Smotra učinaka sisačkih tvrtki
Napisao: Josip Frković
Direktori gradskih tvrtki, oni što su na najodgovornija mjesta postavljeni „milošću moćne predsjednice sisačkoga SDP-a, pobjednice na lanjskim lokalnim izborima“, Kristine Ikić Baniček, izredali su se na novinskim konferencijama i javnosti poslali vrijedne poruke. Bila je to smotra postignuća lokalne socijaldemokratske i narodnjačko-liberalne vlasti. Sve u superlativima: uštede, posvud uštede i do 600.000 kuna, smanjeni gubici i broj zaposlenih. Počam od „Komunalca“ Gorana Groša, kojem je uprava u sjevernoj, kilometrima daleko od radionica, garaža i skladišta u Južnoj industrijskoj zoni Capraga. Slično je, vele lokalni elektronički mediji, i u GOS-a direktorice Sanje Divjakinja, te u Gradskoj tržnici Adeline Ivković. U nazočnosti direktorske poslodavke Ikić Baniček, „placmajstori“ s Kontrobe su, upravljajući marom dobra gospodara, skresali financijski minus od 2,3 milijuna što im ga je ostavila ekipa bivšega direktora Željka Krapljana iz HDZ-a i njegove reciklirane vlasti udružene s pravašima NHSP-a. Novakova, dakako. Iako se preradbeni kapaciteti kupske vode za potrebe žednoga puka sisačko-petrinjskoga koriste tek 24 posto, jednom četvrtinom instaliranih i kompjutoriziranih mogućnosti, a cijene prostornoga metra pitke vode za obiteljska domaćinstva su papreno prihvatljive, slično je i u Vodoopskrbi „Kupa“ u Novom Selišću, gdje je prvi čovjek Svetozar Krotin. Za dokumentaciju izaslanstvo gradske uprave fotografiralo se u filter-hali „Kupe“. A onda slijedi „Sisački vodovod“, u kojem su smanjili broj zaposlenika i raniji gubitak za 4 milijuna kuna. Direktor firme, diplomirani inženjer prometa Srđan Marić, nije, doduše, raščlanio lanjske gubitke, a onaj GGV-a Slobodan Ljubičić (umirovljenik „Hrvatskih šuma“) o eventualnim novim krađama brončanih poprsja s grobnih humaka.
MILIJUNI EURA ZA BUSOVE „AUTOPROMETA“?
U „Autoprometu“, pak, bilo je riječi o namjerama gradskoga trolista da na 10-godišnji kredit nabavi nova gradska i prigradska prijevozna sredstva. Trofejni, drndajući busovi ,ionako odavno podsjećaju na uspuhane „londonce“ pok. „Transporta“. Nekad prvi čovjek upravo klonulog i predstečajnoga riječnoga prijevoznika Dunavskoga Lloyda, poznati glazbenik i vinar Željko Đeverlija- Gera, možda će novom i sigurnijom flotom milijunima eura vrijednih cestovnih prometala vratiti civilizaciju u Šišinec, Jezero Posavsko ili pak Lijevu Luku. Do tada će 85-godišnji samotnjak od središta Siska, kao u vremenima dugovječnoga cara Franza Josefa , pješačiti do zavičajne Lijeve Martinske Vesi i svoga peradnjaka. U nastavku serije press-konferencija – doduše, bez prve dame grada koja je već otpočela zasluženi odmor – doznali smo još mnogo toga. Bez žene što najviše voli da je oslovljavaju drugaricom i koju užasno smetaju raspela u službenim prostorijama Hrvatskog Crvenoga križa, Doma kulture i drugih ustanova njene mjerodavnosti – zamjenik gradonačelnice, HNS-ov Vlado Andučić , stigao je na susret s volonterima soboslikarima Dječjeg vrtića Siska Staroga. Ravnateljica vrtića u najstarijoj zgradi sisačkoga obdaništa iz 40-ih slučajno je gospođa Nataša Andučić, ranija djelatnica ustanove u Capraškoj šumi. Njen suprug, poznati Joso Andučić, koji je pred zgradom komiteta držao sandučić za primjedbe i sugestije članstva, nekad je bio angažirani narodnjak. Neki se stoga s pravom pitaju hoće li se dotični gospodin učitelj sa Zelenjaka reaktivirati pod zastavom HNS-a, hrvatske nepotrebne stranke, najnesposobnije ministrice vanjskih i europskih poslova u EU, Vesne Pusić. Dotična je na poticaj brace Zorana za katastrofalnih poplava, ne pitajući za savjet gospodarskoga maga Čačića, 13 milijuna kuna podijelila stradalima u Srbiji i BiH. Njoj je, zna se, osobito stalo do veza sa srbijanskim vicepremijerom, Ivicom Dačićem, bivšim pobočnikom Slobe Miloševića. Hoće li se nesuđena balkanska velika Srbija s istoka na vrijeme priključiti uljuđenu Zapadu. Poziva se pri tome čak i na zlokobno bratstvo i jedinstvo dvaju susjeda što ih dijele silni Dunav i ratna svesrbijanska agresija iz 90-ih godina.
