Živim u svome svijetu i uopće me ne zanima glumiti glumca, premda sam siguran da ću imati još uloga, znam da mi je ovo tek prva glumačka kreacija na sceni. Odmah na početku sam se dohvatio jako zahtjevnog zadatka kao što je monodrama. A ako govorimo o amaterizmu nisam ni kazališni amater nego pisac i novinar i moja predstava je nastavak novinarstva i književnosti na kazališnim daskama. U Zadru ću sutradan nakon predstave u HNK imati promociju knjige „I Supermen je bio novinar“, a u knjizi ima i priča „TV prijenos“ u kojoj opisujem kako sam uživo prenosio nogometnu utakmicu za naslov klupskog Prvaka svijeta između Milana i Bocca Juniorsa. Jednako tako jednog dana opisat ću kako sam glumio i siguran sam publici sam bio zanimljiviji od mnogih glumaca
Razgovarao: Mladen Pavković
Kad je najavio monokomediju po tekstovima (kolumnama) Zvonimira Hodaka, malo je tko vjerovao da će se ta predstava prikazati, a još manje da će je izvesti i sam pisac – Dražen Stjepandić, inače poznati hrvatski novinar i književnik.
Za njega kažu da je poput „ribe u vodi.“
Nedavno je s monokomedijom „Žikina dinastija u Lijevoj našoj“ (koju je sam i režirao!) s uspjehom gostovao diljem Hercegovine, dok je sada na redu da je vide i oni u – Zadru, gdje će biti prikazana u četvrtak, 6. lipnja na pozornici tamošnjeg HNK.
Bit će to ujedno i jubilarna, 25-ta izvedba!
Dan nakon te predstave u zadarskom HNK Stjepandić će 7. lipnja u tamošnjoj Gradskoj knjižnici prirediti prvo javno predstavljanje knjige novinarskih i drugih priča „I Supermen je bio novinar“ (Studio moderna, Zagreb, 2019.)
Kakav je, po Vama, prijem vaše monodrame „Žikina dinastija u Lijevoj našoj“, s obzirom da ste je u relativno kratkom vremenu odigrali u raznim sredinama, čak već 25. puta? – pitamo Stjepandića.
- Odličan! Imao sam dva nastupa u malom Lisinskom, nastupio sam u mostarskoj Kosači, po više domova branitelja, domovima kulture, kulturnim centrima, tv i radijskim emisijama, brojnim kinima i dva hotela.
U zagrebačkom klubu Hard pley u ponedjeljak i utorak 17. i 18. lipnja ove godine prvi put ću se pojaviti na nekoj klupskoj pozornici. Dobio sam pozive za gostovanje u Švicarskoj, Kanadi i Australiji….
Monodrama je ipak na neki način “politički triler“. Jesu li se, da se malo našalimo, više smijali (ili „plakali) HDZ-ovci ili SDP-ovci?
- Reakcije vodećih stranaka prema predstavi su jako slične, ako su na vlasti u svojim gradovima prema meni se ponašaju jednako sumnjičavo. Sve to zapravo zavisi od čovjeka do čovjeka, ako im se svidi predstava ili ako sam im osobno simpatičan ne naplate mi dvoranu i puste me u medije pod svojom kontrolom. Zapravo smo najbolje prolazili ako su na vlasti pravaši kao u Gospiću, gdje nas je gradonačelnik gospodin Karlo Starčević fiksno platio i još je priredio domjenak. U Jaski, gdje je na vlasti SDP, rekli su da bez obzira na politički predznak oni podržavaju kazališni amaterizam, baš tim riječima. Nisu mi naplatili dvoranu u: Čazmi, Sinju, Sisku, Vrbovcu, Širokom, Ljubuškom i Posušju. U KD Vatroslava Lisinskog i u Domu OS HV-a Zrinski u Karlovcu predstave su bili donatorskog karaktera. U Rijeci gradu europske kulture u nijednom prostoru za mene nema termina čak ni u ožujku naredne godine. Istodobno u Hrvatskom domu u Rijeci većinom nastupaju predstave u iz Srbije. U Puli nikada ne bih nastupio da nemaju Dom branitelja i ravnatelja branitelja gospodina Dragana Marina. Za Koprivnicu Vi uvaženi kolega najbolje znate što se dogodilo da se predstava ne odigra.
Uvijek ubacujem nešto novo
Predstavu ste smislili na osnovu tekstova i komentara g. Hodaka. Je li to znači da ste neprestano ubacivali i ono što je trenutačno bilo aktualno?
- Da predstava stalno diše. Uostalom i gospodin Hodak stalno piše svoje kolumne. Ima dijelova koji prestanu biti aktuaulni kao mogućnost izvanrednih izbora. No većina tematskih blokova i povijesnih osoba koje obrađujemo i tretiramo spadaju u vječne teme, kao velikani Žikine dinastije: poznati znanstvenik Stipe Mesić, Žarko koji je još ’71. svjedočio žarko, stručnjak za isušivanje močvara-Željko Jovanović, Dejan Jović, Viktor Ivančić, abu Miljenko Jergović, naš vitez od kante Ante Tomić, Ju-Ju- Jurica Pavičić iz Ju-Ju- Jutarnjeg lista, Nenad Stazić zvani simpatični, Vojko Obersnel bez Olivera Frljića, veleposjednik ostrva Breoni Rade Šerbedžija bez porodice… ili povijesne ličnosti Tito, čiča Draža, Karl Marx, Enegels, Moša Pijade, Janoš Bećar Pecaroš (Ivo Lola Ribar na mađarskom), Sava Kovačević, prvi seljak Šokre-ten Beljak, Thompson…
Kako to da se hrvatski glumci relativno malo odlučuju na političke monodrame, osobito britke i pitke?
