KOLUMNA STUPOVI DRUŠTVA

ČAČIĆ SE HVATA ZA SLAMKU

23. siječnja, 2013.

Piše: Srećko Jurdana

Na presudu hrvatskoga suda – koja potvrđuje presudu mađarskoga suda o bezuvjetnoj zatvorskoj kazni i plaćanju procesnih troškova – Radimir Čačić mogao je reagirati dostojanstveno, prihvatiti situaciju kakva jest, eskivirati daljnje razvlačenje postupka i time poboljšati svoj image u javnosti. Nije, međutim. Odlučio se na žalbu Vrhovnome sudu, potvrđujući da mu dostojanstvenost nije vrlina. Iako mu zakon pruža mogućnost za apel najvišoj instanci, postupio bi etički korektnije da se pomirio s presudom. Ona je, uostalom, prilično blaga. Da nije bio to što je bio, gospodin Čačić vjerojatno bi na sudu prošao bitno lošije.

OBJEKTIVNA ODGOVORNOST

Vozio je prebrzo, za uvjete na cesti i za svoje reflekse. Naletio je na vozilo ispred sebe, prouzročio smrt dvije osobe, i nema te pravne logike koja bi ga mogla poštediti sankcija. Proglašen je krivim i u prvostupanjskoj presudi, ali sud ga je nategnuto oslobodio zatvora zbog njegovog političkog ranga. Na višoj instanci ta je presuda ocijenjena nelogičnom, i Čačiću je dodijeljena bezuvjetna zatvorska kazna, skromna u odnosu na posljedice sudara, ali simbolički značajna. Poručuje se preko nje da u modernome svijetu i politički moguli moraju paziti kako voze. Gospodin Čačić, međutim, nipošto ne želi postati medij za prenošenje takvih poruka, irelevantno od svoje objektivne odgovornosti. Kad već ne može „lišo“ proći na mađarskome sudu, pokušava to na hrvatskom.

Što sad očekuje od hrvatskoga Vrhovnoga suda? Ukidanje zatvorske kazne, nesumnjivo, bez obzira na to što hrvatska strana nije u položaju da gospodina Čačića otvoreno favorizira. Čačićev odvjetnik Čedo Prodanović žalbu zasniva na premisi da mađarski sud nije hrvatskome izričito zabranio korekciju presude u Čačićevu korist. Ako već nema takvog eksplicitnog zahtjeva, podrazumijeva se – iz rakursa Čačićeve obrane – da bi hrvatski sudovi morali ustati u Čačićevu zaštitu, valjda zato što se radi o „našem čovjeku“. Zaštitnički impuls prema visoko rangiranome sunarodnjaku morao bi kod domicilnih sudova prevladati nad realističkom procjenom Čačićeve odgovornosti. Ako za Čačića postoji bilo kakva pravna slamka u moru nevolje, od sudaca koji govore njegovim jezikom očekuje se da se za nju uhvate grčevito i pretvore je u splav.

UBLAŽAVANJE BLAGE KAZNE

Drastično ublažavanje ionako blage kazne za čovjeka koji je neopreznom vožnjom usmrtio dvoje ljudi na autocesti, svakako bi izazvalo pravne i diplomatske turbulencije koje Hrvatskoj nisu potrebne. Da nije toliko fiksiran na izbjegavanje zatvora, Čačić  bi shvatio kako je njegovo tjeranje maka na konac vrlo neproduktivna stvar za domovinu. Bilo bi s njegove strane neusporedivo elegantnije da je očekivanu hrvatsku potvrdu mađarske presude primio hladnokrvno i domaće pravosuđe poštedio daljnjih opterećivanja njegovim slučajem. Gospodin Čačić i gospođa Elegancija nisu, međutim, tandem snova.