GLAVNE TEME SRAMOTA

BRANITELJI VELESAJMA ZABRANILI PREZENTACIJU KNJIGE O ARTUKOVIĆU NA INTERLIBERU

10. studenoga, 2024.

„Jesu li možda branitelji sudjelovali u zabrani?“, pitao me Mladen Pavković u narednom razgovoru. Onako na prvu to mi nikako nije padalo na pamet. Ma kakvi branitelji! Posebice ne ovi iz Gavrana. Mislio sam da netko glumi udbaše nad udbašima, Srbe nad Srbima. Mnogim Hrvatima je nekako uvijek važnije kako će se ponijeti Srbi negoli njihovi sunarodnjaci. Ali…

Napisao: Dražen Stjepandić

„Kako je to moguće u demokratskom društvu?“, zavapio sam.

„U demokratskom društvu, ha-ha-ha…“, s druge strane veze čuo sam ciničan smijeh. Mogao sam zamisliti da je ta prilično arogantna žena u tome trenutku na usnama imala zloban kez.

Najavili smo ponovno izlaganje na Interliberu i ove 2024. godine zajedno s našim partnerom Udrugom za kreativno stvaralaštvo branitelja „Gavran“ iz Gospića. Već smo uplatili potrebnu kotizaciju. Odobren nam je popust od 3 posto što znači da nastup na Interliberu nismo prijavili u posljednji tren. Štand smo trebali urediti sami. Već sam bio dogovorio gdje ću posuditi stolove, police, stolice i vješalicu, te za to potreban kombi prijevoz.

Na vrijeme smo prijavili tri prezentacije. Prva je trebala biti, u utorak 12. studenoga, na Pozornici u Paviljonu 6 prvoga dana Interlibera u 17 sati.

Pavkovićeva sto i neka knjiga

U srijedu 7. ovoga mjeseca, oko podneva dobih poziv od moga prvoga suradnika Ivice Filipovića i spikafon je pustio tu gospođu. Pitala me kakva je to knjiga o Andriji Artukoviću? Uzvratih da ne znam jer knjiga u tome trenutku nije bila ni otisnuta. Nažalost, nisam pročitao sve knjige od barem pedesetak naslova predviđenih za izlaganje na našemu štandu. Uostalom kakve ima veze kakva je to knjiga, ona vremena kada su se knjige spaljivale i zabranjivale trebale bi biti daleko iza nas. Za mene o toj tematici, ustašama i NDH se nema nešto posebno novoga reći, premda gospodin Pavković najavljuje nikada objavljene dokumente iz Državnog arhiva.

Parafrazirat ću stihove velikoga pjesnika Branka Miljkovića: „U ljudskom govoru ne sme biti reči koje će se pesma odreči.“ O čemu god se radilo samo totalitarni mentalni sklopovi u današnje vrijeme mogu zabranjivati knjige.

„Ne morate vi to tu predstavljati“, rekla mi je ta gospođa. I ne moramo. Kad sam gospodinu Pavkoviću dojavio upitao me kako se ona zove. Ne znam, nije se predstavila. Naš partner Ivica Filipović reče mi da je to bila direktorica Interlibera. Ne vjerujem da bi se neki samo službenik upustio u nešto takvoga. S gospođom Grozdanić smo lijepo surađivali u sasvim drugom tonu premda se i tada osjetilo da ova tematika Pavkovićeve sto i neke knjige na prvu izaziva sumnjičave reakcije.

Služio sam dvije vojske. No, ne smatram se ni domobranom, a kamoli ustašom, ali nije mi padalo na um da nešto oko njena sadržaja propitujem, važem i izbjegavam. S Mladenom Pavkovićem odavno surađujem na raznim poljima. Vjerujem mu i na neviđeno.

Otkazali smo sve drugo

„Ja se ne slažem niti s jednom riječi koju si izgovorio, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da ih izgovoriš.“, slavna je izreka velikog Voltaiera potekla još iz osamnaestog stoljeća. Sad zamislite kakav bijedni, prostački duh trebaš imati u 21. stoljeću da zabranjuješ knjige i još na nekome sajmu gdje ti klijenti nastupaju o svome trošku, dok gomila drugih nakladnika živi od dotacija i ne plaćaju najamnine za svoje knjižare godinama. Otkidamo od usta, nemamo nikakve posebne računice nego smo jednostavno ljubitelji knjige. I slobode izražavanja.

„Zar je to danas moguće?“, pitao me Nikola Šimić Tonin predvodnik zadarske ekipe Hrvatskog književnog društva iz Zadra koje se trebalo u sklopu nastupa portala Tjedno predstaviti sutradan u srijedu 13. listopada, istoga dana trebala je biti i prezentacija knjige Zvonimira Magdića „Osamdeset godina s nogometom“. Sve smo otkazali i zatražili smo da nam vrate uplaćeni novac. Vratili su.

Nastup portala Tjedno završio prije nego što je Interliber i počeo. Nismo mi jedni za druge.

„Jesu li možda branitelji sudjelovali u zabrani?“, pitao me Mladen Pavković u narednom razgovoru. Onako na prvu to mi nikako nije padalo na pamet, nije mi se uklapalo u neugodni doživljaj. Ma kakvi branitelji? Posebice ne ovi iz Gavrana. Mislio sam da netko glumi udbaše nad udbašima, Srbe nad Srbima. Mnogim Hrvatima je nekako uvijek važnije kako će se ponijeti Srbi negoli njihovi sunarodnjaci. Ali…

Kako je ovo mala zemlja, ubrzo mi je dojavljeno suprotno od mojih pretpostavki, zamislite zabranu prezentacije nove knjige Mladena Pavkovića zabranili su upravo branitelji iz Udruge branitelja Zagrebačkog velesajma. Ne neki iz nekoga kluba oboljelih od PTSP-a, nego branitelji iz Udruge Zagrebačkog velesajma. I oni su se nakon našeg odustajanja uvalili na naš štand.

Od šesnaestak tisuća tekstova koliko smo objavili od 2011. kada smo pokrenuli portal Tjedno, barem njih pet tisuća posvećeno je braniteljskim problemima. Pripremamo i knjigu „Domovinski rat i mir na portalu Tjedno“, od toga Mladen Pavković je objavio barem nekoliko tisuća tekstova o Domovinskom ratu i braniteljima i eto doživjesmo da nas zabrane upravo branitelji.

Demokracija i pravo izražavanja bila je jedna od važnih stavki, blagodati za koje smo se borili, ali očito ne svaki od nas.

No, svako zlo za neko dobro. Pavkovićev i moj zajednički prijatelj Vladimir Mihaljek-Miha ima jednu izreku: “Ne kopaj pod drugim jamu, možda ćeš mu pomoći!“

Priprosti branitelji s Velesajma svakako nisu imali namjeru pomoći Pavkoviću i njegovoj knjizi, ali pružili su mu priliku za besplatnu reklamu i da im se osveti upravo velikim uspjehom, a kažu da od uspjeha nema bolje osvete. T