AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

„FAKTOGRAF“ KAO SOROŠEVO MINISTARSTVO ISTINE

25. studenoga, 2024.

Uz ovaj tekst donosimo fotografiju s prošloga Interlibera gdje je Mladen Pavković predstavio pet svojih prethodno objavljenih knjiga i nitko nije tražio nekakve podatke o prijavi u NSK. Niti je to za knjigu potrebno, traži se jedino ako želite da vam država ili knjižnice otkupe knjigu. A sumnjam da to netko tko je ravnatelj Interlibera to ne zna, ne nego se vadi, a Soroševci njena lažna obrazloženja opravdavaju

Napisao: Dražen Stjepandić

„Mladene,

Stvar je odjeknula.

A što bi mi radili na promociji, promovirali što?

Pričali bi o knjizi.

Nema zabrane, ne smije je biti.

Nisu mi rekli prvo donesi knjigu pa će biti promocija, nego prvo može, pa ne može!

Furaj svoj film. Zanemari više njih.

Zaletjeli su se sa zabranom.

Sad se peru“, to su riječi koje sam uputio Mladenu Pavkoviću nakon što mi je poslao link s portala Faktograf. U opravdavanje zabrane zakazane promocije knjige Mladena Pavkovića o Andriji Artukoviću s dokumentima o uhićenju, suđenju i presudi uključio se i taj sorošovski promidžbeni medij koji se predstavlja kao neko neslužbeno regulativno nadležno tijelo među elektronskim publikacijama. Svojevrsno Soroševo ministarstvo istine na portalima.

Suša kao šuša

Ravnateljica Interlibera Renata Suša mi je preko mobitela jasno dala do znanja da si predstavljanje knjige o Andriji Artukovićuto najpoznatiji i najposjećeniji hrvatski sajam knjiga ne može dozvoliti. U glavi mi još odjekuje njen ironični smijeh kad sam pitao: “Kako je to moguće u demokratskom društvu?“ Moguće je, ako te hoće zabraniti svaka šuša može biti mjera za slobodu, posebice ako je na ravnateljskom mjestu kao Suša.

Kasnije su se pokušavala oprati pa je preko svojih što medijski, što braniteljskih trabanata lansirala glupost kako knjiga nije bila otisnuta, zamislite tu izuzetnost, autor koji je objavio preko sto knjiga uoči Interlibera nije mogao dokazati da će objaviti i ovu. Uz ovaj tekst donosimo fotografiju s prošloga Interlibera gdje je Mladen Pavković predstavio pet svojih prethodno objavljenih knjiga i nitko nije tražio nekakve podatke o prijavi u NSK. Niti je to za knjigu potrebno, traži se jedino ako želite da vam država ili knjižnice otkupe knjigu. A sumnjam da to netko tko je ravnatelj Interlibera to ne zna, ne nego se vadi, a Soroševci njena lažna obrazloženja opravdavaju.

Tražeći kasnije drugi prostor za promociju svoje najnovije knjige naš  najplodniji autor obratio se raznim institucijama i kakav je odgovor dobio najbolje zna on sam. Objavili smo samo da je zatražio dvoranu i u HND-u, a odakle su mu sve odgovorili da nema termina prepuštam da sam objavi nakon predstavljanja u Domu Hvidre u Slovenskoj 20 zakazane za 3. prosinca ove godine kada će se odazvanicima uz autora, akademika Josipa Pečarića, Željka Olujića u svojstvu moderatora predstaviti i moja malenkost.

Faktograf je jedini medij druge političke orijentacije  koji se posvetio ovome skandalu zbog kojeg je portal Tjedno odustao od nastupa na Interliberu.

U tekstu objavljenom na Faktografu nedostaje Hrvatski tjednik, kolega Ivica Marijačić u Hrvatskom tjedniku na cijeloj stranici objavio naslovnicu knjige uz napomenu- Promocija knjige zabranjena na Interliberu. Od istaknutijih domoljubnih medijskih predstavnika samo moji bivši prijatelji, oni s kojima sam osobno proveo najviše vremena Velimir Bujanec i Marko Jurič nisu dali prostor u svojim emisijama. Veliki Mladen Pavković je primijetio kako je to sve nastalo zbog mene, nije, nego zbog prezimena Artuković i komunističkog mentalnog sklopa, odnosno zaglupljenosti ravnateljice Renate Suša, ali istodobno zasluženi prostor u Bujici na Velebitu nisi dobio zbog mene. Kako ti često napišeš-  to je meni moja borba dala.

Zbog prezimena Artuković

Tekst objavljen na Faktografu prenosimo u cijelosti:

Nekoliko hrvatskih internetskih portala proteklih dana objavilo je vijest da je na zagrebačkom sajmu knjiga, Interliberu, zabranjena knjiga autora Mladena Pavkovića “‘Andrija Artuković’, dokumenti o uhićenju, saslušanjima i presudi”.

Priča počinje kada portal Tjedno.hr 10. studenog objavljuje tekst (arhivirano ovdje) autora i glavnog urednika tog portala Dražena Stjepandića s naslovom: “Branitelji Velesajma zabranili prezentaciju knjige o Artukoviću na Interliberu”.

Nastavljajući istu temu, portal Tjedno.hr objavio je 11. studenog (arhivirano ovdje) razgovor s autorom knjige Mladenom Pavkovićem u tekstu s naslovom: “Na Interliberu mi zabraniše knjigu samo zbog prezimena Artuković u naslovu“, a istoga dana je i portal Mojzagreb.info (arhivirano ovdje) objavio članak s naslovom “Branitelji Velesajma zabranili prezentaciju knjige o Artukoviću na Interliberu – piše Dražen Stjepandić“.

Dan kasnije portal Dragovoljac.com objavljuje tekst (arhivirano ovdje) naslovljen: “Mladen Pavković: Zabranili su mi knjigu na Interliberu samo zbog naslova!“. Istoga dana i portal Dnevno.hr objavljuje članak (arhivirano ovdje) s naslovom: “Interliber povukao knjigu hrvatskog branitelja: ‘Zabranili su je zbog opasne istine’“.

Tekst o istoj temi 13. studenog objavili su i portali Crodex.net (arhivirano ovdje) s naslovom: “Na Interliberu zabranjena knjiga koja govori o suđenju Andriji Artukoviću“, Max Portal (arhivirano ovdje) s naslovom: “Na Interliberu zabranjena knjiga koja govori o suđenju Andriji Artukoviću” te Braniteljski portal (arhivirano ovdje) s naslovom: “Na Interliberu zabranjena knjiga koja govori o suđenju Andriji Artukoviću“.

Tko je bio Andrija Artuković?

Podsjetimo, Andrija Artuković bio je visoki dužnosnik u ustaškoj vlasti u NDH tijekom Drugog svjetskog rata. Kako navodi Hrvatska enciklopedija, “kao ministar unutarnjih poslova imao je važnu ulogu u pripremi i provedbi rasnih zakona donesenih 30. IV. i 4. VI. 1941. te je javno zagovarao rješenje židovskoga pitanja kao što ga je riješila njemačka vlada. Svojim je djelovanjem 1941−42. postavio temelje organizacije progona Židova, Roma i Srba te političkih protivnika NDH u Hrvatskoj i BiH tijekom Drugoga svjetskog rata”.

Nakon rata, jugoslavenske vlasti su više puta tražile njegovo izručenje iz SAD-a, a izručen je u veljači 1986. godine. Sud mu je za ratni zločin izrekao smrtnu kaznu, a zbog visoke životne dobi i teška zdravstvena stanja presuda nije izvršena nego je umro u bolnici Kaznenoga doma u Zagrebu. T