“HRVATSKI BOJOVNIK” O RATNOM POČETKU PRVE DRAGOVOLJAČKE POSTROJBE 57. BOJNE ZNG-a U SISKU, KOMAREVU, SUNJI, GLINI I PETRINJI

“HRVATSKI BOJOVNIK” O RATNOM POČETKU PRVE DRAGOVOLJAČKE POSTROJBE 57. BOJNE ZNG-a U SISKU, KOMAREVU, SUNJI, GLINI I PETRINJI

12. lipnja, 2023.

Od sugovornika koji je civilnu i radnu odjeću, nailaskom ratne opasnosti, zamijenio vojničkom maskirnom odorom HV-a, doznajemo ponešto i političkim turbulencijama 1971. u sisačkom dijelu INA-e, Rafineriji nafte. Uhvaćen je, veli, u mrežu nekolicine pritajenih velikosrba. Od 1965., kada je među novoprimljenim učenicima bilo 68 posto djece hrvatske nacionalnosti, taj se postotak promijenio i pao na svega 5 posto. Bobetko je svoje neslaganje s takvim kretanjem počeo iznositi javno, jer je tadašnju rezultiralasu se ljudi počeli sve više uključivati u Maticu hrvatsku, jer je sve hrvatsko pola stoljeća bilo sustavno zatirano. Srba je bilo 22, a Jugoslavena 24 posto U svakom slučaju, previše je Srba bilo na dominantnim čelnim pozicijama. U uvjetima potlačenosti većinske nacije

Piše: Josip Frković

Bio je lipanj 1992., prva obljetnica iza svibanjskog prikaza buduće hrvatske oružane sile na stadionu “Zagreba”, ali i povijesnog postrojavanja 560 vojnika prve dragovoljačke postrojbe Hrvatske, 57. samostalne bojne ZNG-a. Iza nas je bilo i mnogo onoga što je u hodu i odmaku presudnih događaja jednoga naroda vrijedno i znamenito. U tom vremenu prve ratne godine zbilo se u sudaru s SMB-četnicima u Dragotincima srpanjsko ranjavanje Drage Matanovića, kasnijeg zapovjednika 2.A „gromovske“ brigade (general-pukovnik, glavni inspektor HV-a – nap.a.),  zauzimanje prvog objekta u zemlji agresorske jna većinskoga srpsko-srbijanskog sastava, capraške Barutane, te osnutak 120. seljačko-radničke brigade  ZNG-a, u kojoj su bili potomci radićevaca HSS-a, partizana, domobrana i ustaša, na čelu s bivšim jugoarmijskim članom CK SKJ, potpukovnikom Vladom Hodaljem, rođenim Hrvatom Banovcem iz Skele. Desilo se u tom vremenu i međunarodno priznanje neovisnosti i , suverenosti Republike Hrvatske, koja će se u oružju neravnopravna suprotstaviti agresivnom nasrtaju ostataka umiruće Jugoslavije i, još  više, mimikrijama  svekolikoga velikosrbizma.To je u najkraćem mozaik sadržaja intervjua sa zapovjednikom 57. samostalne bojne bojnikom Antom Bobetkom na stranicama prvog vojnoga lista „Hrvatskog bojovnika“ (glavni urednik i glasnogovornik ZNG-a Željko Kardaš) vodio tadašnji novinar-urednik IPD-a, pričuvni kapetan Josip Frković.

Buntovni domoljubi iz Crnca

Na odgovornim dužnostima zapovjednika i zamjenika u slučaju 57. samostalne bojne sretno su se spojili iskustvo zrela čovjeka, Ante Bobetka, žrtve nesmiljenih velikosrpskih i partijskih progona, i Marijana Celjaka, energične, srčane i buntovne mladosti iz radićevske gornje Posavine. Tada, u lipnju 1992., Bobetko je već „prekomandiran“ na dužnost koordinatora za teritorij zapovjedništva novoformirane 161. brigade. – Sin sam ovoga kraja, rođen u Crncu na desnoj obali Save, dijete „Shellova“radnika što je davne 1936. organizirao poznati štrajk. Inženjer sam i rafinerac od 1965. što je šest godina kasnije kao partijski rukovoditelj sklonjen s javne scene u stranu zbog, kako rekoše drugovi, nacionalističkog djelovanja u Matici hrvatskoj punoj velikosrba željnih spisateljstva i nakladništva… Danas sam već ravnatelj Terminala „Jadranskog naftovoda“. Borba za istinu i pravdu, za nacionalnu samostalnost, konstanta je slobodarske tradicije moje obitelji iz razdoblja antifašističke borbe i ove današnje za domovinsku slobodu i samosvojnost, za Republiku Hrvatsku. Kao i ostaloj sirotinji, ne znajući za varijante staljinizma, komunistička je ideja bila bliska. Nisu, doduše, razlikovali utopijsku od realistične, ali su uvijek i oduvijek bili stožeri hrvatske obitelji Bobetko. Eto, moj stric Dragan Maga, pukovnik jna, svakako zbog neskrivana hrvatstva, izgubio je život 1946. između Šida i Srijemske Mitrovice u krajnje sumnjivim okolnostima.

