Ako ste u obnoviteljskom zamahu kupili, recimo, hladnjak, na redovitu cijenu dužni ste doplatiti i 300 kuna za dopremu iz središnjega skladišta u Zagrebu. To još uvijek nije dosta, jer vam elipsasta trgovina iz dućana na Komunalnoj zoni unošenje frižidera od kamiona do prizemnoga stana naplaćuje i dodatnih 200 kuna. Dvojica dopremitelja, fizikanera – kolokvijalno rečeno – hladnjak će vam, mrtvi hladni, ostaviti u kolnom ulazu “jer u stanove ne smiju zbog korone…”
Napisao: Josip Frković
U ozračju 20-mjesečnog kolopleta traganja za svim vrstama uslužnih pravih i hibridnih majstora – onih iskustvom i diplomom potvrđenih i licenciranih, univerzalnih ili samoproglašenih uz državnu potporu samozapošljavanju – vlasnici srušenih ili osjetno oštećenih stambenih objekata i dalje očekuju početak radova u organizaciji i uz financiranje države. Svaka čast poštenim i kvalitetnim domaćim i inozemnim radnicima, ali je opća iskustvena slika minulih postpotresnih mjeseci kako je previše lova u mutnom, visokih cijena usluga, šlamperaja i nekorektnosti prema građanima u nevolji. Kako inače protumačiti postupak izvođača nekonstrukcijskih radova, kojem se netom podignut, novi dimnjak uruši, a on, mrtav hladan, kaže vlasnici obiteljske kuće: “Nikad bolji nisi ni imala!”
Obnoviteljski zamah
Kad vam navodni majstor građevinac za veliki novac (koji nije podložan državnom porezu) postavi plastična “Salamander” ulazna vrata koja se od visokih podnih keramičkih pločica ne daju otvoriti, preostaje vam dugotrajno telefoniranje i nerviranje. Ako ste se pak upustili u zamjenu drvenih uličnim plastičnima prozorima, pripremite unaprijed kaparu (udjel) dvadesetak tisuća kuna dok se proizvodi nesigurnih dimenzija još i ne naziru, ukalkulirajte i potrebno strpljenje i dozivanje izvođača radova. Slijede mnogi šokovi, pa i onaj kad se utvrdi da je jedan od dvaju paralelnih prozora niži na uličnoj fasadi. Tada ćete zasigurno podivljati i tražiti nove zidare da razbiju netom nabačenu žbuku i otpočnu nova odmjeravanja…Baš kao što ste usred poslijepotresne obnove “procvjetale” plastificirane pelikanske prozorske klupice od lima nakon dva desetljeća morali ponovo zamijeniti.
Ako ste u obnoviteljskom zamahu kupili, recimo, hladnjak, na redovitu cijenu dužni ste doplatiti i 300 kuna za dopremu iz središnjega skladišta u Zagrebu. To još uvijek nije dosta, jer vam elipsasta trgovina iz dućana na Komunalnoj zoni unošenje frižidera od kamiona do prizemnoga stana naplaćuje i dodatnih 200 kuna. Dvojica dopremitelja, fizikanera – kolokvijalno rečeno – hladnjak će vam, mrtvi hladni, ostaviti u kolnom ulazu “jer u stanove ne smiju zbog korone…”
Privatne kamiondžije
Slično se dešava i pri kamionskoj dostavi teškog i kartonom obučena madraca. Vozač teretnjaka, na žalost bez pomoćnika, koluta očima na primjedbu naručitelja i nudi mu unaprijed plaćen težak fizički rad. U oba spomenuta slučaja dućani s Komunalne zone pravdaju se da je riječ “o privatnim kamiondžijama, a ne o uslugama njihove firme….”
Sasvim za kraj, ponovo o našim poštarima, čiji upravni vrh iz Jurišićeve u Zagrebu stalno reklamira tehničko-tehnološko unapređenje uslužnoga poslovanja. Među ostalim i paketne automate kraj trgovačkih centara i motorizaciju dostavljača. Pri nailasku pred kućnu vežu – umjesto rogom koji simbolizira poštansku službu tijekom desetljeća – oglašavaju se sirenama žutih motocikla i pritiskom električnoga zvonca. Primatelju ne preostaje drugo negoli po pismo sići i s drugoga kata. Ukoliko, naravno, ne želi pješačiti do poštanskoga ureda. Dostavljaču je dovoljno ostaviti obavijest o prispijeću pošiljke. I dok je polovinom 19. stoljeća glinski pukovnik Prve banske pukovnije grof Josip Jelačić na putu kočijom u Zagreb već u Lekeniku (od poštara Josipa Klempaja) doznao da ga je Hrvatski državni sabor imenovao banom Hrvatske, pošiljka radioloških CD-nalaza putovala je od Popovače do 30 km udaljena Siska punih 10 (deset) dana. Na zdravlje! T
Još nema komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.