- Ma ima svega, samo se malo toga probije do javnosti. Svi stand up komičari obrađuju nekakve političke teme. Možda se škakljivijih tema klone oni poznatiji, jer ih to može odvojiti od sustava, pa tako recimo da se meanstream ne bavi pravom satirom. No zato se mnogo piše o prosječnom zanatliji Rajku Grliću, purgeru koji želi da mu Beograd bude glavni grad, Vinku Brešanu, režimskoj redateljskoj pičketini koja napada samo crkvu i državu. Napadnite EU ili NATO smeće režimsko, abu Miljenku Jergoviću, koji se ne boji napdati Hrvate, ali zato šuti, nikada nije spomenuo da su mu Muslimani u Sarajevu oteli stan…
Kako ste se snašli u društvu profesionalnih glumaca? Vi ste za njih ipak amater…
- S glumcima imam malo kontakata. Živim u svome svijetu i uopće me ne zanima glumiti glumca, premda sam siguran da ću imati još uloga, znam da mi je ovo tek prva glumačka kreacija na sceni. Odmah na početku sam se dohvatio jako zahtjevnog zadatka kao što je monodrama. A ako govorimo o amaterizmu nisam ni kazališni amater nego pisac i novinar i moja predstava je nastavak novinarstva i književnosti na kazališnim daskama. U Zadru ću sutradan nakon predstave u HNK imati promociju knjige „I Supermen je bio novinar“, a u knjizi ima i priča „TV prijenos“ u kojoj opisujem kako sam uživo prenosio nogometnu utakmicu za naslov klupskog Prvaka svijeta između Milana i Bocca Juniorsa. Jednako tako jednog dana opisat ću kako sam glumio i siguran sam publici sam bio zanimljiviji od mnogih glumaca.
A jeste li zadovoljni medijskom pozornošću?
- Mi se ne možemo požaliti na medijsku pozornost. Imamo naše medijske pokrovitelje: „7 Dnevno“, „Nemoguća emsija na Z1“, „Zabavni radio“, „Radio Kaj“, „Super Radio“, „Portal Max“, „Projekt Velebit“, portal „Tjedno“ , i zaista ni jedan nije podbacio. Besplatno u oglasnom prostoru pratila nas je Bujica Velimira Bujanca, koji je se nakon što nam je puno pomogao čak nikada nije odazvao mom revanšističkom pozivu na roštilj ili janjetinu. Povodom gostovanja širom Hrvatske i BiH lokalni mediji rijetko su propustili popratiti moje pojavljivanje u njihovoj sredini. Jedino u Sisku i Ogulinu nije bilo ni slova o našem gostovanju, u Ogulinu na lokalnom radiju i portalu su nas tražili novac, na što nismo pristali jer bi to bilo nekorektno prema onima koji su nas podržali uglavnom u ime hrvatstva. Za Sisak mi je posebno žao zašto osim na portalu Tjedno nije bilo slova u nekom drugom mediju, posebice što na tome portalu koji uređujem i financiram godinama obrađujem sisačke teme. Gradonačelnicu deremo par godina. Na sisačkom području i Banovini sam bio na bojištu i pisao sam za Hrvatski bojovnik, jedan od prvih tada se to zvalo gardijskih listova. Osobno poznajem većinu sisačkih novinara, sada mislim na one koji ne spadaju među ljude aktualne gradonačelnice, a zašto ništa nitko od njih povodom mojega gostovanja napisao ne znam, nije bilo ni na jednom radiju i bio sam neugodno iznenađen. Ovim putem se javno zahvaljujem i Vama gospodine Pavkoviću ste preko medija s kojim surađujete odradili tri jaka medijska bloka podrške ovoj predstavi. Naravno da uvijek postoje oni kojima iz političkih razloga ne pada napamet pisati o ovoj predstavi, ali s njima se ne zamaram.
Zadar grad pisaca i medija
Jeste li razmišljali da monodramu izvedete recimo i u Srbiji?
- Da, mislim da bih u Beogradu odlično prošao. Srbi pozorno, više negoli to možemo zamisliti, prate sve što se ovdje radi. Siguran sam da ih zanima kako to izgleda Žikina dinastija na hrvatski način. I prije ću mi tamo otvoriti vrata negoli u Rijeci navodnom europskom gradu kulture, gdje za mene nikada nema termina kao ni u Koprivnici. Uz turneje po Kanadi, Australiji, Švicarskoj …razmišljam i o gostovanjima u Sarajevu, Skoplju i Bugarskoj.
Što sada pripremate, knjigu, predstavu ili…?
- Nakon 25, izvedbe u zadarskom HNK, sutradan 7. lipnja u Gradskoj knjižnici Zadar imat ću predstavljanje knjige priča „I Supermen je bio novinar“. Autor predgovora uvaženi književnik iz Zadra Nikola Šimić Tonin je napisao da se „I Supermen je bio novinar“ može staviti uz bok prvim knjigama priča Miljenka Jergovića i Zorana Ferića. Za moju prvu knjigu priča u Zadru sam dobio nagradu „Goran Buić“-književnost u novinarstvu za 2017. prije nego što je knjiga izašla. Zato ću prvu promociju knjige imati u Zadru, gradu pisaca i medija. Završavam ljubavni roman „Temperatura leptirovih krila“. Surađujem s podcastom Velebit, a od izglednijih umjetničkih namjera spomenut ću pripremu snimanja igranog filama „Amaterijalizam“ koji bi po predstavi Borivoja Radakovića „Amateri“ trebao režirati Vicko Ruić. T
