Piše: Jasna Babić
Još uvijek je teško objasniti skandalozne razmjere slučaja Drage Prgometa, HDZ-ovca koji je za posljednjega balkanskoga rata dobio doktorat prije magisterija, pa je iz toga deriviran u predstojnika jednoga bolničkoga odjela uho-grlo-nos. Otkriće je, naime, pokazatelj brandirane zemlje znanja, vrhunac procesa koji je započeo lažnim diplomama na prometnom i ekonomskom fakultetu. Jer političkoj eliti nije dosta da osvoji glasove na izborima. Hoće biti pametnija nakon toga, nego što je bila prije toga, sama po sebi.
DRUŠTVENA PAMET
Nakon serijala o lažnim intelektualcima u državi koja vlastitoga Nikolu Teslu posljednjih godina uvozi iz Amerike dvojeći što je važnije – kompromitirajuća srpska nacionalnost ili sveto hrvatsko tlo – Prgomet je toliko prirodna intelektualna pojava da će trajati do prvoga ekonomskoga problema Agrokora, Styrije, EPH – vodećih prodavča zdrave hrvatske pameti. Uzgred rečano, najdraži kapitalist recentnoga premijera diplomnitao je na ekonomiji ovih mjeseci. Sada se može kandidirati za predjednika države, u skladu sa kuloarskim šapatom o dugoričnim planovima aktualne Vlasti koja se bori za pamet s licencom.
Moj prijatelj Sead Alić ima dva doktorata iz filzofije i serijal objavljenih znanstvenih radova. Ne računajući „Riječnik epohe“, koji bi dobro došao gordom anglo-latinisti Zoranu Milanoviću da sazna kako budućnost nije počela njegovim uzletom na čelo trenutačno vladajućega SDP-a, najmanje jedna knjiga – filozofija medija – relevantna je za hrvatski medijski global. U moje doba mračnoga komunizma novinarska misija je bila definirana da prepoznajemo društvenu pamet u konkurenciji s državnom inteligencijom po mjerilu Partije. Koliko je mozgova akatulane medijske scene obratilo pozornost na filozofiju medija u Hrvata Seada Alića, promovirajući p.r.-uradak političarke Mirele Holy koja je tako veselo i folklorno eksploatirala kazneno-pravnu kvalifikaciju vještica, mrcvarenih i spaljenih na terenima po kojima ona gazi svojim visokim potpeticama.
Nije slučajno da je moj prijatelj bio jedan od najvažnijih utednika „Radija 101“ koji je krčio teren današnjem Karamarku, tada na proračunskoj plaći Socijalističke Rapublike Hrvatske i Zoki Milanoviću koji nema pojma na čijim je novcima odrastao. Bile su to godine kada je iz znanja izlazila znanost, godine kada smo vjerovali da političko članstvo konačno nije važno za elementarni opstanak mozga. Kojeg li neznanja, bez licence!
IDEJNA I IDEOLOŠKA ROBA
Za razliki od Pegometa i Holy, moj prijatelj nije nikada bio član ni jedne stranke. I zato je ostao autsajder u brandiranoj zemlji znanja, bez radnoga mjesta i istodobno značajni teoretičar medija bez najmanje medijske pozornosti.
Ta rascijepljena stvar licencirane znanosti i prezrenoga znanja ne pojavljuje se prvi put u europskoj, još manje u hrvatskoj povijesti. Nadođe uvijek s fascinacijom uvezene idejne i ideološke robe kojoj je na Zapadu istekao rok trajanja. Primitivnu, snobovsku, opaku nakaradnost zamijetili su francuski filozofi u svojome okruženju osamdesetih godina prošloga stoljeća, dokazujući kako institucionalna medicina, psihologija, psihijatrija servisiraju represiju Josipovićeve pravne države, etablirani u novi oblik institucionalne religije. Prvi znaci religijskoga statusa nacionalne znanosti, koja je ispražnjena od znanja, pojavili su se u hajci na TV-emisiju „Na rubu znanosti“. Sam naziv stubokom je uvrijedio etablirane znanstvene umove koji u prosjeku nisu objavili ni jedan rad u posljednjih 15 godina, kako kaže službena statistika. O čemu govori emisija koja je u jednom trenutku uznemirila Prgometove kolege? Govori o kojekakvim znanjima i iskustvima koji za sada nemaju institucionalno priznanje, jer su beskorisni korporacijskoj ekonomiji i državnoj upravi. Uostalom, recentni ministar školstva, kukavički u uzmaku pred glupošći Crkve je ponajbolji intelektualni drug Dreage Prgometa. Kao doktor medicinskih znanosti, istina, nije došao iz „barbiranja“ uha-grla-nosa, nego iz prodaje amričkih lijekova za mršavljenje debelih Htvata. Da je riječ o znanosti održavanja skelete i muskulature – uopće ne treba sumnjati. O znanju – budemo razgovarali za koju godinu, oslonjeni na fundament europske kulture koja se zove Hegel: kada su najmoćniji u sebi sadrže sjeme vlastite poropasti.
4 komentara
Uskoči u raspravuNema komentara!
Počnite s raspravom.