BANKARI RUŠE TRUMPA, PUTINA I JINPINGA, SVIJET KAO FEUD, MIGRANTI ĆE ASIMILIRATI EUROPU, SVI ĆEMO BITI ĆIPIRANI

BANKARI RUŠE TRUMPA, PUTINA I JINPINGA, SVIJET KAO FEUD, MIGRANTI ĆE ASIMILIRATI EUROPU, SVI ĆEMO BITI ĆIPIRANI

2. svibnja, 2020.

 

Zašto se u školama ne uči da Sjedinjene američke države nisu vlasnici dolara, već 107 godina?
Ne uči se, nitko to ne zna, unatoč svim reformama školstva, a onda se čudimo kad nam se dogodi ovakva pogibeljna karantena, koja je zaprijetila Trećim svjetskim ratom, zbog virusa za koji nismo sigurni je li uopće postoji.
Dakle, skačući iz države u državu, s kontinetna na kontinent, s protokom vremena ovi bankari više nemaju gdje otići, jer je zemaljska kugla postala premala, i oni shvaćaju da je došlo vrijeme da se napravi novi korak

Piše: Rade Jarak

Tekst je o stanju u svijetu za vrijeme korona krize. O mogućim scenarijima, agendama… i ljudskoj slobodi.

Strukturalna slika svijeta

Uvijek me zanimala svjetska historija, svjetska povijest, viđena iz nekog novog, dotad nezapaženog i naizgled “nebitnog” ugla.  Recimo, vrlo je zanimljiva odlična knjiga Johanna Huizinge “Jesen srednjeg vijeka”, u kojoj on analizira nizozemsko društvo na kraju srednjeg vijeka, ali ne preko političke situacije ili ratova, nego preko običaja, ekonomskih odnosa, igri, razonode, kalendara.
Također, značajan je događaj za srednji vijek nastao u jedanaestom i dvanaestom stoljeću, kada se počela masovnije saditi pšenica i kad su se počele krčiti šume, kojima je Europa bila prekrivena. Energija pšenice dovela je do većeg porasta stanovništa i sve većeg razvoja obrta, trgovine i trgovačkih središta, budućih gradova, iz jednostavnog razloga jer je bilo dovoljno kruha za sve. Poslije je došla epidemija kuge, koja je kotač napretka vratila unatrag za nekih pedesetak godina.
U moru takvih životnih, ili životno “strukturalnih”, podataka, mimo čiste politike i ratova, izuzetno je zanimljiva i ilustrativna povijest života jednog od najbogatijih Dubrovčana ikada. Riječ je o Mihu Pracatu (1522 – 1607.), brodovlasniku i trgovcu, koji je – što je također bitno bio pučanin, a ne vlastelin – i jedini čovjek kojemu je Dubrovačka republika podigla spomenik. Izuzetno je zanimljivo i da je od njegovih novaca koji su bili položeni u đenoveškoj banci, još Josip Broz Tito, čak tristo i pedeset godina kasnije, plaćao neke od dugova tadašnje Jugoslavije, a što govori koliko je Pracat imao novaca (dukata, zlatnika, vrijednosnih papira…).

Povijest bankarstva

Budući da me uvijek zanimala takva paralelna, to jest “strukturalna” povijest, prije skoro dvije godine počeo sam pratiti sve više priloga o povijesti bankarstva, koji su se počeli javljati na brojnim alternativnim internetskim kanalima. Tako sam doznao za venecijansko Crno plemstvo i povijest kreditiranja u Europi srednjeg vijeka (koja je počela s Templarima, izdavanjem mjenice za hodočasnike u Svetu zemlju, jer je dotad bilo kakva kamata bila zakonom zabranjena). Ali, mit o Crnom plemstvu ovdje je mnogo važniji. Ako nas već zanima povijest ishrane, tehnologije, povijest igara i sporta, onda bi nas svakako trebala zanimati i povijest bankarstva, koja je, pokazat će se jednako važna kao i povijest politike, ratova i osvajanja, jednako važna kao i povijest borbe za slobodu.
Tako su krajem srednjeg vijeka bankari srušili francusko i englesko kraljevstvo, prisilivši ih na bankrot, na način koji je tehnički sličan današnjem “slučaju Franak”. Davali su kredite francuskom i engleskom kralju vezane za zlato, da bi nakon nekog vremena podigli cijenu zlata više puta, tako je engleski kralj morao proglasiti bankrot. O ovim bitnim povijesnim činjenicama ne uči se u školi, nego, eto, tamo negdje na “opskurnim portalima”.
Venecijanski bankari kreditirali su i križarske pohode, a kako križari nisu mogli platiti sve, morali su ispuniti neke druge uvjete – morali su osvojiti i opljačkati Zadar (kršćanski grad) i osvojiti i opljačkati Carigrad (isto kršćanski grad), a na kraju Svetu zemlju nisu ni vidjeli. Ovo se, doduše uči u školi, ali bez pravog objašnjenja koja je “poluga” iz pozadine manipulirala križare.
Dakle, bankari, to jest tzv. Crno plemstvo, bankarskim je trikovima, a u svrhu vlastite financijske dobiti i pljačke, uspjelo izmanipulirati križare, te čitavu vojsku usmjeriti na potpuno suprotan cilj od prvobitnog: napad na kršćanske gradove. Cilj, koji je križarima, teškim vjerskim fanaticima, dotada bio potpuno nezamisliv. Iz ovoga se vidi da je povijest bankarstva u najmanju ruku jednako važna – a danas se pokazuje čak i važnija, od opće povijesti, povijesti ratova i politike. Jer onaj tko drži novac (kapital) i daje kredite, iz sjene usmjerava vladare i vojske. Prevedeno na današnji jezik: ne postavljaju političari bankare, nego bankari postavljaju političare. Tko onda vlada svijetom? I zašto se to ne uči u školi?
Je li već kasno za promjene?

