PRIČA

AIR PLUS PROTIV LUFTHANSE

9. svibnja, 2015.

Prenosimo prijevod teksta objavljenog na portalu Techrights iz Velike Britanije

Priredio: Rikard Frgačić

Prijevod s engleskog: Irena Kowalsky

Temeljem publiciranog članka pod naslovom „The Case of Rikard Frgacic Versus the Croatian SIPO: Allegation of Corruption in Relation to Trademark Reassignment Under Željko Topić’s Watch“, koji je objavljen na internetskom portalu www.techrights.org dana 15. veljače 2015., u programskom sadržaju „Europe/Patents”, a radi objektivnog i potpunog informiranja međunarodne javnosti, molim Vas da objavite osvrt na tekst i to kako slijedi:

Air Plus vs. Lufthansa

Moj pravosudni spor s tvrtkom kćeri velike njemačke korporacije Lufhansa AG – Lufthansa Airplus Servicekarten G.m.b.H. nije nimalo bezazlen. Naročito kada živite u banana državi koja se zove Hrvatska i čiji pravosudni, ali i sustav javne uprave je pri stupnju korumpiranosti vrlo blizu nekih nerazvijenih afričkih zemalja.

Jedan od razloga zašto to navodim skriva se u činjenici imena osobe s magistarskom titulom – gospodina Željka Topića ukomponiranog u nekadašnji Državni zavod za intelektualno vlasništvo (DZIV) Republike Hrvatske. Kao građanin mogao bih prihvatiti da me pojedinac pokušava prevariti ali da to čini državni sustav, to nažalost, ne mogu prihvatiti. Međutim, obzirom na korupcijsku involviranost spomenute avio-kompanije koja je registrirana u zemlji članici EU, ovim predmetom se odnedavno bave i njene institucije sa sjedištem u Bruxellesu i to s dubinskim monitoringom ovog slučaja.

Mizerna ponuda za međunarodno zastićenio logo

No, krenimo redom. Polazeći od podataka iz vašeg članka, koji su točni, Lufthansa mi je ponudila vrijednost jednog rabljenog mount-bike za otkup vlasništva nad mojim međunarodno zaštićenim znakom Air Plus. Ono što je ovdje neobično važno za naglasiti jest činjenica kako Lufthansine ponude ne bi bilo da nije bilo zlouporabe mog žiga/znaka. Dokaz mog međunarodnog vlasništva nad znakom Air Plus izdan od strane OMPI / WIPO u Genevi vam dostavljam u prilogu. Zašto to navodim? Vraćajući se s četveročlanom obitelji s jednog poslovno-turističkog putovanja iz USA, tj. iz New Yorka za Zagreb 2007. godine putem Lufthanse na aerodromu JFK nam je uručen letak sa zanimljivom ponudom ako želimo odgoditi let na nekoliko sati u vidu naknade od 700 eura po putniku. Dakle, za nas četvero 2800 eura za nekoliko sati odgode leta prema Europi. Lufthansina ponuda je odbijena, a povratni let iz New Yorka za Zagreb jednim dijelom realiziran je putem druge avio-kompanije. Pretpostavljam da zbog lošeg informatičkog sustava rezervacija i stalnog overbookinga kao i straha od mogućih tužbi, Lufthansa primjenjuje zanimljivu odštetu putnicima vrbujući ih na aerodromskim šalterima pred sam let novčanim vaučerima. U prilogu dopisa vam kao dokaz te komedije koja se odigravala na newyorkškom aerodromu JFK, dostavljam originalni letak Lufthanse.Temeljem navedenog, mišljenja sam da je svaki daljnji komentar suvišan.

Dugogodišnji sudski proces

U takvim okolnostima, i nakon neuspjelih pregovora izmedju mene i Lufthanse, koji su se zasad odvijali jedino putem mog odvjetnika u Munchenu, započeo je 2010. sudski proces za naknadu štete pri Trgovačkom sudu u Zagrebu pod brojem P-710/2010. Istovremeno su o tome obaviješteni njemačka burza, centralni patentni ured u Munchenu, predsjednik Nadzornog odbora i Skupština Lufthanse. Prema dokumentu koji prilažem (2 stranice), a koji je predan u patentni ured u Munchenu naznačena je vrlo visoka vrijednost spora s naznačenim iznosom od 30 milijuna eura. Nažalost, odvjetničko društvo koje me počelo zastupati u tom postupku u Zagrebu više me ne zastupa budući je otkriveno kako istovremeno zastupa i gospodina Žejka Topića, bivšeg ravnatelja DZIV-a, sada zamjenika direktora EPO u Munchenu. Dokaz (punomoć Željka Topića) navedenim tvrdnjama vam takodjer dostavljam u prilogu. Zasad protiv odvjetničkog društva koje se našlo u svjesnom sukobu interesa nisam pokrenuo postupak naknade štete i kazneno-pravni postupak.

