BABIĆ I MONSIDER

BABIĆ I MONSIDER

14. studenoga, 2015.

Piše: Zvonimir Magdić
Dotukli su Eduarda. Portugalac je na koljenima. Sin pieta. Bez milosti. Poslije  ‘Euro-Grka’ nije na plavoj porti! Da, može na optuženičku klupu. Zašto, ne? Krivac je. Koliko? To je sada drugo pitanje. Kolege su bile nemilosrdne. Oderali su mu kožu. I, opet, ono. Čak nehumano: “spasi nas od takvog, oj!“ Jasno, Portugalca. A, buju ga mazali za Martinje. Portugižca. Oni i nisu, koliko ih sve znam, vratari. Ni na haklovima. Ja sam to bil. Čak i za ‘Devetu’,  tada, sa Savske ceste, na Srednjoškolskom. I držim se, i ne dam se: ja znam kaj je to branjenje. I, s tom sigurnošću, moja je ocjena Eduarda, ipak, sklona milosti. Jer, bila je to silna blizina. I, reska brzina udarca. Fiju! Točno, prvi kut. Ali, s njegove vanjske, ne unutrašnje strane. Osuda da, ali ne – ‘di morte’. Skidanje glave. Ne! na koncu, to je golman. Osuđenik za jedan promašeni korak. Može skidati ‘nebesa’. Prije ili poslije. Nitko ne pita.’ Traidor’…kako se pjeva u Aidi. Izdajnik. A da, Eduardo zna, ono što sam čak i ja znao i koristio na tim slinim haklovima, obrana brzih, bliskih, niskih lopti – nogom. Poput našeg najboljeg vratara svih vremena (dragi moj kolega Karlin!) Franje Glasera. A, Portugal nije imao Glasera! Upamti, Edi, vježbaj – nogom! Padanje je tu preskup šport. Duboko zakašnjenje poput Golikova Vlaka u snijegu. Ajmo!Progutaj tu ljuticu od kritike, vamos adelante. Idemo dalje.

Vražji golmanski kotal

Na Rujevici, Mamić, popušta, daje majicu broj jedan, Ježini. Mladac se dobro postavlja, protiv Riječana. A, onda, devedeset i pokoja, utakmice. Centar, udarac, Ježini je lopta u ‘ trbuhu’, no on ju nije stisnuo, ispala mu je, iskliznula, nije ju odbio na stranu, kako piše u priručnicima, i Sharbini trese, za pobjedu Kekovih oklopnika. Okrećem cajtunge, drugi dan. Logika naslova: „Ježina kao i Eduardo.“ U jednom i drugom slučaju, izgubljena tekma! Ne, toga nema. To ti je taj vražji golmanski – kotal. ‘ I, po logici  Eduardovih Atenjana, Ježina – van! Tko je treći ? Teško je biti to – golman. No, čitava ova golmanska priča ima i drugu stranicu. Jednako tvrdu, ukoričenu. Ilustriranu. Zanimljiva. Iz života. Ja sam bio na njezinu isčitavanju. Čujte ju:
Babić i Monsider! Dinamovi su vratari. Četrdesetsedme-osme. Zvonko Monsider ta sila od vratara, odlazi u vojsku. Zvonko Dogan je stradalnik u sudaru, koji se mogao izbjeći(!), sa Zvezdašom Jezerkićem. Za uvijek. Nikad više. Tko bu na gol? Dragec Horvat, kojem je dva metra, inače branič, možda, on. A, onda, u jesen ‘ 47, jedan zgodni, rastom ne golijat, naprotiv, prenizak,pred plavom je mrežom. Josip Babić. U vojsci, u Somboru, netko ga je zapazio i preporučio Dinamu. I, evo ga. Ja ga se dobro sjećam. Elastičan, akrobata. Sav u letu. Na koncu, baš s njim, nakon sedam zaredalih poraza Dinama s Hajdukom, jednog radnog dana, na bivšrm purgerskom, na tada Varaždinskoj cesti, plavi tuku Splićane. Čak, za bodove. Babić ima svoju publiku.No, četrdesetosme u rano proljeće Zvonko je doma. Brani Monsider. Babić je pričuva. I, onda grom iz vedra neba. Skandal. Politički. Sve je na nogama. Monsider je ostao u Trstu. Plavi su tukli Poncijanu, ali su ostali bez svog najboljeg igrača. Ustaški orijentiran, Zvonko nije više mogao izdržati tu, Jugovinu.Bio je na križnom putu. I, kako sam kaže, zahvaljujući svetom Antoničeku i lopti, preživio je strahote zabluda. Od sada, politički emigrant. Italija, Španjolska, Amerika. Na Floridi je i umro. No, ima tu i jedna aplikacija. S Monsiderom je ostao, istog dana i Babić. Konsternacija. Udar na komunizam. Bježi se iz Jugovine. Poredak se trese. Sjećam se da smo kao maturanti, svi u tuzi. Ne bumo više gledali Monsidera! Kao da ne bumo više gledali nebo i zvijezde. Jer je Monsider bio, jednostavno, nestvaran. Čudo!