Čemu ovoliki uvod?

Već je dijelom objašnjeno. Radi se o kreditiranju, jednoj od najvažnijih poluga vlasti, o samoj srži vlasti – a u ovim vremenima korona krize sigurno najvažnijoj na svijetu – o kojoj se u školi ne uči. I o čemu šira javnost ne zna ništa. Dakle, najvažnija poluga vlasti je u sjeni, tajna, skrivena i danas.
Radi se o bankarima i njihovom kapitalu, o njihovoj nezajažljivoj želji za grabeži, samo da bi ostali na poziciji, ogrezloj u materijalnom, po cijenu svih drugih – na poziciji tajnoj, zamaskiranoj i skrivenoj, koja manipulira vladama i vojskama. Na poziciji koja, sigurno je, ne želi dobro čovječanstvu.
Tijekom vremena, izgubivši svaki identitet, osim identiteta ogrezlog u sve većoj grabeži i očuvanju pozicija, ove su se bankarske “porodice”, rastući i šireći se, prebacile u Nizozemsku, pa Englesku, da bi na kraju završile u Americi.

I sada, radimo skok, i dolazimo do ove nečuvene pandemije korona virusa.
Ipak, prvo da se vratim, na 1913. i američke Federalne rezerve. Pritisnuta Prvim svjetskim ratom u koji je upravo ulazila, američka vlada bila je prisiljena da privremeno privatizira Federalne rezerve. (Federalne rezerve – u prijevodu Američka narodna banka.) Međutim, iako ih je tada privremeno privatizirala, američka vlada nikada nije Federalne rezerve uspjela vratiti pod svoje okrilje. Imena privatnika koji danas kontroliraju Federalne rezerve nemoguće je doznati. Prevrnite čitavi svijet, ali tko točno vlada Federalnim rezervama nikada nećete saznati.
Vrh piramide se metaforički gubi u oblacima. A što FED u stvari radi? Pa štampa dolare i iznajmljuje ih Americi pod kamatu.
Znači, vlada li predsjednik Amerike, Amerikom, ili onaj tko vlada FED-om? Pa vlada onaj tko tiska novac.
Zašto se u školama ne uči da Sjedinjene američke države nisu vlasnici dolara, već 107 godina?
Ne uči se, nitko to ne zna, unatoč svim reformama školstva, a onda se čudimo kad nam se dogodi ovakva pogibeljna karantena, koja je zaprijetila Trećim svjetskim ratom, zbog virusa za koji nismo sigurni je li uopće postoji.
Dakle, skačući iz države u državu, s kontinetna na kontinent, s protokom vremena ovi bankari više nemaju gdje otići, jer je zemaljska kugla postala premala, i oni shvaćaju da je došlo vrijeme da se napravi novi korak, dosad u njihovoj praksi neviđen: vrijeme je za globalizam. Svrha je globalizma da bankari (kapitalisti, vladari korporacija – zovite ih kako hoćete) konačno izdominiraju čitavi planet, kojim su dosad samo lutali od mjesta do mjesta, kamo ih je stihijski vodio kapital, želja za bogaćenjem i gdje je rasla moć. A sada, nakon tehnološkog napretka došlo je vrijeme da se obruč te ekspanzije stisne, došlo je vrijeme za lock-down, da svijet implodira i da se zaključa kao jedno malo selo, kao njihovo doživotno, feudalno leno.
Kako su to skoro uspjeli?
Ulažući u svjetske organizacije. Ulažući velike novce u Ujedinjene narode, s vremenom su ojačali svoj utjecaj u UN-u; ulažući novce u Svjetsku zdravstvenu organizaciju, potpuno su ovladali njome i sad se vidi koliku imaju moć, jer svim državama diktiraju epidemiološke mjere. Dalje, Europska unija, nastala na idealima da narodi Europe budu ujedinjeni i da se solidarno pomažu, zapravo je projekt globalista, naših “bankara”, pakleni plan da bi pokorili taj uvijek neposlušni kontinent, pun nemirna duha, inovacija i izuma, uvijek žedan slobode – a da bi ga potpuno satrali glomaznom, gotovo socijalističkom birokracijom – jednako nejasnom i maglovitom, kao što su i zamagljeni pravi vlasnici velikih korporacija.
