MARCO SOCIAS I ŠPANJOLSKA GITARSKA ŠKOLA U HGZ-u

MARCO SOCIAS I ŠPANJOLSKA GITARSKA ŠKOLA U HGZ-u

25. ožujka, 2017.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

Piše: Igor Koruga

Proizašlo iz unaprijed stečene mudrosti i njezinog primjenjivanja, iskustvo slušanja glazbe neprocjenjivo je i poučno za sve nas, posebno u odnosu na predstojeće vrijeme. Tom se iskustvu, osobno, vrlo često prepuštam, i to s velikim oduševljenjem, jer mi položaj – u kojem sam se sasvim slučajno našao – gotovo nalaže jed(i)no pravilo ponašanja da u svemu slobodno slijedim svoju sklonost. Na taj način jednostavno nastojim misliti o svemu što mi godi (ili ne) i tek ponešto zabilježiti, bilo javno bilo za sebe, bez drugog pravila osim onog koje se odnosi na moju maštu i bez drugog mjerila osim onog koje se odnosi na preostalu snagu u tekućem tjednu. Zbog toga se nadam da nemam niti jednog neprijatelja, da mi nitko ne zavidi i da mi nitko ne želi zlo. A kada sam u potpunosti zadovoljan s nekim zbivanjem, tisuće mi svakovrsnih ugodnih privrženosti stanu zaokupljati srce (i um) i namicati potrebu da se predam nečem tuđem, tuđoj supstanciji, inspiraciji i/li volji.

Samo povijesno izvan konteksta

Istu sam potrebu osjećao i ovoga utorka, 21. ožujka od 20 sati, na koncertu iz ciklusa Guitarra Viva, u velikoj koncertnoj dvorani Hrvatskog glazbenog zavoda, kada sam se doista prepustio majstorskom muziciranju svojevremeno (1987) najmlađeg profesora gitare u Španjolskoj i dobitnika nagrada na najprestižnijim gitarskim natjecanjima, uključujući Infanta Cristina (Fundación Guerrero, Madrid), Le Printemps de la Guitare (Belgija) i Concorso Internazionale di Gargnano (Italija), Marca Socíasa (1966). Socías je, naime, kao vrhunski komorni glazbenik i solist uz orkestar, odabrao zahtjevan gitaristički program – za koji je najviše zaslužan Andrés Segovia (1893-1987) markiz od Salobreñe – povezan s vremenom ponovnog procvata gitare, dakle, s prvom polovicom dvadesetog stoljeća. Riječ je bila, između ostalog, i o petorici generacijski i stilski bliskih skladatelja: o Joaquinu Rodrigu (1901-1999) i Mariu Castelnuovo-Tedescu (1895-1968), o Reginu Sainzu de la Mazi (1896-1981) i Fredericu Moreno Turrobi (1892-1981) te o Emiliu Pujolu (1886-1980). Samo povijesno izvan konteksta postavile su se uzbudljivo obrađene četiri popijevke Franza Schuberta (1797-1828) s kojima se, osim Socíasa u Zagrebu, svojevremeno i diljem Poljske, Rusije, Berlina i Dresdena proslavio njihov tvorac, slovački gitarist Johann Kaspar Mertz (1806-1856). Uzroke vlastita zadovoljstva, vjerojatno i zbog ponovnog gostovanja u Zagrebu, španjolski virtuoz nije imao namjeru kriti niti pri tumačenju izvorne, četverostavačne Castelnuovo-Tedescove Sonate Omaggio a Boccherini, op. 77, s motivima Boccherinijevog Menueta i Fallinog Španjolskog plesa broj 1 (iz opere Kratak život), koje smo – u inačici koju je priredio skladatelj i gitarist Angelo Gilardino (1941) – mogli poslušati i na posljednjem koncertu iz ciklusa Guitarra Viva (u izvedbi Dejana Ivanovića).

Na početku i na kraju

Kvalitativni i kreativni vrhunac večeri Socías je ipak dosegnuo u drugom dijelu nastupa u kojem je izveo tri virtuozna de la Mazina stavka (Zapatead, Petenera i Rondeña) i osobito lijepo skladanu trostavačnu Sonatinu Frederica Morena Turrobe, skladatelja čujnog nacionalnog patosa, poznatijeg po velikom broju napisanih zarzuela, zapravo tipičnih španjolskih opereta. Važno je reći i da je Turroba upravo tom Sonatinom, iz 1924. godine, službeno započeo svoj veliki opus od tridesetak skladbi: za gitaru solo, četiri gitarska kvarteta te pet koncertantnih djela za gitaru i orkestar. Početak i kraj zagrebačkog nastupa obilježila su djela skladatelja koji su ujedno bili i pedagozi i muzikolozi. Rodrigova je tako jednostavačna skladba Junto al Generalife bila nadahnuta kompleksom maurskih vrtova kraj poznate granadske palače Alhambra, dok su Tri španjolska komada, u sličnoj zvučnoj maniri, predstavila opsežnu Pujolovu gitarsku školu. Svoju gitarsku školu na idućem će recitalu pokazati i Zoran Dukić (1969) koji je u periodu od 1990 do 1997 osvojio više natjecanja od bilo kojeg drugog gitarista. Koncert će se prirediti također u HGZ-u, u utorak 23. svibnja ove godine, a na njemu će se izvoditi djela Bacha, Piazzolle, Bogdanovića, Tansmana i Poncea. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

<