U mnogim lokalnim sredinama komuniste su naslijedili i gori od njih, politički polupismeni ideolozi koje sudbina naroda ne znanima, koji se bave više međusobnim dogovorima oko raspodjele vlasti i novca nego ekonomijom i kulturom. Ali i još manje o našim herojima braniteljima koji su goloruki otišli u borbu za našu Hrvatsku jer smo napadnuti od te tzv. JNA-veliko srpske četničke vojske koji su htjeli veliku Srbiju. Partijske spletkaroše ne zanima istina. Njih ne zanima niti to što narod ponovno odlazi iz istih razloga kao u vrijeme komunizma
Napisao: Šefik Orlić
Ima u HDZ-u dosta čestitih ljudi. S mnogima sam prijatelj i sam sam bio član HDZ devedesetih ali na žalost morao sam otići jer sam vidio da više nije onaj HDZ koji je osnivao pokojni dr.Franjo Tuđman. Mnogi nažalost ne mogu doći do izražaja, jer je stvoren „Centralni komitet“ koji o svemu odlučuje, dok se vožd svuda pojavljuje. Vjerojatno zato i nema vremena za razmišljanje, inače bi riješio barem jedan od onih problema za koje godinama kao papagaj ponavlja da će ubrzo biti riješeni.
Kad je fašizam definitivno poražen, zasjalo je sunce nade u mnogim europskim državama. Nažalost u mnogima je nada iznevjerena. Komunisti, koji su se deklarativno borili za slobodu naroda i pojedinca, pokazali su ubrzo pravo lice. Ništa nije stradalo tako snažno kao sloboda pojedinca. A upravo je sloboda pojedinca preduvjet svakog razvoja, pa i onog ekonomskog. Mnogi iskreni borci za slobodu unutar partizanskog pokreta u Jugoslaviji, pogotovo unutar hrvatskog naroda, su odstranjeni. Neki su dobili dobre boračke mirovine kako bi šutjeli, dok su drugi završili iza rešetaka ili negdje u dubokoj anonimnosti. S vremenom je za neupućene izgledalo da su se na strani antifašizma doista borili samo drugovi komunisti, odani Titu i Staljinu. A kad su se i ova dvojica porječkala, na sceni su ostali samo oni vjerni Titu.
Pogaženi ideali
Bila su to teška vremena u kojima se kontroliralo sve. Boljem materijalnom životu su se mogli nadati samo oni koji su bili potpuno odani „najvećem sinu svih jugoslavenskih naroda“ i njegovoj partiji. Državne službe su bile privilegija samo članova komunističke partije, a i onaj tko je želio biti u obrazovnom i odgojnom kadru morao je stupiti u Titovu partiju. Jer kako dopustiti neistomišljenicima da odgajaju i školuju buduće naraštaje? Čak su i obični radnici morali pokazivati apsolutnu lojalnost. Posao bi dobio tu i tamo poneki koji nije bio na liniji partije, i to uglavnom onaj slabije plaćen.
Prosvjetni kadar se morao držati dalje od Crkve, jer je, ne daj Bože, mogao prihvatiti nešto od one opasne religijske ideologije koja se nije uklapala u razmišljanja partije. Sloboda razmišljanja je ostavljena djelomično samo seljacima. Od njih nije postojala velika opasnost ugroze ideologije. Ali kad se ideologija počela ljuljati, upravo je seljacima i slabije plaćenim radnicima dana mogućnost da odu na posao u neku od omrznutih kapitalističkih država. Bio je to pun pogodak. Iseljenici su slali novac i uzdržavali osiromašene nezadovoljnike doma. Ali ono drugo je bilo još važnije. Njihovim odlaskom spriječena je eksplozija nezadovoljstva. Mnogi od tih iseljenika su umrli. I dobro je tako. Bog im je pomogao da ne vide ono što bi ih ionako bacilo u grob. Jer nema ništa gore od pogaženih ideala.
I ne daj Bože da se neki od njih danas vrate na prostor Bosne i Hercegovine ili moje Hrvatske. Od tuge bi ponovno umrli. Dobili bi srčani udar gledajući kako se povijest hrvatskog naroda ponavlja.
Ponovno je na sceni jedan vođa, jedna partija i jedan narod koji se polagano iseljava. Direktor škole u nekim lokalnim sredinama ne može biti čovjek koji nije član HDZ-a. Ljudi se boje reći što misle, jer bi mogli izgubiti posao.
