Da je na izbore izašlo barem sto tisuća, od pola milijuna branitelja, samo sa jednim članom svoje obitelji, danas više ne bi bilo rasprava „mi ili oni“, niti bi nam više trebao „smrdljivi“ šator u Savskoj 66. Ali, onaj relativno mali broj branitelja koji je svoj glas dao Domoljubnoj koaliciji-Zajedno za Hrvatsku nije mogao nadoknaditi sve one koji su bili „željni“ promjena, a ustvari su čitavo vrijeme držali „figu u džepu“
Napisao: Mladen Pavković
Prošli su još jedni, „povijesni“, parlamentarni izbori. Mnogi su, poput hrvatskih branitelja, stradalnika i obitelji poginulih i nestalih tijekom Domovinskoga rata, očekivali da će se dogoditi „čudo“. Osobito su se tome nadali oni koji već više od godinu dana u šatoru, u Savskoj 66, protestiraju prije svega protiv onih koji su te ljude koji su bili prvi kad je trebalo nazivali „smrdljivcima“ i klevetali ih i vrijeđali tko zna kakvim sve imenima.
S figom u džepu
Ali, „čudo“ se nije dogodilo, poglavito ne ono da će većina od pola milijuna branitelja koji se nalaze u Registru branitelja doći na izbore, zajedno s članovima svojih obitelji, i dati svoj glas, a kome drugima nego – našima, odnosno najmanje onima koji su ih tijekom protekle četiri godine gazili. To drugim riječima znači, da su hrvatski branitelji ponovno na demokratski način odlučili o svojoj sudbini za naredno razdoblje. No, da ih ne pitamo za godinu, dvije – tri, pitat ćemo ih sada – kako vam je danas, kad je relativno malo od vas dalo svoj glas tzv. desnoj opciji, već ste se odlučili, bilo glasovanjem za drugu stranu, bilo ignoriranjem izbora, podržati one koje ćete prema svemu sudeći ponovno u naredne četiri godine „pljuvati“ i pitati ih, gdje su bili 1991.? A gdje ste bili vi kad se u nedjelju glasovalo? Da je na izbore izašlo barem sto tisuća, od pola milijuna branitelja, samo sa jednim članom svoje obitelji, danas više ne bi bilo rasprava „mi ili oni“, niti bi nam više trebao „smrdljivi“ šator u Savskoj 66. Ali, onaj relativno mali broj branitelja koji je svoj glas dao Domoljubnoj koaliciji-Zajedno za Hrvatsku nije mogao nadoknaditi sve one koji su bili „željni“ promjena, a ustvari su čitavo vrijeme držali „figu u džepu“.
Vlast kakvu želimo
Stoga, dragi branitelji, pričekajmo još četiri godine (tko živ, tko mrtav!) pa će onda opet doći naše vrijeme kad ćemo mirnim, demokratskim putem biti u mogućnosti izabrati one koje nećemo morati pitati: gdje ste bili i što ste radili 1991.!
Očito da je većina branitelja zadovoljna (!) onima koji nas vode („žedne preko vode“) pa nam se čini i nekako suvišnim više raspravljati o tome kakvu vlast želimo.
Što ste izabrali, to i imate!
Pošteno da poštenije ne može biti!T