U budućem razdoblju očekuje se otvaranje sudskog postupka protiv Lufthanse u Njemačkoj (radi zastare rok za tužbu u Njemačkoj je svibanj 2016. godine), nakon finaliziranja slučaja pri DZIV-u u Zagrebu koji je iniciran temeljem fiktivne prijave Lufthanse kako moj znak Air Plus nije bio u upotrebi, što je naravno neistinito. Igrokaz pri DZIV-u Republike Hrvatske organizirali su odvjetnik Lufthanse u RH i već spomenuti korumpirani Željko Topić, bivši ravnatelj DZIV-a, po već uhodanoj shemi riješivši Lufthansinu prijavu za rekordan jedan dan. Naravno, u Lufthansinu korist. Protiv oboje aktera podnesena je kaznena prijava DORH-u, koju je kasnije preuzeo USKOK zbog teških kvalifikacija kaznenog djela. Obzirom da je DZIV na čijem je čelu tada bio Željko Topić, samoinicijativno, bez ikakvog zakonskog uporišta izvršio izmjenu službenog registra s mojim zaštićenim znakom i objavio to na svojim službenim internetskim stranicama govori o jednom od razloga kaznene prijave jer ovdje se ne radi samo o povredi mojih osobnih prava, već i o povredi hrvatskog ali i međunarodnog prava i povredi načela povjerenja u vjerodostojne evidencije u javnom registru. Nakon moje žalbe i medijskog praćenja cijelog slučaja, DZIV je odbacio svoje prvostupanjsko rješenje te naveo Lufthansinu prijavu kao neosnovanu. Međutim, ja ni šest godina nakon tog dogadjaja, koji je Lufthansi riješen za jedan dan, nisam u posjedu konačnog rješenja ex Topićevog DZIV-a s pripadajućom dokumentacijom. Ukupni moji dosadašnji sudski troškovi spora s Lufthansom prelaze iznos od 50 tisuća eura. Trenutno me u postupku protiv Lufthanse zastupa pet odvjetnika. U Munchenu, Ljubljani i Parisu po jedan, a u Zagrebu dva odvjetnika specijalizirana za trgovačko pravo i pravo intelektualnog vlasništva. Ovdje treba svakako naglasiti kako je iz dopisa Lufthansinih zastupnika od 24. srpnja 2009. godine mom odvjetniku u Munchenu jasno vidljivo nekoliko mjeseci prije kakav će biti ishod postupka pri DZIV-u u Zagrebu. Taj dopis je ključni dokaz koji vodi gospodina Željka Topića, zatim predstavnika Lufthanse u Hrvatskoj, te sve druge involvirane u ovaj slučaj, ravno u zatvor s traženjem preciznih odgovora kako je funkcionirala u praksi ta „high-level koruptivna hobotnica“ .

Pismo Angele Merkel

Da je projekt sa zaštitnim znakom Air Plus bila velika turistička vizija svjedoči i dopis prema konzorciju Airbus u Francuskoj daleke 1998. godine s grafičkim rješenjem znaka Air Plus na avionu Airbus model A-319, koje također dostavljam u prilogu.

Tijekom posljednjih nekoliko godina dao sam nekoliko intervjua s naglaskom na problem intelektualnog vlasništva u slučaju s Lufthansom, ali i šire, od kojih posebno ističem dvije TV emisije za hrvatsku javnu televiziju (HRT) koje također dostavljam kao video-priloge s titlom na engleski jezik.

Prema nekim neslužbenim informacijama postoji zatvoren krug indicija kako je Lufthansa prikriveni vlasnik hrvatske zrakoplovne tvrtke Croatia Airlines, te moj slučaj prelazi okvire pravosuđa i postaje politički „vrući predmet“ u trenutno nesređenim odnosima između Njemačke i Hrvatske. To je i bio osnovni razlog mog obraćanja kancelarki Republike Njemačke, gospođi Angeli Merkel.