Pri čemu je velika većina europskih političara, na pr. Angela Merkel, samo produžena ruka “bankara”. Također, tu je i emigrantska kriza, o kojoj ovdje sad ne mogu pričati, osim da je to još jedan, namjerno izazvani udar na Europu. Recimo da emigranti ne dolaze ovamo da se asimiliraju, nego da oni asimiliraju Europljane. I da Europa postane zemlja trećeg svijeta, preplavljena desecima milijuna emigranata s drugih kontinenata, puna nemira, nereda, jednom riječju da bude – rasulo.
Premda situacija nije sasvim jasna, jer uvijek se može pojaviti neki političar koji se otrgne kontroli svjetskih bankara, kao Putin, ili Trump. Ili kineski predsjednik Xi.
Upravo tu leži srž problema koji se ukazao pred “bankarima-globalistima”. Tri moćna predsjednika usprotivila su se njihovom planu. Putin je uspio srušiti od bankara i njihove marionete Jelcina nametnute strane oligarhe i potpuno je preuzeo vlast u Rusiji. Prvi put nakon sto godina, još od Romanova, vlast u Rusiji imaju Rusi (doduše, na čelu s Putinom). Uz to, Putin je ulagao u oružje (razvio je super sonične rakete, brže od američkih) i prvi put je u Siriji zaustavio manipulacije bankara, koji su radili dar mar posvuda po svijetu, koristeći američku vojsku – kao nekada križare.
Predsjednik Kine Xi, izgleda želi napraviti sličnu stvar u Kini, jer su mu globalisti prodrli kapitalom i pitanje je kad će se dodatno polakomiti i poželjeti preuzeti čitavu vlast. Ali Kinezi su jako duhovan, četiri tisuće godina star narod, koji neće dopustiti takve globalističke svinjarije.
I Trump se pobunio. Da, dragi moji, kako ovo čudno zvuči: “Trump se pobunio”. Predsjednik Amerike se uzjogunio protiv koga? Pa protiv bankara i njihove “Duboke države” I zato je dobio problem.

I u takvoj situaciji – paf! Odjednom korona pandemija. Pandemija koja je Putem svile došla u Europu (u sjevernu Italiju), i dalje, Putem srednjovjekovnog kapitala na zadnje odredište – Ameriku.
Svi u kuće! Karantena, zabrana kretanja, propast malih i srednih biznisa, propast ekonomija, odgađanje izbora, Bill Gates, kompjuteraš najavljuje cjepivo. (Ako sve skupa duže potraje, recimo šest mjeseci karantene, možda izbije Treći svjetski rat – za koji će karantena i pandemija biti “mila majka”, pa gdje će onda biti doktori i stručnjaci da pričaju i hoće li onda “preuzeti odgovornost”?) Trump sada prilično loše stoji, iako je bio popravio ekonomsko stanje u Americi, sad je u jedva mjesec dana dobio skoro dvadeset milijuna nezaposlenih (hej!), a nije još ni izbliza gotovo.
A sad ćemo konačno o svetskoj pandemiji.

Povijest laboratorija u Wuhanu

Oko 2010. u Americi su rađeni pokusi s virusima. Na unapređenju već postojećih virusa, pod izgovorom da ih se izučava, da se nađe lijek, i tome slično. Kada je znanstvena javnost saznala o čemu se radi, i koliko je to opasna rabota, niz je uglednih stručnjaka pokrenuo peticiju protiv takvih eksperimenata i oni su 2014. zabranjeni u Americi. Tada, ta skupina prebacuje laboratorij i tehniku u Wuhan i tamo nastavlja s radom. Pretpostavlja se da je to bio onaj dio znanstvenika koje kontroliraju “bankari”. Naravno da i Kinezi sudjeluju u pokusima, opet vjerojatno onaj dio Kineza koje kontroliraju “bankari”. Japanski Nobelovac Tasuku Honjo radio je s njima i otišao godinu dana prije. Kad je čuo da je izbila epidemija, nazvao je svoje kolege s kojima je radio i koje je dobro poznavao. Nitko mu se nikada nije javio. Japanski stručnjak danas kaže da je virus umjetno proizveden i da mu slobodno, ako žele, oduzmu Nobelovu nagradu.
Slično je izjavio još jedan Nobelovac, Luc Montaigner koji je radio na istraživanju virusa HIV-a.

