AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

RADOVIĆ: ZATVARANJE KUPALIŠTA VALKANE I ŠETALIŠTA LUNGO MARE U PULI

24. ožujka, 2022.

Piše: Saša Radović, dipl. ing. arh.

Na interesantan komentar glavnog urednika portala istra24.hr, gospodina Majića o šumici između Valkana i Gortanove uvale koja je, kako smo nedavno saznali, u vlasništvu tvrtke Hotel Valkane, naši čitatelji nezainteresirano okreću glavu. Ništa čudno! Od vremena Histra do danas događale su se ovdje samo epidemije kuge i kolere, no posljednjih godina vlada nova pošast. Istra je postala krater vulkana urbanističko-graditeljskog kriminala, na ovom lijepom komadiću zemlje izmišljeno je sve o urbanističkim mućkama, bespravnoj gradnji i prodajnim manipulacijama zemlje, mora, parkova i šuma. Sječa šuma postala je uobičajena praksa bez obzira na Zakon o šumama i na kaznene mjere. Jer, većina zakona u Hrvatskoj ne provodi se!

Zbog toga su igre oko slatke šumice u Valkanama koja će se pretvoriti u golemu masu betonskih zidina, a pomorsko dobro u betonske gatove za jahte, samo slijed urušavanja i devastacije istarske obale. Pri tomu treba otvoreno reći, da svi poslovi u Istri i Hrvatskoj koji pomorsko dobro, zaštićenu obalu i šume, urbanističkom promjenom pretvaraju u građevine, zatvorene plaže ili uzurpirane prostore – svoju srž imaju u korupciji i kriminalu.

Protivno struci i želji građana

Po svemu sudeći kupalište Valkane koje je postalo prava piknik zona – za djecu, umirovljenike, hodače i cjelogodišnje plivače – netko gura u močvaru beskrupuloznog businessa protivnog struci i želji građana. Davne 1914. godine kupalište Valkane izgrađeno je za potrebe austrijskih časnika i njihovih obitelji da bi je danas Gradska vlast ogradila bodljikavom žilet žicom (u figurativnom smislu) za sve one “koji ne plaćaju”.

Gradnja betonskog kompleksa hotela uvjetovala bi sječu šume i zatvaranje šetališta Lungomare zbog direktnog pristupa moru. No, logika nije uvijek sukladna sa stvarnošću. Može li Gradska vlast iz tko zna kojih interesa nametati svoju volju građanima koji hrane tu Gradsku upravu? Može li nama, građanima Hrvatske (mnogi od nas su puškom branili Hrvatsku) netko (uglavnom stranci) zabraniti pristup našoj obali, našem moru, našim šumama? Za šaku Judinih škuda iz džepova hrvatskih oligarha!

Može li se nova Gradska vlast oduprijeti ustaljenom urbanističko-graditeljskom kriminalu duboko usađenim u corpus Istre? Korupcija nije samo puna plava koverta – može biti i nematerijalna; zaposlit ću ti sina, kćerku, zrmana ili prijatelja, namjestit ću ti posao…

Urnanističko-graditeljski kriminal

Istarski politički vrh IDS-a (sestrinska stranka HDZ-a), autor je takozvanog urbanističko-graditeljskog kriminala. To je primitivna shema, ali vrlo učinkovita. Dio gradonačelnika, načelnika, dužnosnika pa i ministara koristio je sljedeći model. Poljoprivredno zemljište, šuma ili obala kupljeno za malo kuna, uz plavu ili bijelu kovertu – pretvaralo se u skupa gradilišta koja su se skupo prodavala. Dakako, ovaj model  koristili su i svi oni “lukavi i pametni”. Generacije tih lopova osigurale su potomcima lagodan i bogat život. Iz Istre se ovaj pogubni virus proširio po cijeloj Hrvatskoj (Kuščević i dr.).

U sjeni tog bogaćenja političko-kriminalnog miljea i ostalih, na bespravnu gradnju se zatvaralo oči, koja je cvala bez ikakvih represija ili kazna. Sjetimo se prodaje zaštićene djevičanske obale Brijunskog priobalja, Dragonere – Barbarige. Blizu milijun kvadratnih metara prodano je za cca 6 milijuna eura (Hypo), da bi nakon kriminalne, urbanističke promjene namjene taj teren vrijedio cca 200 milijuna eura/m2. Razlika, sitnica; 194 milijuna eura. Dok su strani akteri Kulterer i Striedinger dopali u zatvor u svojoj državi, naši lopovi žive slobodno i udobno. Promjenu namjene Dragonere potpisao je Kajin (sada preobraćeni liberal), najbliži suradnik istarskog kneza Nina Jakovčića. Betoniranje te prekrasne obale izostalo je zbog nesporazuma (valjda podjele plijena?) pa taj protuprirodni turistički projekt još nije realiziran. Da smo pravna država, neosporno je da bi se kriminalni akt promjene namjene Brijunskog priobalja poništio. Nabrajanje mase sličnih lopovluka nema nikakvog smisla.

Hoće li i ova Afera Valkane završiti po sistemu “papala maca”, kao dobro podmazani stroj? Kao toliko neriješenih i nedovršenih afera; Agrokor, Uljanik, Vjetrenjače i niz drugih? Koliko je poznato pulski SDP fanatično gura sječu šume, devastaciju okoliša, ekocid, okupaciju obale i gradnju pregolemog kompleksa hotela na Valkanama. Zašto žele bodljikavim žicama zatvoriti Lungomare i eliminirati staro kupalište? To bi bio još jedan agresivni element u katastrofalnom kaosu prostora Istarske županije – razorenom tisućama bespravnih objekata i nereguliranih naselja i gradova.

U cilju provedbe planova naših oligarha pojavila se jalova ideja o provjeravanju statusa tog poluotoka. Lukavo kupovanje vremena! Proces provjere bi trajao, pa bi revolt građana na ekocid Valkana polako padao u zaborav.  Tvrtka „Hotel Valkane“ slijednica je nekadašnje Tvornice cementa Giulio Revelante i to je činjenica. Sumnja se da tijekom privatizacije odobreno knjiženje cementare na spomenuti poluotok, nije jasno – iako je to savršeno jasno. Zna se da je čak 97% svih hrvatskih privatizacija nezakonito, pa eventualne nepravilnosti nemaju nikakav značaj. Na prijavu DORH-u ili na tužbu sudovima – naš (još uvijek) apsolutni gospodar DORH-a, Mladen Bajić, nasmijao bi se i papire gurnuo natrag u ladicu.

Građanima ostaje građanski bunt, ali to je slaba utjeha. Potrebno je upornije djelovanje.

U Premanturi, 22. ožujka 2022. T