KUMOVSKE VEZE DONATORA SDP-a „MEŽNARA“ IZ BELAJA
Ali, ostavimo se središnje državne vlasti, pa se vratimo na čvrsto sisačko tlo. U trokutu između korita Save, Kupe i Odre, više od godine dana živi se u pravom prometnom kaosu. U blatu i prašini. Izazvala ga je, najizravnije, SDP-ova županijska izborna pobjednica za svoj i koalicijski treći po redu mandat. Sjećate se, valjda, bučnih novinskih naslova i radijskih najava „o milijardi kuna vrijednim investicijama u cestovnom i željezničkom prometu“ što ih je u ministarstvima i vrhu države izravno potaknula probitačna županica. Potaknula i završila s druge strane brave. Otad, kad želite prema lekeničkom Pokuplju, Turopolju i Zagrebu, najbolje je – jer je osim Zagrebačke zatvorena i Ulica Zeleni Brijeg – preko bivšeg parkirališta ili teretne stanice na željezničarskoj livadi do Odre, odnosno kroz gornju Posavinu i moslavački Ivanić-Grad. Kad će radovi na rekonstrukciji Zagrebačke i gradnji kolektora biti završeni, nitko se ne usuđuje komentirati. Čak ni za završetak obnove vodovodne mreže i asfaltnoga kolnika u Šipuševoj ulici, od podvožnjaka do spoja na Hefeleovu ulicu, što je gradska investicija. I ta priča, međutim, ne može bez „naknadnih, provjerenih informacija“. Naime, 12. lipnja u „Službenom glasniku SMŽ 12/9“ – sukladno odredbama Statuta grada Siska, objavljeni su uvjeti i mjerila provedbe prikupljanja ponuda za sklapanje ugovora o obavljanju poslova tekućeg održavanja nerazvrstanih asfaltnih cesta – krpanja. Mjesec dana kasnije, 17. srpnja, objavljena je odluka o poništenju spomenutoga postupka. Odluka je objavljena istoga dana na internetskim stranicama grada Siska, primjenjivala se i dostavljena je svim ponuditeljima, sudionicama postupka. I dok na Lađarskoj obali postoji i posluje tvrtka velikogoričkoga IGM-a, „Ceste Sisak“, dobro znana radi vlasnika Željka Žužića, njegova, Pupovčeva i Merzeličina „antifašističkoga“ pokrovitelja Stjepana Mesića, poslove krpanja – uz nepoznate kondicije – dobiva tvrtka usluga u graditeljstvu „Mežnar“ iz Belaja kod Duge Rese. Svjesni da bismo katastrofalno griješili da odoka, paušalno, zaslužnima za ovaj posavsko-kordunski i kumovski aranžam proglasimo Darka Baničeka, administrativnog referenta Ministarstva obrta i poduzetništva u tajništvu ministra Gordana Marasa. Radije smo se poslužili web-stranicama sdph.hr . Google nam otkriva da je firma „Mežnar“ dan iza pobjede na parlamentarnim izborima, 5. prosinca 2011., „Mežnar“ SDP-u donirao 10.000 kuna. Umjesto HDZ-ove „Fimi-medije“, SDP se poslužio novčanim uslugama „Mežnara“.
4 komentara
Uskoči u raspravupa drugovi se iz petnih zila trude(takav im je zadatak) da u Hrvatsku ne dodje nikakovih za narod spasonosnih ivesticija, osim provizija za dobro obavljenu sabotazu hrvatskog naroda i drzave.
Vidjeli smo u zadnje vrijeme u što se je pretvorila ‘Titova škola u Kumrofcu’: na podu u prašini našla su se i ‘Sabrana djela JBT’. ‘Partijski rukovodioci’ koji su izišli iz te škole kao demijurzi ‘doktora svoga vlastitog mišljenja’ (Tita) su i delje na vlasti u Hrvatskoj koja je svoju nezavisnost postigla porazom Tita, Partije, UDB-e, KOS-a i Armije. Nesreća je u tome što se i u njihovim glavama nalazi ista pustoš: nemaju znanja koje bi im omogućilo da vode dijalog s kolegama u EU, a i dalje se grčevito drže stolica na kojima se donose odluke i daju zapovijedi. Hrvatska bi već bila u recesiji i narod u očajnom očekivanju da jede svaki dan, da nam EU ne daje zaobilazeći ucjene i psovke kumrovečkih kadrova. S njima bismo mi već izišli na kraj da nam ih ‘jača sila’ opet nije navalila na grbaču da ih tako nosimo, kao nekad Šveđani svoje starce do stijene Attestupan – s kojih su ih bacali u vodu u kojoj se ogleda nebo misleći da će tako iz jednog života izravno ući u život vječni.
Veoma izazovno deluje ova crnka. Poput filmske dive. Moram da priznam da joj ne bi ništa naplatio.