires (1944).
Autentični Chopin
Iako se od Pires i očekivalo izvanredno tumačenje slijedećeg Chopinovog 2. Koncerta za glasovir i orkestar u f-molu, op. 21, iskusna je umjetnica svojim originalnim pristupom i izvođačkom uvjerljivošću, lišenom bilo kakvih romantičarskih pretjerivanja i nepotrebnih ukrasa, oduševila slušateljstvo, a, primijetilo se, osjećajnim rubatima i vrsno uklopljenim arpeggima i kolege glazbenike. Pod prstima skromne i rastom nevelike pijanistice otvorio se Chopin u svom izvornom, autentičnom obliku, dakle u zamamnoj melodičnosti, formalnoj jednostavnosti, mozartovskoj estetičnosti i zamjetnoj učestalosti domoljubnih, folklornih prizvuka u glavnini glazbenih misli. Dakako da je prisutno slušateljstvo klicanjem odobrilo pristup portugalske umjetnice, jedini takav, unikatan, šire gledajući – nužan za potrebe onih koji se ne (s)nalaze u suvremenim pijanističkim vodama prepunim ¨kreativnih mazohista¨ i majstora vježbe, vladara savršeno oblikovanih minijatura, često nesuvislo izdvojenih iz glazbeno-umjetničkog konteksta.
Pitanja i odgovori
Pitam se, međutim, promatrajući nadolazeće, natjecanjima opsjednute pijaniste; ne radi li se tu o paradoksu svrhe i njome dotučenog smisla? Ne zasjenjuje li se svime time uloga umjetnosti, po mnogima najčistije vertikale ljudskoga duha, kao i njezinog utjecaja na život, zajednicu i obrazovanje? Te zabrinjavaju li spomenuta pitanja nemilosrdno intonirani glazbeni biznis, skloniji čudu nego duhu, kao, recimo, vidovite umjetnike i vrsne pedagoge poput Marie João Pires i njima slične? Osviještena i poduzetna, Pires se, uz aktivno muziciranje, u posljednjih desetak godina nesebično predavala svojim studentima iz Japana, Brazila, Portugala, Francuske, Belgije i Švicarske, unutar tematskih radionica vezanih uglavnom uz implementiranje novih pedagoških vizija u smjeru razvoja pojedinca, a nasuprot destruktivnoj materijalističkoj logici sveopće globalizacije.
Najopsežnija Mozartova simfonija
Poticajne umjetničke poglede, sudeći (i) prema kakvoći izvedbe Mozartove posljednje, najopsežnije 41. simfonije u C-duru, KV 551, ¨Jupiter¨, pokazao je i vedri Trevor Pinnock. Pregledan i nadahnut dirigentski stil do samoga je kraja plijenio pažnju spretnih švicarskih glazbenika, s posljedicom nepomućenih, znalački ugođenih orkestralnih linija (pojedinaca i instrumentalnih grupa), čak i unutar najsloženijih fugalnih postupaka u veličanstvenom simfonijskom finalu, zaključenom zadivljujućim efektom eksplozije truba i timpana.
Presretna je publika suglasnim i burnim pljeskom nagradila karizmatične umjetnike koji su se vješto nadopunjavali, ne podilazeći si međusobno pri utiranju istovrsnih, zdravih smjernica vezanih uz razvoj glazbe i umjetnosti općenito. Budući pretplatnici Svijeta glazbe imali su i razlog više za iskreno veselje, jer im je, uzgred, bilo obećano umanjenje ukupnog iznosa pretplate, i to za cijenu ulaznice, kako rekosmo, jednog od najboljih koncertnih uprizorenja u 2013. godini.
2 komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.