
Nema sumnje da će lustracija pljačkaša i izdajnika Domovine biti teško izvediva, ili bolje reći nemoguća. Vrana, vrani ne kopa oči. Zlo je pustilo preduboke korijene
Napisao: Saša Radović
Državni mediji i naši ministri uvjeravaju nas da Hrvatska kroči sigurnim korakom u svjetlu budućnost. Domoljubno je i dobro pozitivno razmišljati, ali teško je vjerovati Kukuriku vladi, jer nam laže i vara nas više od 3,5 godine. Od obećanog “Plana 21” nije ostvareno ni “P”. Ni Hrvatski sabor nije mnogo bolji. Dobar dio zastupnika glume kerume i karamarke, pa grabe bezobrazno visoke plaće i privilegije – a saborske klupe zjape prazne. Ono malo zastupnika koji dođu na sjednice – ne slušaju svoj narod nego pokorno ljube ruke svojim liderima stranaka. Dug nam se povećao na suludih 288,5 milijarda kuna, to je 87,7 posto BDP-a, već sutra ili prekosutra bit će 90 posto i više. Sve priglupe priče hrvatske vlasti o “uspjesima” mogu progutati samo mentalno retardirani Hrvati.
U općem beznađu nacije, uz masovne blokade, ovrhe i deložacije, sve više se spominje LUSTRACIJA – kao jedna od mogućih solucija spašavanja Hrvatske. Pri tomu se uglavnom misli na lustraciju kao eliminaciju bivših komunističkih kadrova s političke scene i iz upravnih poslova. No, u Hrvatskoj je potrebna znatno zahtjevnija i šira lustracija nego što je provedena u ostalim tranzicijskim zemljama. Opljačkanoj i do kosti oglodanoj Lijepoj našoj sve je manje interesantno prozivanje komunista, udbaša, partizana, četnika ili ustaša. Hrvatska je na dnu, jedna je od najsiromašnijih država u EU i svjetonazori se povlače pred praznim stolovima. Činjenica je da je resurse i sve vrijedno u našoj nekada bogatoj zemlji pokrala i opljačkala komunistiška interesna zajednica SDPHDZ – ali lustracija, samo komunističkih kadrova nije dovoljna. Imperativ opstanka Hrvatske uključuje širu akciju koja samo jednim dijelom zahvata klasičnu lustraciju komunističkih kadrova.
Lustracija
Za bolje razumijevanje problema moramo se vratiti na 17. lipanj 1989. u takozvanu jarunsku revoluciju. Visoko rangirani udbaš Josip Manolić, manipulacijom, odnosno dogovorom s tada još vladajućom komunističkom vlašću, onemogućio je legalnu Osnivačku skupštinu HDZ-a u zagrebačkom hotelu Panorama. Zatim je na tajnu “skupštinu” pozvao 48 udbaša u jarunsku baraku. 47 udbaša (Lalić je otišao sa skupa) jednoglasno je izabralo za predsjednika HDZ-a KOS-ovca, generala JNA Franju Tuđmana. U bratskom dogovoru s izvornom komunističkom strankom SKH i njezinim predsjednikom Ivicom Račanom stvorena je jedinstvena interesna zajednica HDZSDP. Ostalo je povijest. U ratnom profiterstvu, nezakonitoj pretvorbi i pljački svih vrsta u 25 godina, HDZSDP je doveo prirodno bogatu Hrvatsku do prosjačkog štapa. Pri tomu su te dvije bratske stranke proizvele 260 multimilijunaša (svaki ima preko 30 milijuna dolara) i mnoštvo milijunaša. Dakako i 4 milijuna Hrvata koji vegetiraju na rubu egzistancije.
Samo 6 posto multimilijunaša donijelo je zarađeni novac iz inozemstva – svi ostali opljačkali su Domovinu.
Lustracija komunističkih kadrova nije moguća, jer je HDZSDP proizvela zakone, DORH, policiju i sudove koji ih štite. Svaki pokušaj, pobunu ili “sumnjivi skup” Titovi nasljednici mogu ugušiti (i guše!) kordonima specijalaca ili vojnim postrojbama.
Lustracija pljačkaša i izdajnika
Prava lustracija koja bi omogućila spas propale i rasprodane države Hrvatske (uskoro Kolonije Croatie) – je lustracija pljačkaša i izdajnika Domovine uz konfiskaciju nezakonito stečene imovine.
Pljačkaše Domovine poznamo, znamo njihova imena i prezimena. To su bogati ratni profiteri, te pretvorbeni tajkuni i ini kriminalci i zločinci. Njih treba procesuirati i oduzeti im nezakonito stečenu imovinu.
