BIJELI KRIŽ ISTINE ZA SAJMIŠTE U PETRINJI I CAPRAŠKOJ  LASINJI

BIJELI KRIŽ ISTINE ZA SAJMIŠTE U PETRINJI I CAPRAŠKOJ  LASINJI

14. svibnja, 2022.

Što potom reći o tisućama zarobljenih gubitničkih vojnika u Popovači, Sisku (Viktorovac), Petrinji (Sajmište), Glini (Banovac) i Topuskom (Čemernica). Poznata je ona o otmici šesnaestorice ranjenih domobrana iz bolnice dr. Pedišića – premda su “opančari” tražili ustaše – i strijeljanju dvanaestorice na obali Save kod Crnca. Sigurnu smrt 5. svibnja 1945. – koji komunisti danas slave kao dan slobode – tada su Božjom providnošću izbjegli sisački ugledni krojač Lojzek Knežević iz Školske ulice, te Franjo Rupčić (za propale jugodržave predsjednik vatrogasne zajednice – nap. autora) iz Novoga Pračna. Slično se, još masovnijim ubojstvima, desilo i u domoljubnoj Petrinji, gdje je 60 tijela smaknutih kod kupališta na Kupi otplivalo riječnom maticom do ušća u Savu. Jedino su tijela Branka Hohmana, Augusta Jadeka i Antuna Križanića zapela na obalnim vrbama i pokopana na grobljima sv. Benedikta, sv. Trojstva i sv. Roka. Zloglasni petrinjski logor na Sajmištu bio je jedan od ukupno 12 žicom opasanih mjesta pod stražom ograđenih žicom

Napisao: Josip Frković

Dok stotine tisuća hrvatskih obitelji i potomaka razasutih diljem Hrvatske, BiH i svijeta komemoriraju nesretnu 77. obljetnicu velikosrpskoga, Staljinova, maršalsko-bravarskoga I britansko Churchilova genocida JBT-a nad domobranskom oružanom silom ratne gubitnice NDH i 768.000 hrvatskih duša iz 1800 masovnih grobnica  svih generacija izgubljenih svibnja 1945. i kasnijih godina zločinačkoga komunizma, čiju bezdušnu reprizu upravo pratimo u divljački spaljenoj i razorenoj Ukrajini, u našoj zemlji trajali su mirni prosvjedi protiv resora zdravstva nesposobnoga da pomogne Mireli, majci maloga nerođena .Grge.

I Sisak je bio jedan od devet gradova mirnih prosvjeda, pod nazivom “Dosta”, na kojem je imala prigodu oglasiti se  i majka dvoje sportaša Ikić-Baničeka, gradonačelnica Kristina Ikić Baniček.

„Sisak je grad čiji se žitelji zalažu za slobode“, kazala je, „pa se nadamo i rezultatima ovih prosvjednih aktivnosti za prava žena“. Preskočivši tendenciozno činjenicu da je Sisak pod njenim vodstvom i zapovijedima u jednom trenu bio skandalozni grad diskriminacija mladih hokejaša u Ledenoj dvorani “Zibel”, građenoj novcem svih građana, Ikić Baničekova uza sve podsjeća i na skore izbore i slobodne odluke Siščana. Ne može ona bez politiziranja, čak i u trenucima kad Siščani bjelodano vide i podupiru mnoge graditeljske uspjehe gradske vlasti.

Ubijali i hrvatske simpatizere

Ali, vratimo se temi pobjedničkoga divljanja komunističkih partizana svibnja 1945., kad su neželjeni četnici pod zvijezdom petokrakom (zamijenjenom u Kraljevu 1944., kazao  je proslavljeni domobran i hrvatski general Janko Bobetko) pucali u sve hrvatsko u kretanju. Od njihovih rafala, pri samom ulasku u Sisak 45. srpske udarne divizije 5. svibnja poginuo je njihov simpatizer, Hrvat Mladen Žepić, gimnazijski profesor sisački. U to je vrijeme tzv. 45. srpske divizija bila lenjinizmom otrovana. Čak je jedna bojna, uz dominantni (veliko)srpski, bila  orjunaškoga dalmatinskoga sastava. U capraškoj ulici “na tarabi” je stajao prvoratni invalid, djed našega dragovoljca 1991. Krpana. Ubijen je poput bijesnoga psa. To im unuk Stipa pola stoljeća kasnije, štoviše, nikad neće zaboraviti. Što potom reći o tisućama zarobljenih gubitničkih vojnika u Popovači, Sisku (Viktorovac), Petrinji (Sajmište), Glini (Banovac) i Topuskom (Čemernica). Poznata je ona o otmici šesnaestorice ranjenih domobrana iz bolnice dr. Pedišića – premda su “opančari” tražili ustaše – i strijeljanju dvanaestorice na obali Save kod Crnca. Sigurnu smrt 5. svibnja 1945. – koji komunisti danas slave kao dan slobode – tada su Božjom providnošću izbjegli sisački ugledni krojač Lojzek Knežević iz Školske ulice, te Franjo Rupčić (za propale jugodržave predsjednik vatrogasne zajednice – nap. autora) iz Novoga Pračna. Slično se, još masovnijim ubojstvima, desilo i u domoljubnoj Petrinji, gdje je 60 tijela smaknutih kod kupališta na Kupi otplivalo riječnom maticom do ušća u Savu. Jedino su tijela Branka Hohmana, Augusta Jadeka i Antuna Križanića zapela na obalnim vrbama i pokopana na grobljima sv. Benedikta, sv. Trojstva i sv. Roka. Zloglasni petrinjski logor na Sajmištu bio je jedan od ukupno 12 žicom opasanih mjesta pod stražom ograđenih žicom za one koji su branili domovinu Hrvatsku, a zvali su se domobranima. S njima su bili i njemački vojnici. Od gladi, žeđi i zlostavljanja u logoru Sajmište život je skončalo 186 Nijemaca. Njihova imena i druge biografske pojedinosti u spomenicu je upisao tadašnji župnik petrinjski, vlč. Božidar Razum. Masovna pogubljenja partizani su izvršili i u šumi Jeliku u Banskom Grabovcu, Krčima, Oberlinu, Šicani, Gajiću, Tješnjaku, kod Moštanice i u Kotar šumi, glinskoj Šaševoj i Trnovcu. Prema petrinjskom žrtvoslovu, 1945. i kasnijih godina život je izgubilo 2.250 stanovnika grada na Kupi i Petrinjčici.

