BAROKNI SJAJ VENECIJE UZ PTIČJI PJEV

BAROKNI SJAJ VENECIJE UZ PTIČJI PJEV

16. lipnja, 2017.

 

Piše: Igor Koruga

Propast obrazovanog građanstva, ili točnije društvene okosnice sastavljene od viših činovnika, trgovaca i reprezentativnih gradskih umjetnika koja je u devetnaestom stoljeću ustanovila pojam salonske kulture, nezaustavljivo je tekla sve do današnjih dana. U ono su vrijeme, po svemu sudeći, konzervativni duh, zdrav smisao za održavanje i prenošenje kulture, ali i težnja za humorom i (meta)fizičkim idealima misaono oblikovali učenu građansku većinu koja je, između ostalog, bila zadovoljna i pojavom popularne komorne glazbe. Ti su se ljudi uspješno nosili i s novim kompozicijsko-tehničkim momentima vezanim uz modifikaciju ključne sonatne forme u nove, ravnovjesne ¨arhitektonske¨ i motivske ¨logičke¨ oblike. U tom smislu, nekadašnji je građanin imao puno više strpljenja, interesa, a mnogi bi rekli i vremena za dubinska poniranja i prava životna zadovoljstva od svog današnjeg društvenog sljednika. Jer, kao što znamo, barem kada je riječ o Hrvatskoj, današnja se komorna glazba nalazi na samoj margini zbivanja kao svojevrsni fenomen rezerviran za malobrojne glazbene znalce, znatiželjnike, turiste i (pri)gradske snobove koji žele biti viđeni čak i pred tako malim brojem sugrađana. Nadalje, imamo i činjenicu da je u sjeni sve većih i sve posjećenijih glazbenih priredbi, koje jamče prevelik broj glazbenika, prevelik zvuk, preveliku pozornicu i prejeftin efekt, teško, ali i lako, zamisliti položaj domaćeg komornog glazbenika koji, u zanosu umjetničkog isposništva, djeluje pomalo egzotično. No, vjerujmo da je to samo trenutno stanje, barem zbog toga što se komorna glazba, naročito u pogledu vrsnoće, i danas podrazumijeva kao najviša glazbena vrsta, odnosno kao sinonim za obrazovane ljude i one uvjerene u vječne dob(rob)iti.

U spomen na oca i najvjernijeg prijatelja

Izražajnom komornom glazbom nedavno se poslužio i naš ugledni klarinetist, glazbeni pisac, skladatelj i audio/video producent, Mihael Paar (1980), koji je s Cameratom Cantilly, u subotu 10. lipnja u 20 sati u Malom Lisinskom kao i u nedjelju u 20 sati u samoborskoj Galeriji Prica, priredio dva koncerta u spomen na svog oca i donedavnog umjetničkog voditelja, suosnivača i dopredsjednika istoga ansambla, Ivana Paara (1950-2016). Mnoštvu najrazličitijih boja puhačkih instrumenata (oboa, klarineta, rogova i fagota) u pojedinim su se djelima pridružili kontrabas i flauta, kao dva pola ugođene zvučne kugle, estetski bez premca. Konkretno se radilo o zahtjevnim trostavačnim skladbama Felixa Mendelssohna (1809-1847) za klarinet, basetni rog i klavir, posthumno objavljenim kao Konzertstück br. 1 u F-duru, op. 113, i Konzertstück br. 2 u d-molu, op. 114. Tu se, uz Paara, svojim virtuoznim tonskim izgovorom istaknuo i Bruno Philipp (1978), inače pobjednik prvog natjecanja mladih glazbenih umjetnika Papandopulo iz 2012. godine. Programski protegnut preko

Burleskne introdukcije i Uvertire, Alphonsa Gaalmana (1914-1986) i Arthura Sullivana (1842-1900), te dovršen Evergreen Suitom, klarinetista i skladatelja Ante Grgina (1945), u duhu jazza i evergreen harmonije, nastup se nastavio s tri bisa u korist razdragane publike i pojedinaca koji su svojom nesebičnom pomoći doprinijeli sveukupnoj realizaciji.

Spontani ptičji pjev

Pomoć pri realizaciji zagrebačkog koncerta, ali na puno izdašnijoj institucionalnoj razini, trebali su i članovi specijaliziranog ranoglazbenog ansambla I Musicali Affetti iz Vicenze koji su u utorak 13. lipnja svečano otvorili veliku izložbu Barokni sjaj Venecije – Tiepolo i suvremenici (03.06.-01.10.2017.) u suorganizaciji zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt i talijanskog muzeja Pinacoteca Civica di Vicenza. Sigurnost i ljepota vrsno dorađenih izvedbi kompozicija Biagia Marinija (1594-1663), Daria Castella (1621-1658), Giovannija Legrenzija (1626-1690), Tomasa Albinonija (1671-1751) i Antonija Vivaldija (1678-1741) dodatno su bile podržane i spontanim pjevom domaćih ptičica. Na taj se način dvorišni prostor Muzeja za umjetnost i obrt pokazao idealnim za koncert na kojem je grupa talijanskih i inozemnih glazbenika na izvornim instrumentima, pod vodstvom utemeljitelja Fabia Missaggia (koncertantna violina), uspjela oduševiti brojne posjetitelje suptilnim tonskim izrazom i supertočnom intonacijom. Poseban posluh tijekom cijele večeri bez dvojbe je zaslužio gudački vrsno obrazovani violončelist Alessandro Andriani. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code