Klinička slika”

Drugi pak, njemački doktor, Claus Köhnlein , izjavio je prije nekih mjesec dana da je klinička slika za COVID-19 već poznata i da se tu ne radi o nikakvoj novoj bolesti – dakle novom virusu – te da jednostavno prestanu testirati i da epidemije neće biti.
Ovo bi trebalo značiti da novu bolest mora potkrijepiti i nova klinička slika. Možda je zato i nastala zbrka oko testiranja. Kažu: test je nepouzdan.
Moguće je da imaju test samo na korona viruse (Od kojih je COVID-19, tek podvrsta), koje ima velika većina ljudi i koji dijelom uopće nisu toliko opasni. Moguće je da oni prvo naprave test na korona virus, pa istovremenu čekaju i potvrdu od realnosti, potvrdu od “kliničke slike”: visoka temperatura, suhi kašalj, problemi s plućima… itd.
Sve u svemu, ovo još ništa nije potvrđeno i vrijeme će pokazati. “Ključno je nekoliko narednih tjedana”, što bi se reklo. Stvarno ispada da je tako, jer virus stalno izmiče i ostaje nejasan.
Također, ovdje treba dodati da postoji poplava proturječnih i kontradiktornih informacija, prava zbrka, kakofonija, te da je čak i statistika upitna, to jest čitali se statistika ispravno ili pogrešno? (Kako je krenulo, vjerojatno nećemo nikada ni znati precizan odgovor na ovo pitanje.)

U vezi virusa COVID-19 u ovom trenutku, možemo pretpostaviti još jednu stvar. Da je pandemija pokazala različite rezultate od države do države, ili čak od regije do regije, tako da se može logički objasniti da je virus brzo mutirao i da se, prema tome, stalno mijenja.

Zaključak – Vrli novi svijet

Kakav bi trebao biti budući svijet koji nam pripremaju naši bankari? Taj novi, tehnološki svijet trebao bi biti više nego strašan. Orwellova mašta u romanu “1984.”, je mala beba prema stvarnosti kojoj smo izbjegli za dlaku. (Ali još nismo izbjegli. Oprez! To je proces i “agenda”, koji je već u određenom dijelu neizbježan.)
Isprva, promjene bi se provodile putem “dobrovoljnog pristanka”. Na primjer, podigne se medijska graja: Hoćete li u karantenu, ili da se svi zarazimo? Pa u karantenu, naravno.
Ili: hoćete li veću kontrolu nad vama, ili da vas ugrožavaju teroristi? Pa hoćemo kontrolu, izvolite slobodno, nemamo što kriti.
Tako bi se, principom mutatis mutandis, oduzimali jedan za drugim maleni komadići slobode, dok u jednom trenutku ne bi bilo prekasno, onda bi nastupio lock down. Zatvaranje i robovlasničko društvo, potpomognuto tehnologijom, kakvo još u povijesti nije viđeno. Život pojedinca bi bio reduciran na neke osnovne funkcije, kontrolirane od stroja i njegovog algoritma. Čovjek bi se potpuno atomizirao, sveo na broj, nastalo bi društvo u kojemu bi čovjek u potpunosti izgubio dušu.
Svijet bi bio maksimalno centraliziran, i vladala bi samo jedna Svjetska vlada – koja je vrlo nejasna, jer se još uvijek ne zna tko stoji na vrhu piramide.
Dakle, živjeli bi u “pametnim stanovima”, gdje bi svaki kućanski aparat imao kontrolu nad nama, kao što je potencijalno ima mobitel, ili laptop. Pametni stan mjerio bi koliko smo potrošili energije, i koliko smo proizveli CO-2, te na taj način zagadili atmosferu paleći razne uređaje – dakle, plaćali bi porez na zrak. Novac ne bi postojao, te ne bi smo mogli udijeliti ni milostinju, imali bi samo kartice koje bi nam mogli isprazniti jednim pritiskom na dugme ako smo neposlušni. Putovali bi samo ako smo čipirani i ako smo primili vakcinu (joj, zaboravio sam na Billa Gatesa, kompjuterskog stručanjaka i glavnog doktora za cjepivo. Pitanje je što bi sadržavala njegova vakcina?)… itd, itd… dakle jedan sustav kontrole, za kakav je sustav nekadašnjeg Istočnonjemačkog Stasija, prava dječja igra. I s vremenom, sve veće smanjivanje broja stanovnika…

Eto toliko ovaj put, ovo je neka vrsta edukativnog teksta, jer većina ljudi nema pojma što se oko nas događa, ili što je planirano da se tek dogodi.
Zato, čuvajte se, pazite sebe i druge. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code