Sve u svemu vidim da si razočaran od sebe sama i od onih koji su ti bili uzori. Vidi se da si puko od učenja dok su neki drugi od drugova dobili diplome bez da vide fakultet, dobili državne firme bez pare i dinara, dobili položaje bez da su mrdnuli malim prstom, dobili uhljebljenja, dobili fotelje…
Napisao: Ante Matić
Ako zalutaš u politiku, makar i samo nehotice, ne možeš izbjeći da se ona pozabavi tobom. Čovjek je životinja koja se bavi politikom. (Aristotel)
Ivu Andrića, kojeg sam, vjerovali ili ne, osobno poznavao i s njim razgovarao. Bio sam tada student i novinar. Dao je intervju za novinu za koju sam pisao, pa kad sam mu donio da imprimira, rekao je da je najbolje da se ne objavi nigdje i nikada i da se ponašam kao da se nikad nije dogodio taj razgovor u šetnji Tašmajdenom 1972. godine. Zašto je to učinio, nije mi jasno, niti ću ikada saznati. Jedino, možda, kad dođemo pred Božje lice.
Tada mi je Ivo Andrić rekao jednu rečenicu o homo politikusu, koju nisam zaboravio. Rekao je to kao neka vrsta savjeta meni, mladu, naivnu, nadobudnu, da su puna groblja političkih mrtvaca i da se čuvam da ne budem među njima i jedan od njih. Nisam ga, nažalost, poslušao, pa sam u državi o kojoj sam sanjao postao politički mrtvac.
Ja sam kralj političkih mrtvaca i kao takav, progovaram u ime mojih podanika. I dobro znam gdje sam, odakle sam, tko sam, što sam, na čemu sam i u čemu sam, što mogu, što hoću, što sanjam, gdje boli do nepreboli, tko me voli i tko ne voli. Steta sto nisi u nekoj stranci, šteta što nisi na listi, glasali bi za tebe, jer im, možda, treba netko takav kao što si ti. Bravo junače! Duvnjače!
Pričaš u prazno
Čovječe kako nisu shvatio, da živiš u pogrešno vrijeme, da si rođen u pogrešnu mjestu, da su te šopali svim i svačim, da su te prevarili i izdali oni kojima si vjerovao. Više imaš bivših nego stvarnih, pravih prijatelja. Prijatelje možeš izbrojit na prste jedne ruke. Onima koji nisu više moji prijatelji, ja bih oprostio što su učinili meni, ali ne mogu ono što su sebi i onome nečemu, čudesno lijpom, što je bilo najljepše i nadublje u nama i među nama. Nisi dao da te prave budalom.
Pričaš u prazno, i, znaj, dok su god ovi i ovaki na vlasti, nemaš nikave šanse pokrenuti bilo što.
Ti ćeš određivati tko je pravi Hrvat, bijedo jedna! Eno ti oni gore, pa lupaj glavom što si ti dolje. Ili, bolje, lupni glavom o zid na kojem su visile slike drugova: Staljina, Lenjina, Marksa i Tita.
Jadnik, prepao se, zaboravio šta je želio reći. Mislim da nema nikakve šanse, jednostavno je previše onih, koji su jamili i dokopali se vlasti, da se hvataš u koštac sa jako dobro organiziranom političkom mafijom na starom kontinetu. De čovječe nađi kakve mlade budale, da ti se pridruže, da ti javno dadu podršku dok te ne prokuže. Valjda si do sada skontao šta pokreće mase, jadnike kao što si i sam.
Misliš, da je mnogima krvo što ne mogu za tebe glasovati, jer si naivna hrvatska budala, koja je vjerovala da će se dogoditi lustracija i deomkracija. Glogov kolac u ovakvu vlast. Ajde ne kaki. Imao si šansu. Tko ti je kriv što su te preveslali sinovi udbaša i kosovaca, sinovi i kćeri drugova i drugarica, prvoboraca i raznih komunističkih kuraca i palaca i nekih bogomoljaca! Ti si naučio samo popovat i svoje lude frustracije liječit kod liječnika (puna ih je hrvatska vlast i politika) od kojih boluješ sve više od onoga čime te liječe. Dosta više ovih udbaških sinova i unuka, potomaka turbo Hrvata, katolika, svetosavaca, mantijaša, partijaša…
Podršku dajte novim dobrim ljudima, čistih duša!
