NAJNOVIJE NA PORTALU

BECKETTOV “SVRŠETAK IGRE” U KAZALIŠTU MALA SCENA

BECKETTOV “SVRŠETAK IGRE” U KAZALIŠTU MALA SCENA

22. siječnja, 2015.

DSC02356

Velemajstorski tekst u obzorju šahovske i egzistencijske igre

Napisao: Ivan Raos

Svršetak igre zapravo je naslov nove predstave premijerno izvedene u zagrebačkom Kazalištu Mala scena, nastale u koprodukciji Teatra M&M, Ragusina, Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Male scene. Predstava prikazuje uvelike radostan beskraj igara koji se odvija u svemiru iz genijalnoga Beckettova teksta “Svršetak igre” u prostorima šahovske, kazališne, umjetničke i igre egzistencijom. Ipak biti u publici na premijeri predstave odigranoj 18. siječnja 2015. u 20 sati u Kazalištu Mala scena (Medveščak 2) u Zagrebu zaista je bio poseban doživljaj baš svakom posjetitelju, jer svjedočili su dojmljivoj glumačkojm izvedbi predstave koja je zaista bila svečanost umjetnosti! Prva repriza izvest će se 25. siječnja u 20 sati u Maloj sceni.

Glume Tina Marušić, Mario Šimudvarac, Ivana Ćurić, Ivan Igić, Lehana Leček i Maksimilijan Balatinec. Ideju, režiju i dramaturgiju predstave potpisuje ugledna sveučilišna profesorica Mira Muhoberac, koja je i profesijom ugledna akademska dramaturgica, teatrologica i redateljica.

FIN DE PARTIE/ENDGAME-POJAM DOBRO ZNAN IGRAČIMA ŠAHA

Šahovski majstori, kakav je u svakodnevnom životu i u slaganju dramskih svjetova bio i nobelovac Samuel Barclay Beckett (1906. – 1989.), proučavaju završetke igre da bi zajamčili pobjedu potezom kojim će dovesti protivnika u položaj bez izlaza. Beckett vuče usporednicu između šahovske završnice i konačnih životnih pozornica. Smrt je završnica života: i bez obzira na to kako Hamm i Clov, gospodar i sluga, Kralj i Klaun, Vladar i Dvorska luda, Otac i Sin/Posinak, Kralj i Pješak, crvene/crne figure, ili Otac i Majka, Kralj i Kraljica, bijele figure nadrealnoga i transcendentalnoga, igraju igru, umrijet će.

Dok je svršetak konačno stanje, filozofsko-egzistencijska naglasnica majstorski napisana teksta, igra, «slobodna ljudska djelatnost obvijena velom tajne i određena pravilima u zadanu prostoru» (Huizinga), izmjenjuje se u replikama i kretnjama koje kazališnim izrazom glumaca-stranaca-putnika opipavaju smrt kao onostranost teatarsko pokazivu. Zatvorene u svjetioniku na pustom otoku nakon atomske katastrofe, kataklizme, u poslije božanskom obzorju, same na svijetu i određene same na sebe Beckettove dramske osobe neprestano pokušavaju dodirnuti Apsolut između zemlje i mora, tražeći izgubljeno ili zagubljeno doba i Drugo/Drugu/Drugoga u prostorima danteovska i sartreovska pakla iza zatvorenih vrata s titrajima i pogledima svjetla na ljudskoj figuri, u obzoru svjetionika, u perspektivi dalekozora. Edipovsko ili learovsko sljepilo primiče se krpama raspadnute svijesti/Veronikina rupca što u tonućem podrumu lubanje traži nadu u obzoru Zemlje s jedne strane i Mora/Oceana s druge strane života… Koliko je prostor ogoljele sobe Arhetipa osuđen na raspelo svjesnoga i nesvjesnoga, ljubavi i mržnje, invalidnosti i ljudskoga integriteta, osamljena Svijeta i napuštene intime, ljudi i figura usudno odvojenih od ostatka Svijeta? Na sve nas pomno upućuje profesorica Mira Muhoberac.

BECKETTOVE DRAMSKE OSOBE-ZAGONETKA IMENA I ZNAČAJA                    

Jesu li dramske osobe u Svršetku igre, Beckettovoj drami napisanoj na francuskom pod naslovom Fin de partie 1956., a praizvedenoj 1957. u Londonu (Royal Court Theatre), redukcije ljudskih stanja ili ogoljela bit svakodnevice i egzistencije, što se iskazuje i u neobičnosti imena? Je li Hamm dobio ime prema engleskoj riječi hammer, u značenju «čekić, batić u satu, glasoviru», ili u sebi skriva smisao «udaranja i bubanja, lupanja po kome»? Je li Clov reducirani ili ogoljeni clown ili je dobio ime prema riječi clover, u značenju «djetelina, bijeli stručak luka»; je li to povezivanje prema modelu vrste mornarskoga uzla, ili po značenju vražje, mefistofelovske snage, koje je on lakrdijaš, seljak, sluga, glumac?; može li se dovesti u vezu s riječju cleave, u značenju «lijepiti se, prilijepiti se, prianjati, biti vjeran»?; je li mu Beckett namjerno pridodao značenje francuske riječi clou = «čavao», kao neobičnu suprotnost engleskom gospodaru Hammu = možda čekiću?

Napokon, u konačnici, gledajući prema engleskim, francuskim i njemačkim izvorima, i Nagg i Nell mogli bi biti izvedenice različitih čavlastih značenja. A možda bi se sve to moglo dovesti u vezu s čavlima ukradenima s Kristova groba, sa skitnicama i lutalicama, vječnim putnicima, prognanima i izgnanima, možda prokletima. A da smo ipak u teatru, svjedoče kostimi klauna i dominantnoga glazbala, ali i druga značenja imena Hammovih roditelja. Možda je Nagg redukcija riječi nagger, u značenu «prigovaralo, zanovijetalo, gunđalo». Ne podsjeća li Nell na englesku riječi nail , u značenju «nokat; zabiti, pričvrstiti, ukrasti, upiljiti pogled, prikovati pozornost i pažnju»? A nailed-up izraz je i za slabo konstruiranu dramu (Beckettova autoironija). Ponovno se vraćamo na četiri točke koje tako podsjećaju na Svijet, Kazalište, Vjeru, Aposlut… Tko je Kralj, a tko Kraljica, tko Pješak, a tko Skakač, susreću li se Top i Kula? Zahvaljujemo genijalnom Samuelu Beckettu što nam je pružio mogućnost igrati se Kazalištem, Šahom, Glazbom, Umjetnošću slobodno, vedro i veselo, s ljubavlju, razgovarati s našima najdražima koji su odredili ljepotu, igru, dobrotu i radost naših života. Znalački vješto Mira Muhoberac predstavu Svršetak igre Samuela Becketta ukratko je protumačila i naputila nas kako da kročimo prostorima beskrajne igre s irskim nobelovcem u brošuri. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code