U vrijeme kad je hrvatski katolički puk iza komunističkoga partizanskoga i crvenoarmijskoga “oslobođenja” već dugo trpio teror nove olako stečene vlasti uz pomoć staljinističkoga režima, 15. kolovoza 1946. u šumskom predjelu Volarskoga ivika, bezdušno su lišeni života bračni par Nikola (1893.) i Veronika Blažević (1895.), te Mijo Likić (1900.). Ovaj povijesno ispravljeni podatak dojavio je viktimološkom timu “Hrvatskoga domobrana” i Hrvatskog viktimološkoga društva istaknuti domoljub, pripadnik hrvatskoga ratnoga MUP-a i HV-a, te poratni načelnik općine Hrvatske Dubice, Tomislav Mateljak.
Inače je taj pounjsko-banovinski kraj u tijeku Drugoga svjetskoga rata i kasnije imao 398 žrtava. Od pripadnika gubitničke domobranske vojske NDH i vojnika njemačkoga Wehrmachta, stradalih na Bleiburgu iza britanskoga razoružavanja na prijevaru i na krvavim križnim putovima, uz pratnju naoružanih partizanskih ubojica na konjima sve do Makedonije i Rumunjske..
Najviše žrtava imala je Hrvatska Dubica (227), potom (u dva poraća 1945. do 1995.) nesretnom Baćinu (108), Cerovljani (46), Slabinja (10) i Bosanska Dubica (7). Od Cerovljanaca, najčešće 20-godišnjaka fertilne dobi, bili su mladići iz obitelji Barišić,Blažević, Blinja, Ciprić, Cvitković, Dragočajac,Filipović, Gavran, Jandrić,Kramarić, Kolić, Krznar, Likić,Lucić, Nauković, Petrović i Zaočević. Njihova su imena zabilježena na spomen-ploči Bijeloga križa istine iz 2018. godine pred kapelom sv. Petra i Pavla u Cerovljanima.
Kako doznajemo iz povjerenstva Bijeloga križa istine, ovaj će se simbol stradanja Hrvata od brutalne komunističke vlasti u jCapragu potkraj lipnja postaviti i blagosloviti za žrtve šume Lasinje, nadomak župne crkve BDM. (J.F.) T