Sve u svemu vidim da si razočaran od sebe sama i od onih koji su ti bili uzori. Vidi se da si puko od učenja dok su neki drugi od drugova dobili diplome bez da vide fakultet, dobili državne firme bez pare i dinara, dobili položaje bez da su mrdnuli malim prstom, dobili uhljebljenja, dobili fotelje…
Kad bi mogao prvo što bih učinio, naravno, kad bih došao na vlast, opet kažem, naravno, ako bi me izabrali, najprije bih otpustitio s posla spodobe zaposlene po stranačkoj liniji i stegi, podobnosti i drugarskoj lojalnosti nekoj udrugi, nekom Bogu dajbogu, nekom Gogu i Magogu.
Tako bih volio da građani vide da se ljudima ne može igrati, kao da su loptice za tenis. Ne može se dogoditi kada čovjek osvoji vlast, da sebi trpa u džep, da samo gleda sebe, a zaboravi ono što piše u svačijem srcu i ono što piše u Bibliji i Kurana, i na zidu u Dubrovniku.
Gone sirotinju koja je jabuku ukrala, a makro lopine se šepure na naslovnicama novina, na portalima, na mondenim plažama, na gala banketima i prijemima, pred poltarima, na dalekovdnici i političkoj ludnici. Nas je dotuklo ono što je general Ljubo rekao:
Ko je jamio, jamio!
Mora se znati tko je čega vlasnik, što je čije. Nisam živio pošteno da me neko pravi budalom.
Kažu ako ne lažu, mnogo je ljudi koji su završili zanate i fakultete, a nemaju posla. Od čega će živjeti? Ne može da ne vrijedi znanje i volja za radom i srećom u državi u kojoj smo Božjom voljom i sudbinom došli u život i svijet.
Vidno ogorčen situacijom u kojoj se nalazim, sam sebi sam presudio.
Tako sam volio i želio, da mi građani Hrvatske daju podršku i da pokrenem neke stvari za koje sam bio rođen i spreman da ih učinim.
Partije i partijaši i neki mantijaši učiniše po svom planu i programu. Ipak, treba biti oprezan do samog kraja, jer su se pojavile priče o mogućim krađama u jednoj maloj, katoličkoj eropskoj državici, koja je, kažu ako ne lažu, lijepa za oko, bogata lijpim ženama, koje lako ne rađaju i ljudima, koji su, nažalost, postali politički mrtvaci, kao i ja. O tome se radi, prijatelju! Puna su groblja političkih mrtvaca. Ja sam jedan od njih.
Pravni sistem u kojem živimo napravljen je da vara pojedinca. Prevare su na svakom koraku. Patio sam se u onoj bivšoj državi Jugi, pak sam se nadao da se neću patiti u ovoj novoj, Lijepoj našoj…
Ako je sve ovo sada podstaknuto trenutnim nezadovljstvom ovakvim životom, a ne tegobnom i općom situacijom u društvo, kao sto je bilo slučajeva, čim se zadovolje osobne potrebe, i ove riječi će izblijediti. Čovjek koji hoče mijenjati postojeće stanje u društvu, mora promijeniti najprije jugoslavenskog čovjeka u sebi, i novi sustav postavi iznad svega, kao i iznad samog sebe; to je jedini način da promjene uspiju i potraju.
Partijska stega
Džaba ti govor kad te nitko ne sluša. Svaka čast za petlju da sve ovo kažeš, jer velika većina ljudi ne smije ni reći s čime je nezadovljan. Radi se o partijskoj disciplini i stranačkoj stezi i državnom i privatnom kriminalu u zemlji Hrvata.
Kako bi bilo dobro, da od ovih što lijepo pričaju imamo neke koristi. Ljudi, ovaj Plenki i Meki su čudan par. Glasovali ste za njih i sad se slikajte što su vam uvalili neke ministre i kozu nakazu za ministricu kulture. Kad čujem za hrvatsku trenutačnu političku kulturu, hvatam se za kuru. Lažu nas i jedni i drugi. Ovi su kao bolji od lijevih koji odoše desno, a i od desnih koji odoše lijevo. Dosta je bilo ovih dvoji, dajte šansu trećima. Nova vlast, novi ljudi. Birači se ponašaju tako, kao da ne vide u Hrvatskoj tko ima, tko nema, i zašto ovdje, u ovoj lijepoj i nesretnoj zemlji caruje korupcija, mito, nepotizma, pljačke, komunizam, a tamo negdje, zagubila se lustracija, zagubila sreća.
A partizanija i komunistička ideologija u kojoj su mnogi zatečeni i zatočeni, pa se dijele na naše i njihove, na desne i lijeve, na vjernika i nevjernika .
Kažu ako ne lažu, da stručni i sposobni rade. Što ćemo ako u ovima što ne rade, koji su također stručni i sposobni, kao i ovi što imaju sreću da rade, prorade one stare hrvatske navade i zavade.
Ovoj državi i narodu može samo Bog pomoći. T
