AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

DVIJE NIJANSE CRVENOG

11. lipnja, 2025.

Legalnost pak izbora i izabranih sama po sebi i nije neko osobito reprezentativno demokratsko dostignuće, jer je dobro poznato da se i u totalitarnim i autoritarnim režimima izbori provode legalno. To što je netko legalno izabran, nikako nije i sinonim, jamstvo i dokaz da je i demokratski izabran! A niti su legalnosti obvezno inherentni pravda, moral i humanost

Tko to isključuje birače iz izbornog procesa? Oni sami sebe jer su starogrčki i suvremeni – „idioti“? Ili oni koji su ih izbornim inženjeringom u najširem smislu, potaknuli da se tome demokratski aktivno i odgovorno suprotstave neizlaskom na izbore i time ne daju legitimitet poludemokratskim izborima? Jesu li birači roboti i robovi

Napisao: Ivor Versić

U drugom krugu gradonačelničkih izbora u Zagrebu kandidat Tomislav Tomašević dobio je 130996 ili 57,56 % glasova izašlih birača, a što je bizarnih 19,67 % ili karikaturalna – jedna petina (1/5) biračkoga tijela!       I u svim medijima je organizirano, udruženo i tendenciozno prešućeno da je Tomislav Tomašević gradonačelnik samo – jedne petine (1/5) građana/birača Zagreba!                                                                             I da nema političku podršku demokratski kvalificirane većine biračkoga tijela, odnosno da nema demokratski kvalificiran izborni legitimitet! I da ima veliki demokratski deficit.                                                                    A na izbore je izašlo samo doista grotesknih i smiješnih 34,67 % biračkoga tijela, što znači da im demokratski kvalificirana većina biračkoga tijela nije dala političku podršku odnosno demokratski kvalificiran legitimitet! I da imaju veliki demokratski deficit!

Masovni neizlazak

Sve prethodno napisano je u kontekstu predstavničke demokracije odnosno političke potvrđenosti tj. izbornog legitimiteta kojeg su birači glasovanjem dali kandidatu Tomislavu Tomaševiću. I ne problematizira legalnost njegova izbora jer u zakon nije unesen temeljni demokratski standard – kvalificirani izborni legitimitet, koji se naziva i „majoritetni legitimitet“ u ponekad neopravdanoj pejorativnoj konotaciji. Zakonom bi se moralo odrediti da izbori na državnoj razini na koje nije izašlo najmanje 50 posto plus jednog birača od biračkoga tijela, a na lokalanoj i područnoj razini na koje nije izašlo najmanje 40 posto plus jednog birača od biračkoga tijela u izbornoj jedinici, zbog nedostatka demokratski kvalificiranog legitimiteta odnosno demokratskog deficita moraju biti – ponovljeni!                                                                                         Legalnost pak izbora i izabranih sama po sebi i nije neko osobito reprezentativno demokratsko dostignuće, jer je dobro poznato da se i u totalitarnim i autoritarnim režimima izbori provode legalno. To što je netko legalno izabran, nikako nije i sinonim, jamstvo i dokaz da je i demokratski izabran! A niti su legalnosti obvezno inherentni pravda, moral i humanost.Tako da je legalnost kao mjerilo demokracije neusporedivo manje valjano i pouzdano od legitimnosti izbora. Koja se pak računa iz broja izašlih birača na izbore u odnosu na biračko tijelo, a izborni legitimitet izabranih računa se iz broja dobivenih glasova u odnosu na broj izašlih birača, te i u odnosu na biračko tijelo!

U državama s demokratskom tradicijom, vladavinom prava i pluralizmom i slobodom medija; pravo, politologija, sociologija, komunikologija, socijalna psihologija itd. su autonomne stručne i znanstvene discipline a ne sluškinje politike. A njihovi stručnjaci i znanstvenici u svom radu poštuju i primjenjuju akademsku i znanstvenu čestitost, stručne i znanstvene standarde te individualni i društveni moral. Pa bi stoga oni u skladu s tim izlaznost birača u Zagrebu od samo 34,67 %, i samo nešto višu izlaznost birača u cijeloj Hrvatskoj; stručno i znanstveno utemeljeno interpretirali i obrazložili kao posljedicu masovne protestne apstinencije odnosno bojkota izbora, ili biračke apatije! I za takav izborni legitimitet u stručnom nazivlju imaju semantički odgovarajući termin – „antilegitimitet“. A neformalno u stručnom slengu taj i takav legitimitet vulgarno nazivaju – „prdež-legitimitet“!                                                                                                 Ali u medijima u izvještajima i komentarima rezultata izbora, o masovnom protestu birača neizlaskom na izbore – uopće se ne govori! To je za političke analitičare i komentatore u kontekstu analize izbora nevažno, to je ne-tema odnosno gotovo tabu tema! Štoviše u trendu je krilatica Josepha de Maistrea i Karla Marxa iz prve polovice 19. (!) stoljeća prema kojoj: „Svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje.“ I njezina suvremena „stručna“ interpretacija koja glasi: „Kakva svinja takva mast. Kakav narod takva vlast!“

