8. SRPNJA UMRLA JE KATA ŠOLJIĆ

8. SRPNJA UMRLA JE KATA ŠOLJIĆ

8. srpnja, 2017.

 

U Zagrebu se jedan trg naziva njezinim imenom. U Vukovaru čak ni to. Doktorica Vesna Bosanac i ja pokrenuli smo inicijativu da se ovoj najdivnijoj Hrvatici podigne spomenik. Ni to zasad nije „sjelo“ onima koji su i bez toga već odavno to trebali napraviti. Takve Majke, takve Hrvatice, koja je i nakon II. svjetskog rata ostala bez svoje braće, (zahvaljujući onome po kojem se još uvijek zove najljepši trg u Zagrebu!), hrvatska Domovina još dugo neće imati

Napisao: Mladen Pavković

Junake i junakinje hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata još samo pamte njihovi najbliži i suborci. Ostalima je (da se malo našalimo) više stalo do problema Severine s njezinim bivšim mužem, s kojem je nekoliko puta mjesečno na sudu, nego do recimo jedne (da se opet malo našalimo) – Kate Šoljić, najponosnije majke u Hrvata. Naime, na obljetnicu smrti ove divne žene (umrla u Zagrebu 8. srpnja 2008.) možete koji „redak“ pročitati tek na nekom od portala, a da njih nema ne bi imali ni gdje. Nije ona „estradna zvijezda“, pa da se i nje netko sjeti! U školama djeca ni ne znaju tko je Kata Šoljić, oni još uvijek uče o Nadi Dimić!

Sinovi Mijo, Mate, Ivo i Niko

Dakle, Junakinja hrvatskog Domovinskoga rata u srbijanskoj agresiji (sjećaš li se Pupovče?) izgubila je četiri sina. Tko zna njihova imena? Mijo, Mate, Ivo i Niko! Svi su, zajedno s još desetak članova njezine bliže ili daljnje obitelji, dali svoje živote za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu. Sve dok je bila živa, majka Kata neprestano se borila za istinu. Iako teško bolesna dolazila je svugdje gdje su je zvali, a ona je pričala i molila: Ne zaboravite one koji su dali krv za hrvatsku Domovinu!

Moja malenkost je uz ostalo predložila da se njezin lik nađe i na poštanskim markama. One koji odlučuju o takvim stvarima to očito ne zanima. Prije će staviti Severinu nego Katu Šoljić!

U Zagrebu se jedan trg naziva njezinim imenom. U Vukovaru čak ni to. Doktorica Vesna Bosanac i ja pokrenuli smo inicijativu da se ovoj najdivnijoj Hrvatici podigne spomenik. Ni to zasad nije „sjelo“ onima koji su i bez toga već odavno to trebali napraviti.

Takve Majke, takve Hrvatice, koja je i nakon II. svjetskog rata ostala bez svoje braće, (zahvaljujući onome po kojem se još uvijek zove najljepši trg u Zagrebu!), hrvatska Domovina još dugo neće imati.

Posljednje njezino počivalište je u Vukovaru.

Majko, kako bilo da bilo, nismo te i nikada te nećemo zaboraviti.

Neka ti je laka hrvatska zemlja!

Oslobađanje Varaždina

Sjećate li se „varaždinskih dana rata“, od 15.- 22. rujna 1991., kad su pripadnici zločinačke JNA, na čelu sa ratnim zločincima: pok. Vladom Trifunovićem, Berislavom Popovom i Vladimirom Davidovićem, rušili, palili i ubijali po Varaždinu, gradu baroka, glazbe i cvijeća, kako ga često zovu? Za te zločine oficiri Trifunović i Popov još su 1993. osuđeni na kazne zatvora od petnaest godina, dok je Davidović dobio deset. Ni jedan od njih naravno nije proveo ni dana na robiji, jer su odselili u Srbiju, što drugim riječima znači da su im mogli jedino staviti „soli na rep“, za razliku od osuđenih hrvatskih branitelja. Sada je, gle vraga, Županijski sud u Varaždinu obustavio izvršenje kazne zatvora za ovu trojku, od kojih je Trifunović preminuo početkom ove godine! Donijeto je rješenje da će im se nakon toliko godina i nakon pravomoćnosti presuda suditi ponovno, jer im je dopuštena obnova postupka, koji će se provesti na zagrebačkom Županijskom sudu. Sve po zakonu!

Ponovno će im se suditi u odsutnosti, a to u prijevodu znači – piši kući propalo je!

Srbijanske ratne zločince, kako je na stranicama Varaždinskih vijesti istaknula Martina Pižeta, „spasili“ su Radimir Čačić i Stjepan Mesić, čiji su iskazi bili odlučujući prigodom donošenja rješenja o obnovi kaznenog djela protiv njih.

Čačić je, između ostalog, kazao kako nije postojala (sic!) namjera JNA da granatira civilne ciljeve u Varaždinu, da Trifunović nije tražio napad na varaždinski aerodrom, dok je Mesić naveo kako Trifunović nije naredio borbena djelovanja nasumice po civilima i civilnim objektima te je odbijao naredbe za vojnim djelovanjem po Varaždinu.“

Da umreš od smijeha!

Međutim, predsjednik Kriznog štaba općine Varaždin u vrijeme Domovinskog rata ugledni i cijenjeni Čedomil Cesarec ipak je drugačije doživio „dane rata“, pa je izjavio da agresor u borbama protiv građana Varaždina nije birao sredstva, da su na ulicama ubijali i ranjavali prolaznike, onemogućavali da se ranjenima pruži pomoć te da su Trifunović i njegovi kompanjoni kontinuirano gađali i varaždinsku bolnicu!

Ovog puta, prema svemu sudeći, navodno se više vjerovalo Čačiću i Mesiću, pa se dogodio obrat i u ovom sudskom procesu. Zločinci više nisu zločinci, iako se Varaždinci itekako dobro sjećaju da se varaždinska utvrda JNA, tj. kasarna nije dragovoljno predala, već da su to učinili nakon što su bili poraženi do – nogu.

No, iako se već sada zna da se ratni zločinci opet neće pojaviti na suđenju, jer Srbija ne izručuje svoje državljane, njima će se suditi, da vuk i ovce budu siti! T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. Vukovarac
    #1 Vukovarac 9 srpnja, 2017, 10:53

    Hvala Mladene što nenezaboravljete Katu Šoljić.

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code