Poslije nesretnog gola

A kaj bu s Babićem? Babić se ipak vrlnul – nazaj. Doma. I. stjeran u kut: otjeran u Sarajevo. I ovo čupam, toliko silnih  ljeta poslije svega toga, baš u ‘Šeheru’. Babić je podučavatelj  vratara Željezničara. Neka dobričina. Lagan. Blizak. Otvoren. Bez straha: ‘Kad sam na treningu videl što radi Monsider, meni je stalo u grlu. I, pitam sam sebe. Pa, kaj buš ti u tuđem svetu. Jer, ja nisam Monsider’. I vratim se natrag.jasno, moja je karijera ‘ zatvorena’. No, kruha tražim, kao trener.I moje pitanje: ‘Kak je to vama bilo uopće dojti u Dinamo. Veliki klub.’? Iskren: ‘Igram prvu utakmicu. I negdje, u kutu svlačionice,  sporio se uvlačim u dres, volio bih da me nema.Vidi moje blijedo lice, i strah u očima, veliki Mara Wolfl. Strijelac broj jedan kluba.Takvog igrača se pamti dok si živ. Sve je znao. Sve. Prokužio je moju tihu nervozu: kaj bu bilo…? Prilazi mi i veli:’ Čuj, mali. Niš’ se ti ne boj! Tolko golova ti ne buš primil, koliko bumo ih mi dali!’ Ta mi je Marina genijalnost pala na pamet poslije Olimpiacosa. I nesretnog gola, kojeg su strovalili isključivo na dušu, Eduarda. Baš, njemu. Nije li veći promašaj napravio Antolić, ne pogodivši prazni gol. Čista mreža, ni golmana. A on, puf u – vratnicu. I, ‘grkljanska’ tri boda! Onom rečenicom, Wolfl me je kupio za uvijek. Dobio sam klasičnu lekciju nogometa: gol više. Amen!T
 

3 komentara

Uskoči u raspravu
  1. rsusic
    #1 rsusic 13 prosinca, 2015, 23:14

    ionako nece nitko citati komentara, pa zasto pisati?…amigo, jedan único! zbog takvih sam kao klinac gustao i u sloveniji … te upijao sve te lake konjice, malog zelenog i istoriju zg sporta (iako hajdukovac ali tada nije bilo animoziteta)…nema nijednog komentara sto samo svjedoci o tome koliko ljudi u danasnje vrijeme robota jos cita clanke par excellance… cudno vrijeme, nema mi vise ni sportskih novosti u sloveniji, otisao je frustek i vecera koja je bila servirana pa vise od 35 godina…zato mi je drago sto sam de nuevo pronasao amiga, pa makar sve bilo virtualno, bez mirisa novinskog papira i crnog masnila na prstima … ovo je tek jedan od neprocitanih komentara u istoriji interneta, a koji se odnose na velike clanke koje takodjer rijetko ko procita…ima li koga da ugasi svijetlo?

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code