Izdajnici Domovine učinili su još gore svojoj Domovini – omogućili su pljačku i osigurali zločincima zaštitu u vršenju kriminalnih djela. Vlade Hrvatske i Hrvatski sabor tolerirali su
evidentne povrede zakona i Ustava RH. Golemi dio zastupnika nije bio protiv milijardskih kredita koji su podizani nezakonito, bez dozvole hrvatskog naroda. Svi znamo da je dobar dio kredita odlazio u crne fondove stranaka i na privatne račune dužnosnika putem napuhanih cijena mega projekata. Gradnje autocesta, tunela, mostova koji ne vode nikuda, sportskih dvorana i slično, bile su višestruko skuplje nego realne cijene. Dobar dio potrošen je i na nevjerojatnu rastrošnost i hedonizam gornjogradske elite. Milanović i njegovi ministri izgubili su sve kriterije po tom pitanju. Nemaju mjeru u skupim putovanjima luksuznim limuzinama, brodovima, gliserima, helikopterima, zrakoplovima… Ekipa na putu uvijek je u solidnom broju; uz ministre putuju i zamjenici, pomoćnici, tjelohranitelji… Na Brijunima ljetuju za 7 kuna dnevno uz puni pansion.
Ni jednom tajkunu – zločincu koji je opljačkao Domovinu nije oduzeta imovina, ni jedan (osim jadnog Pedra, Sanadera!) nije kažnjen. Prihvaćena su tijekom godina sva izvješća DORH-a, a totalni apsurd, ili bolje reći zločin – Josipovićevo je odlikovanje najvećeg zaštitnika pretvorbenog i inog kriminala – Mladena Bajića.
Kao dragovoljac od 1991. do 1995. i časnik HV, prozivam izdajnicima Domovine sve one koji su – zbog masnih primanja – tolerirali nedjelovanje represivnih mehanizama protiv kriminala i korupcije i time razorili Republiku Hrvatsku.
Tu veliku grupu gregurića, valentića, šeksova, linića, šukera, jandrokovića, keruma, stazića, čačića, josipovića, leka, obersnela, miletića, jakovčića, kosorica, merzelica, antičevićki, pusički i ostalih u svim vladama i saborima Republike Hrvatske – zauvijek treba lustrirati i onemogućiti im bilo kakve političke i ine funkcije u upravama. Oni su izdali svoju državu koju su branitelji stvorili svojom krvlju i životima. Oni su omogućili tragičnu hrvatsku istinu: “TKO JE JAMIO, JAMIO – TKO JE POGINUO, POGINUO!”
Miješanje rasa
Moramo prihvatiti činjenicu da nam nacija nestaje svakim danom. Mladi i snažni Hrvati masovno odlaze, nezaposleni gladuju, nezajažljiva bankarska mafija deložacijama izbacuje porodice na ulice… Vegetiranje umirovljenika moguće je samo kopanjem po kontejnerima i smetlištima uz eventualne eure koje im pošalju srodnici, mladi Hrvati, inženjeri i doktori iz inozemstva.
Jedina hrvatska perspektiva je priliv stotina tisuća arapskih i afričkih izbjeglica, jer gladni onemoćali hrvatski starci ne mogu orati zapuštena polja ni kositi žito. Svaka snažna mlada osoba; crna, žuta ili bijela, neophodna je za opstanak života na ovom dijelu Balkana. U godinama koje slijede, u miješanju rasa, budući Hrvati imat će nešto tamniju kožu od nas.
Nema sumnje da je LUSTRACIJA pljačkaša i izdajnika Domovine jedini mogući izlaz iz moralne kaljuže i iz materijalnog rasapa. Najveći hrvatski “PRAVednik”(!) Ivo Josipović i gore spomenuta garda ogrezla u korupciji i kriminalu ne mogu postaviti kriterije pravde i osigurati provođenje civilizacijskih, pravnih norma u Hrvatskoj. To mogu samo novi, pošteni ljudi.
Nema sumnje da će lustracija pljačkaša i izdajnika Domovine biti teško izvediva, ili bolje reći nemoguća. Vrana, vrani ne kopa oči. Zlo je pustilo preduboke korijene. Čini se da je i veliki Krleža pogriješio kad kaže: “Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak ne bu”.
Bez lustracije i bez novih ljudi na vlasti, Hrvatskoj se piše ono: “Ne bu!”.
Anno Domini MMXV./41. T
