Kršćanstvo u Bosni i Hercegovini ima korijene još iz rimskog doba. Kroz povijest su se na ovom prostoru izmijenile i razvijale tri ključne kršćanske tradicije: starokršćanska i katolička, autohtona Crkva bosanska, te pravoslavna crkva, uz snažan utjecaj kasnijeg dolaska islama i osmanskog razdoblja
Napisao: Nikola Šimić Tonin
Bošnjaci nastavljaju nesmiljenu agresiju na Hrvate i hrvatske prostore, posebno su svoju oštricu usmjerili na Hercegovce, negirajući im i hrvatstvo, nazivajući Hercegovinu Južna Bosna. Hrvati u Hercegovini autohtoni su i ravnopravni dio hrvatskog naroda koji živi u južnoj regiji Bosne i Hercegovine. Oni imaju snažan kulturni, nacionalni i vjerski identitet te daju velik doprinos društvenom životu u BiH i Hrvatskoj. Više detalja o njihovoj povijesti možete pročitati na Hrvati Bosne i Hercegovine.
Bošnjačka hijenska propaganda nezapamćenom medijskom i svakom drugom agresijom želi izbrisati Hrvate iz BiH, uzeti im naciju, vjeru, teritorij, etnički ih očistiti kao što su učinili u svim gradovima koje su na prevaru i zločinački s leđa i izdajom zauzeli, ostavivši i narod Srebrenice na milost i nemilost da bi napali mučki i s leđa Hrvate u Srednjoj Bosni.
Prvi pisani spomen Hrvata u Bosni
Prvi pisani spomen Hrvata u kontekstu Bosne nalazi se u Ljetopisu popa Dukljanina (iz 12. stoljeća), gdje se u prijepisima i ugrađenoj Hrvatskoj kronici spominje kako hrvatski kralj Krešimir oko 960. godine vladao Bosnom, te u izvorima koji uz naziv bosanskog bana vežu hrvatsko državno ime.
Kršćanstvo u Bosni i Hercegovini ima korijene još iz rimskog doba. Kroz povijest su se na ovom prostoru izmijenile i razvijale tri ključne kršćanske tradicije: starokršćanska i katolička, autohtona Crkva bosanska, te pravoslavna crkva, uz snažan utjecaj kasnijeg dolaska islama i osmanskog razdoblja.
Bošnjaci nisu bogumili, jer su bogumili bili srednjovjekovni vjerski pokret, a Bošnjaci su južnoslavenski narod. Bogumila u vjerskom životu tog razdoblja je bilo 11, 7 posto, katolika 67 posto i pravoslavaca 21, 3 posto.
Prvi značajan i sustavan spomen te dolazak islama u Bosnu i Hercegovinu vezan je uz 1463. godinu i prodor osmanske vojske predvođene sultanom Mehmedom II. Osvajanjem Bosanskog kraljevstva i pogubljenjem posljednjeg kralja Stjepana Tomaševića započinje proces islamizacije i stvaranja osmanske uprave.
Izraz poturica je povijesni, kolokvijalni i uglavnom pogrdni naziv za osobu koja je promijenila vjeru i prešla na islam tijekom osmanske vladavine. U kontekstu Bosne i Hercegovine, taj se pojam vezuje uz proces islamizacije i nastanak domaće muslimanske zajednice (današnjih Bošnjaka).
Motiv poturica (preobraćenika na islam) u južnoslavenskoj je književnosti simbolički i dramski nabijen motiv izdaje, nacionalnog raskola, moralne krize i identitetske rascjepkanosti koji obilježava razdoblje osmanske vladavine i borbi na granicama.
Njegoš o Poturicama
Petar II. Petrović-Njegoš u svom glasovitom djelu Gorski vijenac temu poturica (domaćih ljudi koji su prešli na islam) prikazuje kao središnju nacionalnu i moralnu tragediju. U Njegoševoj viziji, poturice su simbol izdaje vjere predaka i naroda, dok je “istraga poturica” prikazana kao nužan, premda bolan čin obrane slobode i opstanka protiv Osmanskog Carstva. T
