“Što se tiče plemena Hrvata, koje se pripisuje (nispet-čini) rijeci Bosni, njihov se značaj odrazuje u veseloj naravi; oni su po Bosni poznati i po tekućoj rijeci prozvati. Duša im je čista, a lice svjetlo; većinom su stasiti i prostodušni – njihovi likovi kao značajevi naginju pravednosti. Golobradi mladići i lijepi momci poznati su (nadaleko) po pokrajinama radi naočitosti i ponositosti, a daroviti spisatelji kao umni i misaoni ljudi“
Napisao: Nikola Šimić Tonin
Bošnjaci u zadnje vrijeme potežu pitanje, zašto dvije škole pod istim krovom? A što bi da naša djeca pređu na islam, da daju „vjeru za večeru” ko što su oni. Da uče da su Bosanski kraljevi bili: Haso, Huso, Šemso, Alija… Da je islam postojao u BiH prije dolaska Turaka. Da su oni temeljni narod, a nisu poturice. „Od Turčina gori poturica”. Da pristanu na bošnjačenje svega i svakoga. Da se pristanu zvati katolicima a ne Hrvatima što jedino i jesu. Hrvati, i nisu šest puta kao oni mijenjali naziv. A bune se kad se njih zove muslimanima, a to su do jučer bili pišući do 1973., u osobne karte musliman malim slovima a u zagradi velikim slovima Hrvat ili Srbin. Prije par godina su ušli u jedan hotel, da ga ne reklamiram, kao muslimani, a iz njega izašli kao Bošnjaci.
Razguli u Hrvatsku
Ovo nazivanje Hrvata katolicima, negirajući im, hrvatsku nacionalnu pripadnost, iako je Hrvat ustavna kategorija u BiH i jedan od tri konstitutivna naroda, ide se na princip „jedan čovjek, jedan glas” i k…. od BiH za nas. Nametanje jezika, Bosanskim, kojim govore samo oni, Hrvati govore hrvatskim, Srbi govore srpskim, a samo Bošnjaci bosanskim, pa zašto ga onda i ne zovu tako: bošnjačkim? Nametanje zastave ljiljana, koja nije službena zastava BiH, s kojom oni nemaju aman baš ništa, ljiljani su kršćanski simboli, i sa grba bosanskog kralja koga su mučki i na prevaru pogubile Osmanlije kojima su se priklonili. Onda podignu spomenik tim istim Osmanlijama, slaveći ih. Ne znam točno tko reče: „Gdje prestaje logika tu počinje Bosna.”
„Obranili su ili mučki s leđa i iz zasjede oteli Hrvatima, oružjem koje su dobili od njih 23 posto BiH, napustili i na milost i nemilost ostavili Srebrenicu i narod Srebrenice da bi iznenada i s leđa napali Hrvate u Srednjoj Bosni, a Hrvati im za deblokadu Sarajeva dali Srbima teritorij koji su osvojili: gradove Šipovo i Mrkonjić Grad, a zauzvrat od njih dobili u znak zahvalnosti Željka Komšića. Stalno oko nas kruže kao hijene prebrojavajući nas, i govore u ime cijele BiH, govoreći Hrvatima u Federaciji ako im nije pravo nek razgule za HR.
Da naša djeca uče kako je jedina Aanmja u BiH, Armija BiH, 90 posto muslimansko-mudžahedinska, koja je zajedno s mudžahedinima obredno klala po BiH. Zbog toga i zbog toliko toga drugoga, pod krinkom građanske države, želi se unitarna – islamistička BiH. Islamske deklaracije Alije Izetbegovića se nisu odrekli, Muslimanske Brače, stalno mašu s UZP., a presudom im pogodovala Karla, i presude idu na reviziju zato što je bila u sukobu interesa, u obitelji joj snaha Bošnjakinja. Sve Hrvate nazivaju ustašama, a njih u ustašama, 60 posto ustaškog sastava i na visokim državnim i zapovjednim položajima. Počinili mnoge zločine iz osvete Srbima i nad drugim narodima, i svi ti zločini pripisani ustašama. I kako onda jedna škola, po čijem i po kakvom programu? Prije su se Turčili, a sad bi se kurčili.
Svojataju cijelu BiH. Oni kao baštine povijest BiH. „Mi Bošnjaci možemo lagati od Srba više!” A Kraljica Katarina u amanet u zavjet ostavila BiH Vatikanu i papi. I kako onda jedna škola, jedan školski program. Kako kad oni ni zapise iz onog vremena ne prihvaćaju kad ih nigdje nije bilo, zapise o Hrvatima, jer ih potvrđuju poturicama što i jesu.
O Hrvatima
Cijeli prijevod teksta osmanskog povjesničara Mustafe Âlîja (iz njegovog djela Künhü’l-Ahbâr), u kojem opisuje stanovnike Bosne i spominje Hrvate, glasi ovako:
“Što se tiče plemena Hrvata, koje se pripisuje (nispet-čini) rijeci Bosni, njihov se značaj odrazuje u veseloj naravi; oni su po Bosni poznati i po tekućoj rijeci prozvati. Duša im je čista, a lice svjetlo; većinom su stasiti i prostodušni – njihovi likovi kao značajevi naginju pravednosti. Golobradi mladići i lijepi momci poznati su (nadaleko) po pokrajinama radi naočitosti i ponositosti, a daroviti spisatelji kao umni i misaoni ljudi.
Uzrok je ovo, što je Bog – koji se uzvisuje i uzdiže – u osmanlijskoj državi podigao vrijednost tome hvaljenom narodu dostojanstvom i čast njihove sreće uzvisio kao visoki uzrast i poletnu dušu, jer se među njima nasilnika malo nalazi. Većina onih, koji su došli do visokih položaja (u državi) odlikuju se veledušjem to jest: čašću i ponosom; malo ih je koji su tjesnogrudni, zavidni i pohlepni. Neustrašivi su u boju i na mejdanu, a u društvu, gdje se uživa i pije, prostodušni. Obično su prijazni, dobroćudni i ljubazni. Osobito se odlikuje ovo odlično pleme vanrednom ljepotom i iznimnim uzrastom.”
Na sljedećoj stranici svog djela, on nastavlja i dodatno pojašnjava:
“Bez sumnje Bošnjaci, koji se pribrajaju hrvatskom narodu, odlikuju se kao prosti vojnici dobrotom i pobožnosti, kao age i zapovjednici obrazovanošću i vrlinom; ako dođu do časti velikih vezira u upravi su dobroćudni, ponosni i pravedni, da ih velikaši hvale i odlični umnici slave.”
Napomena: Ovaj prijevod s osmansko-turskog jezika na našim prostorima prvi je priredio i objavio povjesničar Safvet-beg Bašagić 1912. godine u Glasniku Zemaljskog muzeja. T
