Čitajući intervju koji je gospođa Ruža Soldo dala za vaš medij, pod naslovom
“Za bogatog liječnika nisam se udala na prevaru”, dana 13. listopada 2014.,
jednostavno nismo mogli doći k sebi od opetovanog niza lažnih optužbi
iznesenih na naš račun.
Evo, počet ćemo ispočetka. U predmetnom članku dotična tvrdi kako
Republika Hrvatska u njezinom slučaju primjenjuje dvostruka mjerila
uskraćuje joj njezina prava odnosno da se dvostruko tretira njezina ponovna
udaja koja za sobom povlači niz prava – na nasljedstvo drugog supruga, na
mirovinu prvog supruga…
Svako sklapanje braka mora se prijaviti nadležnim institucijama, a to Ruža
Soldo svojevoljno nikada nije učinila nego je cijeli niz godina dobivala
braniteljsku mirovinu i uživala sve povlastice koje pripadaju obiteljima
branitelja, te taj status udovice branitelja uvelike koristila u drugim
parnicama nakon “nove udaje” s ciljem izbjegavanja plaćanja sudskih
pristojbi. Iz toga proizlazi, da Republika Hrvatska ne tretira njenu “ponovnu
udaju” dvostruko, nego samo radi svoj posao i poštuje zakon.
Nadalje, Ruža Soldo u intervjuu ističe da njezine demantije poslane preko
odvjetnika nikada nisu objavile dnevne tiskovine Jutarnji i Večernji list, iako
su prednjačili u “prikazivanju nje kao prevarantice starijih i nemoćnih”.
Moramo istaknuti da je navedena tvrdnja neistinita jer je, primjerice, Večernji
list 28.01.2012. godine u rubrici ‘reagiranje’ objavio demantij a u kojem je
plasirala neistinitu tvrdnju poput one da je posjetila svoga “supruga” u bolnici
što nije mogla ni na koji način dokazati tijekom suđenja. Jutarnji list je, pak,
članak toliko snažno potkrijepio materijalnim dokazima, tako da tu nije bilo
mjesta za demantiranje.
Portal Tjedno.Hr je Ruži Soldo omogućio da se i njezina riječ
u prvom licu čuje u javnosti. Zar bi dnevnici poput Jutarnjeg lista i Večernjeg lista mogli dozvoliti
objavu neke priče bez da istu dobro provjere? Na isti način su reagirali i
austrijski i njemački listovi “Kleine Zeitung“, „Frankfurter Rundschau“ i drugi
europski listovi.
Još jedna neistinita je izrečena, a ta je da je u to vrijeme bio na snazi zakon
po kojem se brak mora sklopiti po mjestu prebivališta mlade. Mogla se
vjenčati i u Zagrebu, tim više što je matični ured Medveščak bio doslovce
150m udaljen od stana „ženika“ (Importanne Galerija). Ruža Soldo je ustvrdila
da joj je te 2000. godine matičar Tomo Rajković objasnio taj novi zakon na
takav način, no na suđenju je matičar, pak, izjavio da je Ruži Soldo dao samo
informacije o potrebnim dokumentima i da on nema ovlaštenje sklapati
brakove u Zagrebu iako ga je ona to prvotno priupitala.
Famozna škrabotina “neću ja to” nastala je za vrijeme sklapanja braka a
nikako nakon što je privatni detektiv počeo to istraživati. Potvrđuje to i sam
matičar koji je posvjedočio na sudu da je ženik osim svog potpisa nešto bio
napisao ali da nije uspio odgonetnuti što točno. Sam izraz škrabotina koji
koristi Ruža Soldo za testament koji je pisao pokojni Ivan Šupov u knjizi
vjenčanih je vrijeđanje starog i bolesnog čovjeka i samo pokušaj prikazivanja
Šupovljevih nećaka kao manipulatora medijskog prostora. I ta ista škrabotina
potvrđena je četirima vještačenjima od čega su dva bila privatna te jedno
krimpolicijsko a jedno sudsko.
Potom, Ruža Soldo se sa čuđenjem pita kako se može nekoga natjerati na
brak jer da taj netko nije bio u zatvoru i slobodno je mogao izraziti svoje
protivljenje. Naravno da se može ako je u pitanju stara i bolesna osoba, te
nemoćna se oduprijeti prijetnjama koje su stizale i koje je prijavio njemačkoj
krim policiji. Pokojni “ženik” Ivan Šupov prijavio je Ivana Žurića kao brutalnu i
bezosjećajnu osobu koja od njega traži novac i prijeti mu da će uništiti i njega
i nećaka. Da bude “slučajnost” veća, Ivan Žurić
je suprug Dunje Žurić koja je bila svjedok na tajanstvenom vjenčanju.
Sporna oporuka prema kojoj imetak ostaje nećacima, a što je grafološkim
vještačenjem i utvrđeno, sačinjena je dva dana prije ‘vjenčanja’ a ne pred
smrt kako to tvrdi Soldo. Ako je upitno je li Šupov bio pri svijesti kad je pisao
oporuku kao što se tvrdi u predmetnom članku, upitno je i da li je bio pri
svijesti kada se ‘vjenčao’ jer je između vjenčanja i pisanja oporuke prošlo
svega dva dana.
Da ironija bude veća, gospođa Ruža Soldo bi trebala znati da njezin “suprug”
Šupov nije, kao što tvrdi bio Grk nastanjen u Zagrebu i nije se zvao Supilos.
Uistinu je i čudnovato da fotografija tog “skladnog” para nikada nigdje nije
viđena, objavljena… ne postoji. Zar nije vjenčanje svečanost kada se ljudi
fotografiraju? Pokojni kirurg Ivan Šupov bio je osoba koja se voljela
fotografirati.
Navodi Ruže Soldo su lažni i usmjereni dezinformiranju javnosti sa ciljem da za
sebe priskrbi empatiju čitatelja. Ona detaljno iznaša svoju verziju prešućujući
bitne činjenice da je izvršila upis prijavljujući sebe kao jedinog nasljednika
svog “supruga” u maticu umrlih u Zagrebu. Taj upis je izbrisan pravomočnim
rješenjem nadležnog tijela zbog krivotvorene smrtovnice. Prije toga je na
ostavinskoj raspravi u javnnobilježničkom uredu iznjela neistinitu činjeničnu
tvrdnju, da je ddr. Niven Zankov ubio svoga ujaka, njezinog “supruga”. Slijedi
tužba, koja završava pravomočnim rješenjem zbog kaznenog djela klevete. U
međuvremenu je donesena pravomočna presuda, kojom brak između nje i
dr. Ivana Šupova nikada nije postojao, tako da se gđa. Ruža Soldo ne mora
više pitati, dali je dvostruka udovica ili nije!
U Zagrebu, 10.12.2014.
dr. Niven Zankov i dr. George
Zankov