Svojim odlaskom iz hrvatskog DZIV-a u EPO, slučajno ili ne, magistar Zeljko Topić postavio je na mjesto ravnatelja DZIV-a u Zagrebu, gospodju Ljiljanu Kuterovac, navodno svoju dugogodišnju ljubavnicu. Da nije stao samo na tome, govori i bizaran detalj kako je dotičnu gospođu, tj. svoju priležnicu, vrlo brzo doveo i u EPO u Munchen i tu uglednu međunarodnu instituciju pretvorio u balkansku krčmu, jednaku onoj koju je imao u caffe baru „Valeatis“ u Zagrebu nedaleko od svog službenog ureda u DZIV-u, a što je vrlo precizno opisano i dokumentirano u novinskom clanku „A wrong man sitting at the EPO?“. Policijsko-istražiteljskim rječnikom rečeno, ovdje se otvara sasvim jednostavno i logično pitanje – Tko mu je to sve omogucio?

Također želim naglasiti da koruptivna mreža u ovom slučaju prelazi okvire Željka Topića i njegovu trenutnu poziciju u EPO-u i poprima šire razmjere, uključujući i WIPO u Genevi, naslanjajući se na dijelove hrvatske diplomacije. Naime, nakon objave novinskog članka „Vesna Vuković u Genevi ugošćuje Topića kojeg je zdušno prijavljivala DORH-u i USKOK-u“ dotična se telefonskim putem iz veleposlanstva Republike Hrvatske u Genevi i iz straha od političe odmazde, ispričavala „magistru“ Željku Topiću. Tu zanimljivu konverzaciju na telefonskoj liniji Geneva – Munchen presrele su sigurnosno-obavještajne službe (SOA) RH. Naime, veleposlanica Vuković nije u Genevu imenovana u ime Republike Hrvatske, dakle zbog diplomacije, već kao produžena ruka bivšeg predsjednika RH – Ive Josipovića pri WIPO, budući je Geneva svjetsko središte za zaštitu autorskih, ali i svih drugih prava intelektualnog vlasništva. Nije nikakva tajna da je bivši predsjednik RH – Josipović, prikriveni vlasnik, odnosno najutjecajnija osoba Hrvatskog društva skladatelja (HDS/ZAMP) s netransparentnim parafiskalnim nametima zbog kojih je najvjerojatnije izgubio posljednje predsjedničke izbore u RH prije nepunih mjesec dana. Gospođica Vuković uz korumpranog Željka Topića čini dio sustavno izgrađene „mreže“ bivšeg predsjednika Josipovića. Konačno, i sam nekadašnji ministar znanosti RH, Željko Jovanović javno je priznao novinarki DW-a pritisak predsjednika RH Ive Josipovića u slučaju zaštite od kaznenog progona Željka Topića, što je objavljeno u njezinom članku pod nazivom „Hrvatski patent za autorska prava“.

Prema posljednjim vijestima iz hrvatskih nezavisnih medija, dio te softicirane korumpirane mreže čini i sustav DORH-a s čijeg je čela nedavno smjenjen prvi čovjek te ustanove, Mladen Bajić. Nakon Bajićeve smjene uslijedila je smjena, ali i otkaz, prvoj tužiteljici ŽDO – Željki Pokupec, sa sjedištem u glavnom gradu RH. Hrvatska javnost s nestrpljenjem očekuje u danima koji slijede daljnje raščišćavanje u toj državnoj instituciji. Uloga DORH-a u toj fascinantno izgrađenoj korupcijskoj mreži na visokoj političkoj razini bila je redovita naplata naknada za Josipovićev HDS/ZAMP. Dakle, upotreba javnih resursa RH u privatne svrhe, jednako kao i moguće prikrivanje kaznenih djela Željka Topića i opstruiranje istraga upravo od istih osoba na vrhu piramide Republike Hrvatske putem bivšeg Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića i njegove desne ruke Željke Pokupec, te putem bivšeg predsjednika Republike Hrvatske – Ive Josipovića. No, međutim, kako stvari trenutno stoje, čini se da pravomoćno osuđeni bivši premijer RH – Ivo Sanader zbog kaznenih djela korupcije i to kao viskopozicionorani političar, neće uskoro biti sam u najpoznatijem zatvoru u Hrvatskoj. Kažu da je javno izgovorena riječ jača od pendreka, no tu narodnu izreku tek treba potvrditi u ovom konkretnom slučaju.T

Napomena: Izvorni članak na engleskom s prilozima (dokumenti, fotografije i video) možete pogledati na slijedećem linku: http://techrights.org/2015/03/17/rikard-frgacic-response/