Piše: Saša Radović
Poplava biblijskih razmjera, tragične posljedice! Uz kataklizmu materijalnog i moralnog propadanja države nam Hrvatske – događa se i neka prirodna kazna, možda Božja kazna!? S jedne strane pokazuje se izvanredna solidarnost, empatija i izuzetna senzibilizacija široke javnosti na pogođeni dio nacije. Šalje se pomoć, dolaze dragovoljci, volonteri, pomažu… Veliki potop u Slavoniji učinio je evidentnim da su rezerve humanosti i plemenitosti goleme, ali da su liderski kapaciteti problematični. Događa se i ono najgore – neljudi iskorištavaju nesreću poplavljenih, onih koji su u trenu izgubili sve, pa i svoje najmilije. Lopovi, kradljivci varaju, kradu, pljačkaju opustošene poplavljene domove… Tragična poplava zahvatila je i Bosnu i Hercegovinu i Srbiju.
U cijeloj tragičnoj priči o slavonskoj poplavi provlači se stalno pitanje je li to Božja kazna? Čini se da jest!
Gradovi Sodoma i Gomora ležali su u vrlo plodnoj ravnici koju je natapala rijeka Jordan. No, stanovnici tih gradova i okolnih krajeva su bili vrlo izopačeni. Iz konteksta Isusovog govora možemo izvući: „Umislili su se da su gospodari života i smrti, da su oni bogovi koji mogu činiti što hoće“.
Ako povučemo paralelu s proljećem 2014. – može se reći da Hrvatska leži u plodnoj ravnici koju natapa rijeka Sava. No, hrvatski političari od stvaranja svoje Domovine bili su vrlo izopačeni. Umislili su se da su gospodari života i smrti, da su oni bogovi koji mogu činiti što hoće!!!
I trivijalan segment, detalj – umjesto na regulacije i nasipe svojih rijeka, ti izopačeni političari potrošili su 271.000.000 kuna na svoje skupe limuzine s grijanim kožnim sjedištima. Umjesto ubiranja milijarda poreznih dugova, Linić i kompanija opraštali su svojim prijateljima (nitko ne zna koliko – ali mnogo?). Nema smisla ići dalje, spominjati opljačkane milijarde u nezakonitoj privatizaciji i u ratnom profiterstvu… Bilo je mnogo kuna i eura, mogli smo ne samo regulirati rijeke, nego u te rijeke pustiti zlatne ribice i nasipe pozlatiti!
U Rajevom Selu nasip koji je branio Slavoniju saniran je prije četiri godine, a pukao je u širini od 120 metara. Kažu da se tamo krao šljunak, a da nadležne službe po Bajićevom modelu – to nisu „ni vidjele ni čule“. Naši građevinari, statičari i izvođači stručni su – ali nema sumnje da je netko drugi izopačen i kriv. No, provaljeni nasip u Rajevom selu samo je sitna kap kiše u oluji. A, ta oluja traje i traje.
IZOPAČENI I KRIVI
U ovoj tragediji poplava 2014. nema smisla komentirati u negativnom ili u pozitivnom smislu ponašanje naše političke elite. Ponašali su se kako su se ponašali i to u srži problema – nema nikakve važnosti. Sitne opaske, kritike da nam se premijer “s tamnim naočalama provozao amfibijom ko Sean Connery” ili da se u vrijeme poplave Karamarko naganjao s nekakvim jugoavetima i obračunavao s “jugofilima i jugonostalgičarima” – potpuno su nevažne. Ono što je bitno, to je sindrom Sodome i Gomore, sindrom izopačenosti, hedonizam elite i opća amnestija kriminala i korupcije u toj eliti. U tragičnoj poplavi egzaktno je definirana nezainteresiranost političke elite za probleme puka i silna energija u želji za vladajućim foteljama. Ni jednim konkretnim potezom vladajućih i oporbe nije iskazana empatija, solidarnost i briga za stradale građane – sve se stavljalo isključivo u funkciju izborne kampanje i vlastitog političkog profita. Jumbo plakati i jedanaest europarlamentaraca bili su jedini interes elite. Pobjeda ili poraz unutar suprotstavljenih partija, pokrili su slavonsku poplavu i gurnuli je u drugi plan.
Tragedija puka ostala je samo poligon za poziv na „najvažniju stvar na svijetu“ – izbore za europarlament – važnu samo za elitu!
Poplava prolazi, ostali su izborni rezultati. Politička elita upregnula je svoje stranačko članstvo da izađu na izbore računajući na malu izlaznost ostalih građana i na dio lažnog biračkog spiska (s golemim brojem lažnih glasača). Zapovijed je bila – svi članovi moraju glasovati za svoje. To je osiguravalo podjelu eurokolača na dvije partije.
