GLAVNE TEME SPORTSKI ŽIVOT

LET IZNAD BRAZILIJANSKOG ZMAJEVOG GNIJEZDA

10. prosinca, 2022.

Brazilijanci su nas pobjeđivali u Njemačkoj 2006 0:1 i u Brazilu 1:3 2014 , a jesu li bili bolji? Sjećate se onog nepostojećeg penala na otvaranju Mundijala u Brazilu? Sada u Kataru u četvrtfinalu su imali više prigoda, a znači li to da su bili bolji? Vatreni ne da nemaju igrača kao što je Neymar, nego nemaju ni gol igrača. Za nekoga tko gleda neutralno sa strane Neymar je fantastično premješao je hrvatsku obranu i onda puknuo iznad uklizavajućeg Sose u gol. No, taj gol nije ništa ljepši od onog iznenađujućeg Petkovićevog. I onda kada slušam kako se Hrvatska opet provukla ne penale dođe mi da puknem od muke koliko ljudi ne razumiju nogometnu igru

Napisao: Dražen Stjepandić

Ako se gleda s bijele točke Livaković se bacio lijevo, a  Brazilijanac Marquinhos, trenutno zaposlen u Arsenalu, pucao je desno i lopta se od vratnice nije odbila u gol već u hrvatsku neviđenu radost. U isti tren hrvatski igrači, kao neko jato bijelih ptica su poletjeli prema svojim navijačima. Baš tako poletjeli, a ne potrčali. Tu scenu neću nikada zaboraviti.

Ushit i sreća na hrvatskoj strani, a među Brazilijancima Edvard Munch na licu i plač. Baš  potpuno oprečno kao da gledaš taj šut s bijele točke ili iza gola. Ništa kao stativa kod podsljednjeg elvera nije za nekoga sreća ili nesreća. Brazilijanci su nekada imali jednog tv komentatora kad bi pao gol taj bi se derao po pola sata, gotovo pa su ga morali prekinuti da bi se utakmica mogla nastaviti. Tako se sada dere komentator srbijanske televizije kada Hrvatska primi gol. No spomenimo još onoga brazilijanskog izvornika, siguran da je prenosio ovu četvrtfinalnu utakmicu Brazila ne bi u svom stilu urlao: „STTTTTAAAATIVVVAAA!“  Mislim da bi tek tiho, tek toliko da se čuje, mumljao riječ-nesreća ili prevedeno na nogometni hrvatski- nezgoditak od vratnice.

Lopta pamti

A je li to samo sreća ili nesreća? Nažalost i kod nas su to mnogi tako vidjeli, pa čak i predvidjeli. U prethodnom komentaru napisao sam što bi moja pokojna majka i mnogi mačkoljupci prozborili na ono bacanje mace sa stola tijekom presice, kao mnogi navijači prizivajući čudo tražio sam one neke znakove i taj detalj mi je upao u slutnje. „Ne diraj mačke“, govorio sam Bori pitajući ga je li prije utakmice pročitao moj komentar? Nije sfinga bez veze u tijelu mačke. Što mislite da Dubrovčani i Mlećani vole mačke samo zbog štakora? No, nije ona zalutala maca pobijedila brazilske nogometne zvijeri, ja bih Maminjovu konstataciju prekrstio iz zvjerinjaka u brazilijansko zmajevo gnijezdo.

Slovenci imaju jednu poslovicu: „Žoga je okrugla, dal gubi ili zmaga, boljšega pomaga!“ Možda najbolja sportska poslovica i dolazi iz zemlje gdje su donedavno djecu učili u školama da je nogomet sport za budale i južnjake. U toj možda najsportiskijoj naciji na svijetu, jedinoj u Europi gdje do prije neku godinu najvažnija sporedna stvar na svijetu, ne da nije bio najpopularniji sport, nego nije bio ni među prvih pet. Svojedbno, u vrijeme Juge, samo u Deželi se mogla dogoditi „afrea Žoga“, nekoga operativca Maribora su sudili jer je zamislite dočekivao suce s poklonima, vodio ih na večere, u šoping u Leibniz, namještao im tovarišice dekle…

Taj nesretnik je radio ono što se i u republičkom rangu podrazumjevalo, nikome drugome u bivšoj državi ne bi palo da nekoga za to prozove, a kamoli sudi, eto koliko su Slovenci nekada bili nogometno nepismeni. Nije važno biti samo dobar na terenu, nego i oko terena. To Slovenci dugo nisu kužili, pa ipak od tamo dolazi ta velika sportska izreka. Lopta pamti i vraća, neki dan je netko izjavio. Ono kada je Lukaku zatresao stativ-uuu, tako da će se u našim sjećanjima još će se dugo tresti, ali na slijedećoj utakmici zdrmao ju je i Livaja u elverima protiv Džapaneza. (Je li se džapanezi pišu s dž ili đ?)