U mnogim lokalnim sredinama komuniste su naslijedili i gori od njih, politički polupismeni ideolozi koje sudbina naroda ne znanima, koji se bave više međusobnim dogovorima oko raspodjele vlasti i novca nego ekonomijom i kulturom. Ali i još manje o našim herojima braniteljima koji su goloruki otišli u borbu za našu Hrvatsku jer smo napadnuti od te tzv. JNA-veliko srpske četničke vojske koji su htjeli veliku Srbiju. Partijske spletkaroše ne zanima istina. Njih ne zanima niti to što narod ponovno odlazi iz istih razloga kao u vrijeme komunizma, jer mu političari nisu osigurali posao, jer i nedostaje sloboda riječi, jer ne vide nikakvu perspektivu, jer se osjećaju izdanim i popljuvanim.
Mnogi od onih koji odlaze riskirali su život za očuvanje zavičaja, dok se danas političkim parolama razmeću poneki koji jedva znaju da je u Hrvatskoj bilo rata. I upravo kad se nešto pozitivno počelo događati, slijedi miniranje vlastite vlade vremena su burna.
Krajnje je vrijeme da se veliki vođa Plenković zamisli nad time, da se ozbiljno raspita što se događa u lokalnim sredinama. Jer ako se proces bude dalje ovako odvijao ostat će u Hrvatskoj samo oni podobni i poslušni HDZ-u.
Što će oni raditi kad naroda više ne bude, kad škole ostanu prazne, kad se ovih ostatak Hrvata iseli? Oni na lokalnoj razni sklopit će koaliciju s nekim drugim strankama, koje jedva čekaju da Hrvata nestane. Njima to zasigurno neće biti veliki problem. Pa to već čine, zapostavljajući svoj narod poradi vlastitih interesa, gurajući druge hrvatske stranke od sebe. Bit će zastupnici nacionalne manjine s dobrom plaćom. Ili tko zna možda i oni krenu s torbom na put. Istina neće morati daleko. Većina ih ima u Hrvatskoj sve oni su svoju obitelj jako debelo osigurali i zaposlili u državnim ustanovama.
Ne cvjetaju ruže
Probudite se iz zimskoga sna zima je davno prošla i medvjedi u Lici su već se probudili. Razgovori o hrvatskoj jako su važni jer za stvaranje samostalne i neovisne Hrvatske dosta je krvi proliveno. Ali što ako se ne pod hitno ne ujedinimo mogli bi doživjeti da nam i u sred Zagreba Ivan Pernar podiže tri prsta i protjera sve Hrvatske branitelje koje proziva zbog mirovina, laže što sve uživamo zaboravljajući bolesti koje mu ne bih ni poželio.
Velikom vođi je očito važno da mu se lokalni poltroni hadezeovski klanjaju. A i njima je važno da im on zauzvrat dozvoljava da na lokalnim razini radi što žele da sad ne nabrajam imao bi dosta toga nabrojati samo istina kako naši branitelji žive u nekim mjestima čak spavaju i u šumi u lovačkim kućicama to jest u općini Sunji to je žalosno i još tužnije za ovakvu se mi Hrvatsku nismo borili.
E to je ono što me najviše brine. Sumnjam da ovi jadnici iz lokalnog „Centralnog komiteta“ o tome uopće razmišljaju. Sumnjam da su im intelektualne spoznajne mogućnosti na toj razini. Jer i kod njih ne cvijetaju ruže zato i njima se ne piše dobro jer se svađaju oko fotelje koja je malo udobnija da manje radi ali više da zaradi.
ZATO NE ZNAM PO KOJI PUT VAS POZIVAM UJEDINIMO SE KAO DEVEDESETIH MOŽDA SAM VAM S TIM DOSADAN ALI OVA 2018 GODINA JE OPASNIJA NEGO DEVEDESETIH JER TADA SMO ZNALI TKO JE NAM NEPRIJATELJ I TKO NAS JE NAPAO I RAZARAO SVE ŠTO JE HRVATSKO DANAS NA ŽALOST IMAMO VIŠE NEPRIJATELJA.
ISTINA&DOMOVINA
Hrvatska braniteljska pučka stranka T
