Kako ne prestaje s hvalospjevima, Tomislav Marijan Bilosnić, o njihovom prijateljstvu, prijateljstvu s pokojnim Stjepanom Čujićem, izuzetnome intelektualcu, književniku i domoljubu, nedavno preminulom. Upitah akademika i književnika koji mu je bio blizak, Antu Matića o kakvom se tu prijateljstvu radi?
– Ja sam odrastao s Čuićem. Rođeni smo u duvanjskim selima Bukovici i Borčanu. Išli smo istu školu u Duvnu i bili prijatelji.
Taj Bilosnić, to udbaško smeće, koje se sada prodaje kao državotvoran Hrvat, pokušao je sve da preko Čuića i mene promijeni svoju prošlost.
Čuić ga je kužio i jedne prilike ja sam ga pred Stipom i Titom Bilopavlovićem raskrinkao. Sjedili smo na Dolcu ispred kavane Opatovina gdje smo stalno dolazili Stipe i ja i tu se družili. Pridružio nam se taj prilivoda Bilosnić i počeo nama soliti pamet, čak hrvatovati, dok meni nije puko film, pa sam mu sprašio u brk; da šta on tu priča i hrvatuje, a jedan je od pisaca Bijele knjige, kojom se žigosalo hrvatske državotvorne pisce, među kojima smo bili Čuić i ja, pa sam mu ja rekao da se gubi od našega stola, da mi pada mrak na oči kad ga vidim, a Stipe je tada postupio pravo kršćanski, pa je rekao da mu trebamo oprostiti, jer je oprosti temeljna katolička vrlina koju mora izvršavati svaki katolik.
Tako se on priklipio Stipi i družio se s njim, plaćao mu loze, rakije i čak nedavno u Duvnu nastupio s njim na književnoj večeri.
Nikola Šimić Tonin T
