Piše: Mladen Pavković
Izgredi dijela navijačke skupine Torcida prije i tijekom utakmice Hajduka i Ajaxa, koji su prvenstveno pitanje policijske istrage i pravosudnog kažnjavanja pojedinaca, ponovno su poslužili kao idealan povod za političke napade ekstremne ljevice predvođene Miloradom Pupovcem. Ovi neki od neprimjerenih uzvika izolirane skupine na splitskim ulicama trebali bi se tretirati onako kako zakon nalaže, kao pojedinačni prekršaji i huliganizam. Unatoč tome, dežurni kritičari s lijevog spektra jedva su dočekali priliku za pokretanje nove hajke. Po tko zna koji put, krivnja se s konkretnih izgrednika svjesno i zlonamjerno prebacuje na cijeli hrvatski narod, obrazovni sustav, saborske zastupnike i temelje same države.
Odgojni neuspjeh
U paničnim istupima lijevih političkih sudionika plasira se opasna priča o tobožnjoj masovnoj radikalizaciji društva i zajedničkom odgojnom neuspjehu. Predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac odmah je izjavio kako je ovaj izgred zapravo društveni, a ne navijački problem. Ustvrdio je da dan poslije stvar više nije bila stvar policije, a niti je mogla biti. Naglasio je da je to stvar svih u politici i društvu koji su ili šutjeli ili podcjenjivali ili na neki način podržavali i pripremali ovu vrstu eskalacije. Pupovac je u svojem obraćanju otišao korak dalje, izravno optužujući javnost i ustanove da masovno umanjuju prošlost i ustaštvo. Izjavio je da danas imamo mlade ljude koji govore da je njihovim očevima taj stari uzvik u srcu i na usnama.
Ovim izjavama ljevica nastoji stvoriti prozirnu političku obmanu s jasnim ciljem da se ocrni današnja, demokratska Hrvatska. Optužuju se školstvo i obitelji te se cjelokupnom narodu nastoji nametnuti trajan kompleks krivnje. Korištenje lošeg ponašanja dijela stadionskih izgrednika kako bi se popljuvala čitava nacija i njezine ustanove predstavlja vrhunac licemjerja i dvoličnosti. Oporbeni zastupnici s desnog spektra odmah su prepoznali ovu prljavu igru. Predsjednik Mosta Nikola Grmoja oštro je uzvratio na ove pokušaje nametanja zajedničke odgovornosti. Istaknuo je da neće dopustiti ljevici da zbog navijača ovo preslikaju na cijelo društvo i pričaju o tobožnjoj fašizaciji cjelokupnog društva. Naglasio je da hrvatsko društvo nije takvo i da nitko normalan to ne odobrava. Grmoja je izravno prozvao predsjednika SDSS-a da koristi huligane za vlastite političke bodove i napade na državu. Rekao je da je Pupovac našao gorivo i da mu je Torcida napunila spremnik, kao i Vučiću te hrvatskoj ljevici.
Posebno je zabrinjavajuće što oni koji navodno promiču snošljivost zapravo žale za vremenima kada su se neistomišljenici i prijestupnici rješavali nasilnim i nedemokratskim metodama. Pozivajući se na nekakav propali odgoj iz bivšeg sustava, ljevica nas podsjeća na mračne tekovine režima koji je nakon Drugog svjetskog rata red i mir uspostavljao po kratkom postupku. Tada su postojale duboke jame i masovna stratišta u koja su bez ikakva pravog suđenja bacani svi koje je tadašnja vlast proglasila neprijateljima. Postojali su i politički logori poput Golog otoka, gdje se kroz surov i neljudski tretman slamala svaka slobodna misao i dostojanstvo. Provodio se i sustavni progon čitavih obitelji, kojima se zbog grijeha pojedinca uništavao život, oduzimala imovina i branio normalan rad kroz više koljena.
Prljava igra
Suvremena i demokratska Hrvatska ima svoje zakone, policiju i sudove koji su dužni i sposobni očistiti sportske terene i ulice od svakog oblika ekstremizma i nasilja. Pojedinci koji krše zakon moraju i bit će pronađeni i strogo kažnjeni. No, hrvatsko društvo dužno je jednako oštro i odlučno podignuti glas protiv političkih strvinara koji svaki navijački izgred koriste kao batinu za udaranje po vlastitoj zemlji. Dopustiti Pupovcu i njegovim istomišljenicima da drže lekcije o moralu i odgoju, u isto vrijeme opravdavaju, prešućuju ili umanjuju stravične zločine komunističkog režima, značilo bi pristati na njihovu prljavu igru u kojoj je hrvatski narod uvijek dežurni krivac. T
