Primarna zadaća SOA-e u ovim vrlo teškim i opasnim svjetskim vremenima mora biti zaštita sigurnosti hrvatske države i hrvatskog naroda, a ne unutarnje političko prepucavanje. To je jednostavno pokazatelj neodgovornosti i ne neznanja kako se treba upravljati s državom. Hrvatska i hrvatski narod nemaju jako puno vremena da netko «politički sazrije» ili u cijelosti otkrije mentalni sklop domovinskih Hrvata
Napisao: Antun Babić
Ilustracija: www.hu-benedikt.hr
Hrvatska se sve više pretvara u stvarnu bananu državu. Večeras sam nešto kupovao u jednoj trgovini u Zagrebu i na izlazu upitao jednu prodavačicu: «kako se sada osjećate nakon izbora». Mislio sam da će mi odgovoriti to je njezina privatna stvar, kao što bi gotova svaka osoba u sređenim državama rekla, prodavačica je s vrlo tužnim glasom rekla: «Gospon ja sam mislila da će nam nakon izbora krenuti na bolje i da će se stanje u državi početi popravljati. No, jako sam razočarana. Ovo što se danas događa u Hrvatskom saboru i prepucavanje između Predsjednice Republike i premijera Vlade oko šefa SOA-e baca me u očaj da ćemo skroz potonuti i da će biti još gore. Bojim se samo da nas još ne počmu i tući kao u komunizmu».
Truli MOST iznad ponora
Samo tjedan dana nakon izbora, u članku «MOST nade ili most koji nas vodi u provaliju», iznio sam svoju zabrinutost da bi zbog provincijskog mentaliteta, neznanja i heterogenosti, MOST mogao biti vrlo opasan za političku stabilnost u Republici Hrvatskoj. Očigledno da je u Hrvatskoj nije preporučljivo na vrijeme upozoravati na činjenice koje su i zadnjem političkom slijepcu vidljive. Bio bih najsretniji da vrijeme ispred nas pokaže kako sam ja bio taj slijepac i neznalica, jer bi to bilo dobro za hrvatsku državu i hrvatski narod. Međutim, nisam siguran da će biti tako.
Prije nekoliko dana napisao sam komentar kako postoje razlozi za puno bolju suradnju između predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović i novog predsjednika Vlade Tihomira Oreškovića. Držao sam da će ta poboljšana suradnja između Predsjednice i premijera postaviti temelje za toliko potrebno pokretanje Hrvatske na svim područjima života. Nažalost, slušaj Lozančić je, barem do sada, pokazao, kako su «ostali šumovi» na releaciji Banski dvori – Pantovčak i nakon dolaska Domoljubne koalicije i MOST-a na vlast.
Nisam strčnjak i nikada se nisam bavio s obavještajnim službama, osim što su se one redovno bavile sa mnom zbog mojeg državotvornog rada u emigraciji i domoljubnih stajališta u Hrvatskoj od 1990. godine. Prema onome što čitam u raznim tiskovinama Sigurnosno obaviještajna agencija u Hrvatskj ne bavi se onim poslom s kojim se bave takve agencije u sređenim državama, nego se uglavnom bavi praćenjem političkih oponenata (a koga se prati ovisi tko je na vlasti u određenom trenutku) i nas beznačajnih komentatora, viječitih idealista koji i dalje vjerujemo kako će doći vrijeme kad će se ostvariti ideali za koje su se borili hrvatski branitelji i hrvatski narod u domovini i iseljeništvu. Nažalost, kako vrijeme odlazi sve smo dalje od tih ideala.
Šum na relaciji Pantovčak-Banski dvori u svezi Dragana Lozančića, o kojem ni osobno ja nemam neko posebno visoko mišljenje, iz vremena prvih godina stvaranja hrvatske države, mora biti što žurnije riješen. Inače, bit će to početak razvoja sve veće napetosti i neslaganja imeđu dva brda, što će rezultirati novom političkom i gospodarskom paralizom Hrvatske, a da ne govorim o slabljenju sigurnosti države. Primarna zadaća SOA-e u ovim vrlo teškim i opasnim svjetskim vremenima mora biti zaštita sigurnosti hrvatske države i hrvatskog naroda, a ne unutarnje političko prepucavanje. To je jednostavno pokazatelj neodgovornosti i ne neznanja kako se treba upravljati s državom. Hrvatska i hrvatski narod nemaju jako puno vremena da netko «politički sazrije» ili u cijelosti otkrije mentalni sklop domovinskih Hrvata.
Bit će jako razočarajuće ako se otkrije kako se ovdje ne radi o osobnim mišljenjima Predsjednice i premijera nego o utjecajima drugih država tj. da, u što ne želim vjerovati, na Predsjednicu pritisak vrši jedna velika svjetska sila, a na premijera druga velika zemlja. O tome se spekulira u javnosti i Predsjednica i premijer su dužni takvu spekulaciju pod žurno odbaciti i naći suglasje koje je u najboljem nacionalnom interesu.
Puno političkih amatera i mrtvaca
Iako su neki izabrani, a neki nisu niti izabrani, od strane hrvatskih glasača, Hrvatska nije njihovo vlasništvo. Oni su dobili povjerenje, ali i zadaću da služe interesima hrvatskog naroda, a ne da svoju taštinu stavljaju ispred državnih interesa. Neka se samo osvrnu malo unatrag u našu bližu povijest pa će vidjeti koliko u Hrvatskoj ima političkih mrtvaca, koji su bili na njihovim položajima, a sada su mrtvi zato jer nisu služili narodu nego su dozvolili da s njima ovlada njihova taština.
Ako se tako nastave ponašati, i oni će u ne tako dalekoj budućnosti postati politički mrtvaci koji su upropastili zlatnu priliku da izvuku Hrvatsku iz sadašnje teške gospodarske, demografske, duhovne i moralne krize.
Nakon prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana imali smo puno političara, ali još niti jednog državnika ili državnicu. Morat ćemo naći načina da taj niz taštih političara prekinemo i pronađemo prave političare i državnike, koji će se uistinu brinuti za nacionalne interese hrvatske države.
Ako je istina ono što je u jednoj nedavnoj emisiji na HRT-u rekao prof. dr. sc. Miroslav Tuđman da nam je obaviještajna služba na razini kamenog doba, što tek onda možemo misliti na kojoj su razini naši današnji političari? T
