GLAVNE TEME KULTURNI ŽIVOT

KORUGA: RECITAL LANE GENC JE ČISTI DRAGULJ MAJSTORSTVA

7. ožujka, 2025.

Piše: Igor Koruga

Napokon se, nakon izvjesnog vremena, pijanistica Lana Genc (1980) vratila samostalnom  recitalu, i to u Zagrebu, u utorak 4. ožujka 2025. od 20 sati u Malom Lisinskom, unutar ciklusa Glazbeni umjetnici Zagrebu 2024/2025 kojeg godinama agilno unapređuje Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika (HDGU). U dvodijelnom nastupu, Genc se predstavila sa zanimljivim i raznovrsnim interpretacijama Nokturna u cis-molu, op. 27, br. 1, i Nokturna u Des-duru, op. 27, br. 2, Frédérica Chopina (1810-1849), Fantazije u C-duru, op. 17, Roberta Schumanna (1810-1856) te niza Moments musicaux (Glazbeni trenuci), op. 16, Sergeja Rahmanjinova (1873-1943).

Na ispravan način

Na samome početku Chopinov je (Des-dur) Nokturno bio impozantan, čisti dragulj majstorstva u svakome smislu, sa zavodljivom i delikatnom zvučnošću, inteligentnom razradom belkantističke arije, harmonijskom suptilnošću i klasičnim proporcijama. Slično je bio opisan i, kronološki gledano, njegov neposredni (cis-mol) prethodnik, kontrastnog ozračja, smion, tajanstven i tjeskoban u sredini, nadalje i zlokoban. Bilo ga je naime besmisleno doživjeti odveć sentimentalno, jer takav naprosto nije bio, s profinjenom codom naposljetku, kojoj je i Genc prid(od)ala posebnu pažnju. U nastavku se tumačilo Schumannovo ljubavno pismo (Clari Wieck), vrhunac strasti uobličen u višedjelnu fantaziju, skladanu 1836. godine, s nizom emocija, od ekstaze do agonije i nerazriješive čežnje. Tom izuzetno zahtjevnom romantičnom djelu, kojem pijanisti obično prilaze sa zebnjom, naša je uzorno školovana umjetnica pristupila na ispravan način, u sva tri prividno sonatna stavka s proširenom strukturom u korist improvizacijske slobode i pojačavanja poetskog narativa. I lajtmotivska Klarina tema prožimala je cijelo djelo, od silaznih oktava u desnoj ruci, na samome početku, do melodijskih nježnosti u uzvišenom i intimnom posljednjem stavku, ili produženoj pjesmi bez riječi sa zanosnim diverzijama, padajućim motivima (iz Beethovenovog Petog klavirskog koncerta u Es-duru, op. 73, Carskog), i kodom, okončanom s tri tiha C-dura, obojena tugom.

Odrješitost pri tumačenju

Ovoga puta programirana stanka nije smetala samo meni, već u nekom tankoćutnom smislu i Lani Genc koja svojom pojavnošću nije nagovijestila neznatne promjene u interpretaciji Rahmanjinovljevih zasebnih koncertnih ostvarenja, (ne)posredno nastalih zbog jedne pljačke u vlaku tijekom koje je ruski skladatelj ostao bez pozamašne svote novca. Novac je morao nadoknaditi, pa je stoga dvadesettrogodišnji Rahmanjinov ispisao brojne pjesme i kratke glasovirske komade koji su između ostalog trebali biti lako utrživi. A takvi, utrživi i uspješni, bili su žustro izvedeni u drugome dijelu zagrebačkog recitala; publika je srećom pozdravila Laninu naglašen(ij)u odrješitost pri tumačenju svih šest modela, oslonjenih na visoki romantizam s očitim primjesama Chopinovog stvaralaštva, napose Nokturna i Etida. Činjenica jest da su Rahmanjinovljevi Glazbeni trenuci bili nešto širi, monumentalniji, s odlikama nove virtuoznosti proizašle iz debljih tekstura i u njima brojnih melodijskih niti, međutim, stekao se dojam da su se oni mogli izvesti i jednostavnije, s više zraka, prostora oko svake fraze, pa i note. Genc je, dakle, u tom relativno spornom drugom dijelu dakako zračila sigurnošću, autoritetom, ali i preistaknutom hrabrošću koja je bila zasićena nejasnom, neočekivanom i posve nepotrebnom nestrpljivošću. S tolikim prefiksima ¨ne¨ vjerujem da sam uspio opisati onu nijansu koja sveukupno nije narušila ništa bitno, osim onog nad-osjećaja kojega je u prvome dijelu bilo, a u jedva iznuđenom BIS-u, kratkom Chopinovom Preludiju u A-duru, op. 28, br. 7, napisanom podjednako za amatere i majstore, jednostavno nije. Nedostajala je možda jedna sekunda. Ili dvije. T