Zanimljivo je da je nakon mitinga u Jagodnjaku hrvatska policija uhitila Šešelja. Međutim, da čovjek ne povjeruje, vrlo brzo ga je i pustila! Načelnik Policijske uprave Osijek Josip Reihl-Kir je objasnio da su imali valjanu osnovu da ga zadrže, ali da su ga pustili, jer oni nisu „ustaška policija“. Tada se i sam Šešelj čudio zašto ga puštaju
Napisao: Mladen Pavković
Sjećate se? U baranjskom selu Jagodnjak 21. travnja 1991. održan je skup kojem su bili nazočni i četnički vojvoda dr. Vojislav Šešelj, srpski narodni poslanik Milan Paroški, ministar Srba izvan Srbije srbijanske vlade Stanko Cvijan i drugi.
Šešelj je osudio srbijansku vlast u Beogradu što ne će Slavoniju, Baranju i zapadni Srijem pripojiti Srbiji. Nije zaboravio spomenuti koje su granice „velike Srbije“: crta Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica.
Poslanik Paroški
Nu, taj skup ostat će upamćen po riječima poslanika Paroškog, koji je poručio tamošnjim Srbima: „One koji kažu da ovo nije srpsko možete ubiti kao kera kod tarabe“.
Skup je odobrila Policijska uprava Osijek.
Zanimljivo je da je nakon mitinga u Jagodnjaku hrvatska policija uhitila Šešelja. Međutim, da čovjek ne povjeruje, vrlo brzo ga je i pustila! Načelnik Policijske uprave Osijek Josip Reihl-Kir je objasnio da su imali valjanu osnovu da ga zadrže, ali da su ga pustili, jer oni nisu „ustaška policija“. Tada se i sam Šešelj čudio zašto ga puštaju!
U Gospiću ’91.
Ovih dana, jedan tjednik je objavio „senzacionalnu“ i ekskluzivnu vijest (reportažu) o navodnom „masovnom ratnom silovanju maloljetnih djevojaka u Gospiću u prosincu 1991.!“, a prema svjedočenju bivšeg zapovjednika Vojne policije pri 118. brigadi Hrvatske vojske i tadašnjeg potpredsjednika HDZ-a Zajednica općina Gospić-Lika.
U to vrijeme, kad je na ovaj grad padalo na stotine granata, čelni ljudi gospićkog ratnog stožera, na čelu s Tihomirom Oreškovićem, dovodili su mlade, cure iz ovoga kraja i – silovali ih (da im rat brže prođe op.p.)- svjedoči „svjedok“
Bivši vojni policajac, koji je imao punu podršku i pok. Josipa Manolića, sve je prijavio, ali od tih prijava do danas ni jedna nije uzeta u obzir, pa se „svjedok“ sada pred izbore, ponovno oglasio i tražio da se kazne pojedini gospićki hrvatski ratni zapovjednici i članovi tadašnjeg HDZ-a.
Kad je to pročitao Marko Miljanić, legendarni ratni zapovjednik obrane Škabrnje, nije mogao vjerovati što to piše!
„Evo, sad se nakon toliko godina traže nekakvi „ljubavnici“ iz Gospića, a ne traži se i ne piše o onima koji su tenkovima gazili nevine ljude po Škabrnji i drugim mjestima, koje smo branili do 18. studenoga 1991. Ne traže se ni zločinci iz Maceljske šume, a ni oni koji su po smetištima u Vukovaru sahranjivali nevine Hrvate. Da nije bilo Mirka Norca i Tihomira Oreškovića, koji su nam iz Gospića dostavljali oružje, Škabrnja bi pala možda i mjesec dana ranije. Ne, to nikoga ne zanima, kao što nikoga više ne zanima da je naše selo, uz ostale, 43 dana krvavo branila IX. bojna HOS-a, na čelu s Markom Skejom. O čuvenoj IX. bojni HOS-a, u kojoj su bili dragovoljci, danas se može čuti samo najgore, a spašavali su i spasili veliki broj života, ne pitajući hoće ili neće netko od njih i poginuti. Već mi je na vrh glave okretanje „lonaca“. Što taj policajac ne svjedoči o junaštvu Norca i Oreškovića i ostalih branitelja Gospića? Što mene ne pita, ako ne zna, tko su ti ljudi? Za mnogo veće ratne zločine u Škabrnji do danas nitko nije odgovarao, a prema svemu sudeći ni neće. Nije li to -zločin?“- pita se Marko Miljanić. T
