Slaven Bilić godinama nikoga nije trenirao, umjesto svoga posla, a imao je nekakvih referenci, vodio je zanimljive klubove kao Hajduk, moskovski Lokomotiv, Bešiktaš, West Ham, WBA… bez osvojenog trofeja, zadnje dvije godine bavio se sapunanjem daske Zlatku Daliću. Navodno mu je u tome pomagala i duboka država. Poslije deset godina i najvećih uspjeha u povijesti hrvatskog nogometa kažu došlo je do zasićenosti. Kakve? Dobrim rezultatima?
Napisao: Dražen Stjepandić
Staro nogometno pravilo kaže ako izgubiš s pet i više golova razlike s profi momčadi krivac je samo jedan – trener. Legendarni Ćiro je jednom izjavio 6:1 nije ništa strašno 7: 1 stvarno bi bila katastrofa. Vatreni su na Rujevici 3. listopada dobili sedam komada bez toga jednog zabijenog gola.
Nakon srebra u Rusiji 2018. Vatreni su spušteni na zemlju porazom od Španjolske, također u Ligi naroda, na što je također bivši izbornik pokojni Cico Kranjčar je izjavio: „Možda bih izgubio, ali ne bih mi zabili šest komada“.
Bilo je teških poraza i bit će ih sve dok se lopta bude naganjala po travnjacima jednako kao i svakakvih reakcija nakon katastrofa. Uz nogomet izraz katastrofa najčešće se koristi prilikom potresa. Nije sramota izgubiti od Španjolske i Engleske, ali zar je to moralo biti s takvom razlikom? Bilićeva zadnja dva poraza je pristojno nazvati katastrofom, pravi opis je „pušiona da oči ispadaju“.
Čekalo se da Dalić ode
Slaven Bilić godinama nikoga nije trenirao, umjesto svoga posla, a imao je nekakvih referenci, vodio je zanimljive klubove kao Hajduk, moskovski Lokomotiv, Bešiktaš, West Ham, WBA… bez osvojenog trofeja, zadnje dvije godine bavio se sapunanjem daske Zlatku Daliću. Navodno mu je u tome pomagala i duboka država. Poslije deset godina i najvećih uspjeha u povijesti hrvatskog nogometa kažu došlo je do zasićenosti. Kakve? Dobrim rezultatima?
Bilo javnosti je zakucao kad ga je najuspješnijeg izbornika Dalija Orešković nazvala čovjekom rođenim s krive strane Dinare i to u Saboru. Neki će reći da Oreškovićku baš ne karakterizira pretjerana bistrina uma, nažalost nije se našao netko pametniji da Dalića brani. I dobro, raspuštena gospođa Orešković svašta lupeta, međutim tada su i društvene mreže gorjele, njena opaska je naišla na plodno tlo. Dolaskom raznih migranata legalnih i ilegalnih stari antagonizam prema Hrvatima iz BiH se malo primirio, ali već prvom prilikom izmilio je na površinu i to u slučaju gdje zato ima najmanje razloga. Zanimljivo jedan od rijetkih koji je tada nakon nikad lakših kvalifikacija, kako su nazvali odlazak na zadnje SP, javno imao razumijevanja za čovjeka s krive strane Dinare bio je Miljenko Jergović. „Da mu nisu našli to našli bi mu nešto drugo“, napisao je.
Našli su i nešto drugo, ponovno su društvene mreže danima gorjele, naravno podmuklo i anonimno, pisalo se da ima ljubavnicu. Ne znam je li to odgovara istini, a da je i tako što je trebao imati ljubavnika? Tada bi otporašima s ljevice, živciralo ih jer je vjernik i sluša Thompsona, valjda bio bliži i prihvatljiviji.
I brojnima je olaknulo kad je otišao zlatni Zlatko. Drugih kandidata osim Bilića nije bilo ni pod razno što govori kako je sve već bilo spremno. Vračajući se na izbornički položaj najavio je ono što nije ostvario u prvom izborničkom mandatu. Poslije Španjolske i Engleske vjeruje li netko u to?
Ako stvari krenu dobro Bilić tada nije loš, ali ako ne krenu dobro i nastanu rupe, pa se brod nagne i prije je pokazao da ne zna reagirati. Primjerice upravo na utakmici protiv Engleske na Maksimiru 1:4 u kvalifikacijama za SP 2010, tadašnji izbornik Albiona Fabio Capello je prije utakmice u novinama najavio gdje je Hrvatska slaba i kako će igrati. Theo Walcott je baš na taj način kako je Capello najavio preko desne strane zabio dva gola, a Bilić taktički nije napravio ni makac.
Izčupao korner zastavicu
U legendarnoj utakmici protiv Turske u Beču na EP-u 2008. Hrvatska je minutu prije kraja produžetaka u 119. minuti povela golom Klasnića 1:0, a Bilić je od radosti otrčao do korner zastavice i izčupao je. Pokojni velikan Ivica Osim se tome nije mogao načuditi, Bilića je proglasio glavnim krivcem jer je tim potezom dekoncentrirao ekipu, pravi trener bi u tim trenucima nakon slavlja smirio igrače i pripremio ih za još minut-dva do pobjede i prolaska. Poslije polaska s centra Turci su nasumice opalili po golu s velike udaljenosti i izjednačili. U raspucavanju penala tadašnji Vatreni se nisu mogli psihički oporaviti od šoka i ispali su. Završili su na 5. mjestu bez poraza u regularnom dijelu utakmice.
Poslije Španjolske u Sevilli komentatori su komentirali da Bilić nema ni momčad ni igru. U Rijeci još prije utakmice pogriješio što je D.D. Belju i antu Budimira ne ostavio na klupi, nego poslao na tribine. Budimir je bio žrtva i kod Dalića, ali ako je Beljo kao jedan od rijetkih je zablistao u Sevilli zašto mu nije bilo mjesta ni na klupi. Što je Bilić imao u glavi? Po čemu su Musa, Ivanović ili Matanović zaslužili prednost? Gdje su Kramarić i Majer? Pitanja se množe, a kad je krenula utakmica upitnici su se štancali kao na traci za serijsku proizvodnju.
Mislite li da ovako anemična momčad može nešto napraviti protiv od Engleske još bolje Španjolske? Mislilo se i nakon Španjolske, a uoči Engleske.
Od trenutno raspoloživih stručnjaka s međunarodnom reputacijom trenutno je bez posla Igor Tudor. Ja bih još sinoć zvao čovika. Ukratko već bih potražio nekoga drugog. T