„Pobjeda HDZ-a“, „poraz SDP-a“ i slučajna Mirela Holy – za osiromašenog hrvatskog građanina i za uništenu Slavoniju – ne znače ama baš ništa! Ostaje im samo lažna utjeha da će hrvatska država svu štetu sama sanirati, a od Europe će tražiti pomoć, doslovce, “reda radi”. Hrvatska je danas u takvoj situaciji da joj financijski šavovi pucaju na sve strane i normalno se funkcioniranje države uspijeva održati samo na milijardskim kreditima.
Pomaka nema, elita ide dalje. Uvaljana u pekmez, izopačena i kriva! Sramota za ove izbore i sramota za sve građane Hrvatske je i to – da nas u europarlamentu zastupa jedan Ivan Jakovčić, bard kriminalnih mega afera.
Nastavak slijedi s nekažnjenim igrama s milijardama, kreditima i s punjenjem privatnih inozemnih računa. DORH i sudovi nastavit će zaštitu povlaštenih i gaženje političkih mrtvaca. S Gornjeg grada poslana je poruka da nema promjene i da će „ići dok ide“! To znači da ih iskazana solidarnost građana u poplavi – ne plaši! Poplava je jedno – politika i zaštitni mehanizmi politike – drugo! Bit će novih poreza, nameta, cijeđenja građana po svim pitanjima – i daljnjeg bogaćenja političkog i kriminalnog miljea u Hrvatskoj. Ne plaši ih to što je Hrvatska je pokazala u poplavama ujedinjenost kao nikada prije. Nacionalni korpus funkcionirao je gotovo bez pukotine – spreman da potegne zajedno tamo gdje je zaista bilo važno – ali ne još i tamo gdje bi bilo još važnije – u politici i opstanku posrnule Domovine. Čini se da još nije vrijeme – ali danas ili sutra, bit će! Bahati Gornji grad ne vidi da je pitanje vremena kad će morati gledati i sagledati da „stoka sitnog zuba“ – nije tako sitna.
POBJEDA RAZUMA
Hoće li oganj s neba sažgati Gornji grad i one koji su umislili da su gospodari života i smrti, da su oni bogovi koji mogu činiti što hoće? Ili će pobijediti razum?
Za razuman izlaz postoje samo dvije solucije; Milanović mora pronaći svoga Eliota Nessa ili Cvitan svoga Antonia Del Pietra. Lopovi od jučer ne mogu danas ili sutra biti uvaženi dužnosnici. Dok Hrvatska ne riješi lopove od jučer – ne može dalje. Milanovićeva izjava „ne ćemo ganjati vještice“ nije samo nepoštena – nego i zločinačka. Opljačkano mora biti oduzeto – s milijardama eura regulirat ćemo rijeke i izgraditi nasipe.
Agent ministarstva financija Eliot Ness bio je angažiran za vođu rata protiv Al Caponea i njegovog carstva. Prve racije propadaju zbog korumpiranih policajaca. Nemoguće je osuditi mafiju za nezakonitu prodaju alkohola i za mnoštvo ubojstava. No, Nessov suradnik pronašao je ključan podatak da Capone nije prijavio porez na dohodak od 1926. godine. Nakon niza gangsterskih obračuna dovode na sud svjedoka i prilažu dokaze, te Capone zbog utaje poreza dobiva kaznu od 11 godina zatvora. Hm, koliko je velikih hrvatskih Domoljuba utajilo poreze?
Drugi slučaj još je bliži našoj stvarnosti; 1992. pomoćnik okružnog javnog tužioca u Milanu, Antonio Di Pietro, u istragama zajedničkog imena “Mani pulite” ,(čiste ruke), te presudama koje su uslijedile, uništio je političku oligarhiju PSI (Socijalistička Partije Italije) i DC (Demokršćanska Unija). Razotkrivajući nezamislivu korupciju unutar sustava uništio je politički te dvije stranke koje su se smjenjivale na vlasti od osnutka “prve republike” poslije rata do ’92.
Sličnost s HDZ-om i SDP-om je frapantna, a možda nije slučajno ni to što je Antonio Del Pietro rođen u Montenera di Bisaccia, naselju u Moliseu gdje su bili naseljeni Hrvati. Možda je u pitanju genetski kod za prepoznavanje hrvatskog sindroma.
Nadajmo se da nas nove poplave ili oganj s neba neće snaći i da razum može pobijediti.
Anno Domini MMXIV./ XXXV. 