Brazilijanci su nas pobjeđivali u Njemačkoj 2006. 0:1 i u Brazilu 1:3 2014. , a jesu li bili bolji? Sjećate se onog nepostojećeg penala na otvaranju Mundijala u Brazilu? Sada u Kataru u četvrtfinalu su imali više prigoda, a znači li to da su bili bolji? Vatreni ne da nemaju igrača kao što je Neymar, nego nemaju ni gol igrača. Za nekoga tko gleda neutralno sa strane Neymar je fantastično premješao je hrvatsku obranu i onda puknuo iznad uklizavajućeg Sose u gol. No, taj gol nije ništa ljepši od onog iznenađujuće-izjednačujućeg Petkovićevog. I onda kada slušam kako se Hrvatska opet provukla ne penale dođe mi da puknem od muke koliko ljudi ne razumiju nogometnu igru. Brazilski, (je li se kaže brazilski ili brazilijanski, Anka Brazilijanka ili Anka Brazilka?) nogometni zvjerinjak ili zmajevo gnijezdo nisu bili bolji.

Nogometna matematika

Što da je branič Danilo dobio crveni, a trebao je, ako ne odmah poslije onogavisoko podignutog džona u glavu Juranovića, onda kasnije prije produžetaka kada je trebao dobiti drugi žuti. Kako bi izgledali produžeci da je Hrvatska imala igrača više? Inače solidan sudac Englez Mihael Oliver je solidno pomilovao Selacao. Prije toga Hrvatska je igrala s igračem manje, Kramarića nije bilo u napadu, a zujao je i u fazi obrane. Dakle po nogometnoj matematici vatreni su bili bolji s igračem manje.

Brazil je više napadao, a Hrvatska se uspješnije branila što znači da je bila bolja samo u obrani. A obrana nije samo za Talijane najvažniji dio igre. Što je sve donijela limitiranom Maroku. Hrvatska je više trčala, bila je bolja u trku, a nakon utakmice izbornik Dalić je izjavio da će Brazil zapamtiti koliko su vatreni držali loptu. „To im još nitko nije napravio“. Tzv. tika-taka se nekada kod nas zvala- ja tebi, ti meni i tako do sutra. Hrvatska je i taktički bila bolja. Bolje je pripremila utakmicu jer objektivno boljima hrabro i pametno nisu dozvolili biti bolji.

I na kraju kao šlag na tortu došli su jedanaesterci. Kada sam uči Brazila napisao da nam treba Paulo Rossi iz ’82. kada je u Španjolskoj takođrer Brazilu u četvrtfinalu zabio hat-trick ili da Petković, Krama, Livaja ili Perišić zabiju po jedan, nisam mislio na penale, a dogodilo se nešto slično. Zabili su Vlašić, Majer, Modrić i Brozović. Livaković je jedan skinuo i vatreni su onako poletjeli u slavlje. U let iznad brazilijanskog nogometnog gnijezda. I u elementu nogometne igre zvanom  izvođenje jedanaesteraca opet je prevaga na strani Hrvata. Brazil nije bio bolji, samo je bio bahatiji. Na žalost, nogomet je kao i novinarstvo jedan od poslova u koji se svi razumiju, pa svašta trkeljaju. Zato mi je krivo što se razne gluposti mogu čuti i poslije potpuno zaslužene pobjede Hrvatske, zasnovane na prevazi nekoliko elementa nogometne igre.

No, psi i kućke laju, a vatreni prolaze. Kuna nam je još valuta, naši su još na Mundijalu. Ubrzo sve će to postati lijepe uspomene.

I dozvolite da se pohvalim. Uz Luju i Boru stekoh još jednog čitatelja. Čita me i Mic.

Koji Mic?

Pa, Micek Jergović. T