Birači su “politički nezreli i nepismeni, lijeni, nezainteresirani, tromi, “fjakasti”, domoljubno neodgovorni, zasićeni izborima” itd.; i nitko ih uopće ne spreječava da izlaze na izbore. I to je „stručno i znanstveno“ politološko, sociološko, socijalnopsihološko i komunikološko treba li uopće i reći nestručno objašenjenje i obrazloženje uzroka masovnog neizlaska birača na izbore!                                                                                                        Točno je da birače nitko fizički ne sprječava da izlaze na izbore, ali su sustavno i kontinuirano izloženi izbornomn inženjeringu i manipulacijama, medijskom pritisku i psihološkopropagandnom djelovanju; što ih ponižava, obeshrabruje, čini razočaranim, nezainteresiranim, apatičnim i demotiviranim za iziazak na izbore. I što im onda preostaje kao demokratska i racionalna reakcija na sve to, nego protestna apstinecija odnosno bojkot takvih izbora! Zašto da od sebe rade „korisne budale“ i izlaskom na biračko mjesto daju političku podršku odnosno legitimitet – poludemokratskim izborima!                                                                                                    Tko ne pristupi izborima sam sebe isključuje iz političkog naroda i odlučivanja, stoji poodavno u političkoj teoriji demokracije. No je li to doista tako i u današnjim ideološkim, političkim, pravnim, medijskim, sociokulturnim i ostalim uvjetima i kontekstima? Ili je to danas ipak postalo ne samo anakrono, nego i fraza na granici floskule?                                                                                                     Odustaju li birači masovno od izbora zbog lijenosti, hira, vica i obijesti; ili su na to prisiljeni u najširem značenju uvjetima na izborima? Što im se to nudi na izborima, a da bi bili motivirani i stimulirani da na njih izađu?    Na primjer izborni sustav koji zbog malog broja mandata u izbornim jedinicama i visokog izbornog praga od 5 % dobivenih glasova, iznevjerava ciljnu preododžbu razmjernog izbornog sustava zbog čega je to – pseudorazmjerni sustav! Ili medijsko praćenje izbora i izborne kampanje koje je neprimjereno demokratskom političkom i izbornom procesu. Birački odbori i izborna povjerenstva koji personalno stvarno nisu višestranački, zbog čega izostaje demokratska kontrola nad izbornim procesom i rezultatima. Mogućnost da na izborima biraju „dvije nijanse crvenog“ – između ljevičara Tomislava Tomaševića i „desničarke“ iz marksističkog inkubatora Marije Selak Raspudić. Pa zar to nije školski primjer cinizma kao stilske figure, i totalitarnog potcjenjivanja i ponižavanja birača i njihove inteligencije i zdravog razuma!                                                                                                      Dakle, tko to isključuje birače iz izbornog procesa? Oni sami sebe jer su starogrčki i suvremeni – „idioti“? Ili oni koji su ih izbornim inženjeringom u najširem smislu, potaknuli da se tome demokratski aktivno i odgovorno suprotstave neizlaskom na izbore i time ne daju legitimitet poludemokratskim izborima? Jesu li birači roboti i robovi koji bespogovorno i sa zahvalnošću moraju prihvatiti milosrđe koje im je u obliku poludemokratskih izbora velikodušno udijelio veliki – demijurg? Pa zar nije oksimoron odnosno contradictio in adiecto sinatagma: „demokracija bez naroda“, tj. izbori i vlast koje nije podržala većina naroda odnosno biračkoga tijela? Točno je da je to oksimoron i contradictio in adiecto, ali je ipak jedan varijetet demokracije – poludemokracija odnosno demokracija s demokratskim deficitom ili „fasadna“ demokracija!

Protest protiv izbora

A stručno je i znanstveno utemeljeno i valjano objašnjenje i  obrazloženje da birači masovno ne izlaze na izbore kao izraz otpora, obrane i protesta protiv mnogih nepravilnosti i nedemokratskih postupaka u izbornom procesu, izbornoj kampanji, financiranju izborne promidžbe, medijskom praćenju izbora, manipulacijama s kandidatima i kandidatskim listama, ideološki i politički javnosti i biračima lažno predstavljenih kandidata i lista, ideološki i politički nelogičnih tzv. neprincipijelnih izbornih koalicija i općenito izbornom inženjeringu!  Ali o tome u medijima ni jedne jedine riječi, grobna tišina kao da smo u Sjevernoj Koreji. Godinama uvijek isti i dobro poznati politički analitičari i komentatori u elektroničkim i tiskanim medijima, kao sjevernokorejski opinion- makeri!                              Punih je 35-godina “križnog puta” demokracije u Hrvatskoj do konsolidacije, a u izbore kao “festival demokracije” vjeruju još samo oni nepopravljivo naivni, skromno obaviješteni i sugestibilni! Hoće li demokraciji možda  trebati Mojsije i 40 godina da je izvede iz poludemokratske pustinje i sužanjstva moći „mekog“ totalitarizma i “fasadne” demokracije? T