Mjesec dana iza velikog vampirskoga pira ljevičara od formata koji su u tzv. spomen-parku Brezovice ljevičari od formata obilježavali 82. obljetnicu početka antifašističke borbe zbog napada nacističke Njemačke na prvu zemlju socijalizma SSSR, zapravo jedan od staljinističkih mitova o partizanskim nastajanju nove komunističke Jugoslavije, kad je SDP-ova prva osoba gradske uprave Siska
Kristina Ikić Baniček pljunula na povijesne istine o velikim žrtvama vlastita naroda, ni retka isprike zabludjele partizanke iz 1975. Ta, sve one koji su odlazili na komemoracije u austrijski Bleiburg, kroz koji je u slobodu i emigraciju prije 15. svibnja 1945. otplazio zločinački poglavnik Ante Pavelić ostavivši razoružanu domovinsku vojsku domobrana i ustaša na milost i nemilost krvožednih srpskih koljača koji su dakako izmislili beskonačne pješačke kolone smrti od Slovenije do juga Makedonije. Teško je i danas ne predočiti si iznemogle vojnike gonjene brutalnim jahačima iza kojih su uz rubove ceste ostajali brutalno smaknuti nesretnici bez križa, groba i spomena svjedoka.
Kako bivši vladari našim narodom desetljećima smišljaju brojeve s mnogo nula za svoje poginule, vjerodostajna istina o stvarnim hrvatskim žrtvama iza Bleiburga, kazuje dr. Andrija Hebrang, je 780.000 vojnih gubitnika i njihovih najbližih koji su ih pratili u nadi spasa.
Nakon genocida nad Hrvatima, koji su proveli i Churchilovi vjerolomni generali sa svojim srpsko-srbijanskim saveznicima, dakle, sisački navodni šegrt bravarije majstora Karasa nastavio je klanja odoka odabranih Hrvata, nudeći im za poraće bratstvo i jedinstvo svih naroda i narodnosti. I u tome su na štetu Hrvata uspjeli. Sve do 1995.
totalnoga poraza države čijom svakodnevicom vlada nepriznata srpska pravoslavna crkva četnikolikoga popa Porfirija Perića rođena u Očestovu kod Knina. Nije stoga čudno što je lažnjak dobro znao tekst pesme srpskoga sveta “Što se ono na Dinari sjaji”.
Sasvim za kraj podsjećamo da se novokomunizam sa svim svojim manifestacijama ponavlja u svakodnevnoj praksi. Za utorak 25. srpnja, doznajemo iz pouzdanih izvora, sazvana je sjednica nekakva
inicijativnoga kruga kulturno-sportskoga i humanitarnog društva “Željezara Sisak”. Među brojnim do smrti 1974. vodio istarski Slovenac, član CK SKJ, koji je lokalne Hrvate držao po udbaškom velesrpskom paskom. Sve do toga da se pri zapošljavanju mladih vodilo računa nije li im otac ili netko iz obitelji bio domobran ili, nedaj draga Partijo, ustaša. Bilo pa prošlo, ali vrijedi podsjetiti na Ikićkine skojevce koji su 2013. demontirali željezničku prugu Sisak-Karlovac, a skinuti materijal rasprodali tko zna kamo. Bila je to udruga “Kopa beach” predsjednika Kajgane, Brankovića i Srećkovića. Kad je tome već tako, red je da se Ikić Baniček nađe među svojima, slaveći Vebera, Končara, Bročila i druge. Ali i sve komunističke laži. T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.