Na tisuće nedužnih posljednja su počivališta pronašli i u željezarinoj capraškoj šumi Lasinji, gdje je javno-tajnim likvidacijama nazočio i netko od poznatih iz partizanske komandanture nove komunističke vlasti. Spomen-obilježja u vidu “Bijeloga križa istine” Sisačko-moslavačke županije i Biskupije za stradale u željezari ili pak na petrinjskom Sajmištu spriječili su drugarica i drug, Kristina Ikić Baniček i Darinko Dumbović sa svojim prostornim pročelnicima. U Petrinji bila je to bivša birokratkinja Vlasta Vuglec, koja nije vjerovala autoru  generalnog urbanističkoga izaratnoga plana mr. Davoru Salopeku. Isti taj arhitekt Salopek zalagao se za postpotresno očuvanje armirano-betonske robne kuće “Petrinjke”, u čijem je razizemlju i podzemlju nužne zahvate očekivalo oko četiri tisuće kvadrata korisnog skladišnoga i sklonišnoga prostora. Tužni gradonačelnik Dumbović ipak je izmanipulirao rušenje milijunima kuna vrijednoga zdanja, urbana lica grada. Usprkos očiglednoj crvenoj igri mačke i miša, “reformator” iz Mošćenice  čak je i biskupu Košiću na gradilištu vrtića u Češkom Selu lagao “da je s lokacijskom dopusnicom za Sajmište sve u najboljem redu…”  Izrađena inoxova spomen-ploča za “Bijeli križ istine” iz listopada 2018. dočekala je, čini se, trenutak javne prezentacije.

Smrtna presuda Staljinova doušnika Hrvatima   

Tragom spomenutih povijesnih činjenica, članovi petrinjskoga Ogranka “Hrvatskog domobrana” u nedjelju, 15. svibnja, će u Udbini odati počast onima koje je na smrt osudio Staljinov nepostojeći maršal lažnoga identiteta, svjetski špijun-proleter. I dok su mu pripadnici Crvene armije oslobodili prostore buduće druge Jugoslavije, taj je nesvršeni bravar iz sisačke radionice majstora Karasa u Varaždinu održao značajne govore. Zapisao ih je i javnosti podastrao istaknuti hrvatski domoljub, ambasador, ministar i pravnik, dr. Zvonimir Šeparović, tvorac žrtvoslovlja u Hrvata.

Dvadesetoga svibnja 1945. s balkona varaždinske palače, navodni je maršal kazao “kako svaki hrvatski smrad zaslužuje samo da živi do prve jame…”, ali i to da su partizani “u poraću morali pustiti Srbima da se zločinima nad Hrvatima izdovolje” zbog ustaške ratne  krivnje.

Petrinjski domobrani, čiji preci su gubili život na svim ratištima i križnim putovima, kako rekosmo, putuju u Crkvu hrvatskih mučenika, a Siščani i Moslavci okupit će se u subotu uz prvi “Bijeli križ istine” na rubu Brezovice iz lipnja 2016., odajući počast svojim precima stradalima u odorama domobranstva. domoljubima iz 1945. Na bleiburšku i križnoputašku tragediju Hrvata svetim će misama u Strušcu, Potoku i Osekovu u nedjelju podsjetiti i župnik sv. Ane vlč. Dado Lauc. Buketi cvijeća i zapaljene svijeće, uz molitve, bit će prilozi neporecivoj istini o stradanju i teško stečenoj slobodi Hrvata kroz tešku nacionalnu i katoličku povijest. T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code