PODZEMLJE

ZLOČESTI I NEPOSLUŠNI HORVATINČIĆEV GLISER

23. kolovoza, 2011.

Piše: Jasna Babić

„U svom burnom životu zagrebački građevinski poduzetnik Tomo Horvatinčić doživio je mnoge osobne brodolome, ali niti jedan ga nije toliko uzdrmao kao stravična pomorska nesreća koja mu se dogodila u utorak oko podneva dvije nautičke milje južno od Primoštena kod otočića Maslinovik“, tako  vodeće žensko izdanje EPH prezentira činjenicu da je vremešni Horvatinčić, konzumirajući  mladenačke ljetne čari, za sobom ostavio  dvoje mrtvih Talijana, uz trapavi   pokušaj bijega s lica mjesta.

Nježna floskula „mnogi životni brodolomi“ odnosi se valjda na vrlo srodne prometne nesreće , koje je  značajno mlađi Horvatinčić izveo  na kopnu u 20.st.  Kao cijena njegovoga silovitoga kretanja  prema hrvatskom kapitalizmu 21. st.  na tom Horvatinčićevom početku ostala su pionirska dva trupla. Tada je bio poznat kao ugostitelj  iz  Babilona, već po nazivu restorana predestiniran za buduće pothvate  imperijalnih razmjera, samo modernije arhitekture, od urbanih vila, do podzemnih garaža. Posljednji neostvareni  san  ima proporcije nebodera u gradu Zagrebu, bezuvjetno  i svakako višeg  od stotinu katova.

Žrtve  graditeljske djelatnosti  toga lokalnoga Babilonca nikada nisu ni pobrojane, kamo li identificirane, kao što nitko ne spominje robove koji su živi iscijeđeni u babilonske spomenike.  Horvatinčić je, naime, nakon pionirskih  cestovnih leševa ušao u kategoriju domaćih poslodavaca.  Kako bi rekla  bezazlena i ljupka Premijerka, riječ je o kategoriji kojoj se ima pripisati  otvaranje radnih  mjesta i  izvlačenje  Hrvatske  iz ropske krize prema novom ciklusu pomlađene robovlasničke vitalnosti.  Nekoć automobil, danas gliser, uz ostalo, krunski su dokaz  Horvatinčićeve  poslovne produktivnosti, savršeno usklađene s vladajućim političkim  nazivima.

No, kako živimo u vremenima slabašne likvidnosti, ali  napredujućega transporta i mobilnosti, važno je pamtiti da se Tomo Horvatinčić, prije Babilona, zatekao na politički najpodobnijem mjestu za  landranje po kopnu i moru: radio je u socijalističkom SUP-u – u međuvremenu prekrštenom u MUP – na izdavanju vozačkih dozvola. Po svemu sudeći, bilo je dovoljno da samom sebi  napiše  garanciju da je   osposobljen za upravljanje onim automobilima  koji su, kao nešto živo,  vitalno,  likvidirali prve Horvatinčićeve  žrtve.  Tko bi tada pomislio da će jedan osrednje pismeni  ćato SUP-a, preko ugostiteljskog probavnog trakta, dospjeti u   kategoriju  “poslodavac“, sastavljenu od popularnih tajkuna koji grade novi hrvatski svijet.  I da će  ženske novine  oplakivati jednu takvu  sudbinu.

Naime, ona fraza „stravična prometna nesreća“,  naciji  bi trebala sugerirati da je Horvatinčić  žrtva objektivnih okolnosti, nametnute i podmetnute zle kobi, nekog slijepog usuda –  žrtva jedva manje   grozomorna od  dvoje mrtvih Talijana.  Tako se iz faze auto-fetišizma  prešlo u  tragediju u Posejdonovom carstvu.   Zato ženski list još nježnije veli da se prometna nesreća „mu dogodila“ ili da se njemu dogodila. Nastavlja se s intonacijom   istražno-policijske birokracija njegovih starih kolega iz SUP-a, današnjega MUP-a, koji događaj definiraju  otprilike ovako:„ pomorska prometna nesreća sa smrtonosnim posljedicama“.

Premda  je istražno-policijska konstatacija nešto bliža osobnoj Horvatinčićevoj odgovornosti  od ženskih novina, još uvijek  pruža dovoljno prostora da  se  za sve okrivi gliser, živahna prijevozna stvarca, koja je đipnula  izvan ljudske kontrole, urotivši se protiv svoga ponosnoga vlasnika i vozača  s onim  kopnenim vozilima iz Horvatinčićeve mladosti.  Zločesti gliser nije se pokorio Tomi Horvatinčića, nije htio  slušati, ni približno onako smjerno kao zagrebački gradonačelnik koji je sredio sve dozvole za Cvjetni trg.

Ali kao trofej svih trofeja, u brodici, brzoj poput metka, nalazila se suputnica.  Dok ovoga puta EPH ne koristi svoj stalni dotok policijskih informacija da doznamo njezino svjedočenje, riječ je o ključnoj figuri priče: ona,  značajno mlađa dama,  trebala je ostati zadivljena vremešnim tajkunom  koji  adolescentski  jurca po sinjemu moru,  nesumnjivo s urednom dozvolom.

Utoliko je Horvatinčićeva mala statistika od četiri nasumična ubojstva doista dostojna EPH-ovoga izdanja baš zgodno definiranog kao ženske novine.