Časni primjer lojalnosti Nikola Bjelanović

Od sugovornika koji je civilnu i radnu odjeću, nailaskom ratne opasnosti, zamijenio vojničkom maskirnom odorom HV-a, doznajemo ponešto i političkim turbulencijama 1971. u sisačkom dijelu INA-e, Rafineriji nafte. Uhvaćen je, veli, u mrežu nekolicine pritajenih velikosrba. Od 1965., kada je među novoprimljenim učenicima bilo 68 posto djece hrvatske nacionalnosti, taj se postotak promijenio i pao na svega 5 posto. Bobetko je svoje neslaganje s takvim kretanjem počeo iznositi javno, jer je tadašnju rezultiralasu se ljudi počeli sve više uključivati u Maticu hrvatsku, jer je sve hrvatsko pola stoljeća bilo sustavno zatirano. Srba je bilo 22, a Jugoslavena 24 posto U svakom slučaju, previše je Srba bilo na dominantnim čelnim pozicijama. U uvjetima potlačenosti većinske nacije vrlo često se ta okolnost držala nesposobnošću Hrvata. rezultirala ratnim okršajem svoje je duboke korijene imala u prijeđenih pola stoljeća  teritoriju socijalističke Jugoslavije. Ovdašnji pravoslavni Srbi Hrvatsku nikad nisu držali svojom domovinom, dok Hrvate nisu respektirali kao većinski narod na svom povijesnom teritoriju. Nakon teških razaranja i svakovrsnih drugih opačina, samo se Nikola Bjelanović ogradio od agresivne velikosrpske i četničke politike sunarodnjaka. Svi ostali, poglavito pravoslavni intelektualci uporno šute. Jačajući kadrovski našu postrojbu, pozive smo uputili na 42 adrese pričuvnih oficira srpskih sugrađana. Na žalost, odazvao se samo jedan, koji se poslije pravdao da neće pucati na svoje. Bojnik Bobetko, sinovac starog i iza umirovljenja u jna od režima Jugoslavije progonjena generala Janka, zamjerio je Vladi i Glavnom stožeru Oružanih snaga RH što građansku lojalnost Srba nisu provjeravali mobilizacijskim pozivima na novačenje.

Srbijanski partizani s kokardama u džepu

Na pitanje je li se rat mogao izbjeći, Ante Bobetko daje odlučan i niječan odgovor. Suluda memorandumska halucinantna i agresivna politika Moljevića i Garašanina učinila bi ono najgore taman da je u Hrvatskoj pobijedila Račanova reformistička stranka bivšipeh komunista. – Osobno nisam imao priliku susresti pravoslavnoga Srbina koji Hrvatsku istinski drži i poštuje svojom domovinom. Srbi su uvijek znali samo za svoja prava, koja su obilato koristili do neprihvatljivih privilegija. Od spomena bilo čega hrvatskoga dobivali su alergije. To je katastrofalno, ne treba se zavaravati čak i kad verbalno ističu ravnopravnost, bratstvo i jedinstvo. Ako znamo da je 80 posto KPJ bilo srpskoga sastava, koji se pobjedom demokracije presvukao u militantni SDS, halucinantna politika Moljevića i Garašanina i tu bi svakako arbitrirala. Poznata je tvrdnja generala Bobetka da je po oslobođenju Beograda komuniste trebalo tražiti svijećom. Odore su označavale samo partizane koji su u džepovima čuvali kraljevinske četničke kokarde. Odjeću su mogli promijeniti, ali ne i svijest. Stoga svim časnim ljudima odajem najviše priznanje, jer su na vrijeme shvatili potrebu obrane cijeloga jednog naroda, stavši na branik Republike Hrvatske, podvlači bojnik Bobetko. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code