PODZEMLJE

VATIKANSKI POŠTAR FILIP VUČAK

16. kolovoza, 2011.

 Piše: Jasna Babić

 Zanimljiva je podudarnost dvaju afera koje hrvatsku premijerku očekuju nakon njezinoga godišnjega odmora: dramatični sukob države i crkve povodom Dajle i već tradicionalno natezanje između Banskih dvora i Pantovčaka oko imenovanja ambasadora. Gledano iz aktualne perspektive, nemaju baš nikakve veze jedna s drugom. Ipak, kada se malo osvrnemo  u kadrovska zbivanja iz  travnja ove godine, onda je prilično jasno da afere Dajla nije moglo biti bez neupotrebljive nazočnosti stanovitoga Filipa Vučka na funkciji hrvatskoga ambasadora u Vatikanu.

Njegovo diplomatsko ustoličenje obavljeno je na način koji Jadranka Kosor upravo priprema za novu rundu ambasadora: poklopljeno Zakonom, ali ispod svake zakonske razine, utoliko s vrlo neizvjesnim posljedicama za Hrvatsku. Tako se stvar oko Dajle već mjesecima mulja, da bi kulminirala već polovicom srpnja, kada je nekakva vatikanska komisija Dajlu jednostavno prenijela u zemljoposjednički fundus talijanskih redovnika. Jadranka Kosor i njezina Vlada, navodno, nisu imali pojma uz toga Filipa Vučka koji je kolonizirao Vatikan.

Riječ je, naime, o apsolutno prvoj osobi koja je trebala znati za redefiniranje vlasničkoga aranžmana nad komadićem istarskoga teritorija u korist talijanskih benediktinaca. Ako unatoč svakodnevnom doticaju s vatikanskom birokracijom, Filip Vučak nije znao što je morao znati, onda su u pravu svi koji su na vrijeme upozoravali na tragičnu razinu njegovih sposobnosti, zamagljenih zvonkim diplomatskim titulama, uglavnom zbog drugovanja s Ivom Sanaderom u splitskom sjemeništu. Sam kardinal Bozanić upozoren je krajem 2010. vjersko glasilo Križ života u isto vrijeme objavilo je zanimljiv prilog: kako je taj Filip Vučak predestiniran za veleposlanika, puno prije pokretanja zakonske procedure. Vrlo finim riječima, uzgred se spomenulo da se za ambasadorskim kandidatom vuče blato nekih ružnih prijevara iz devedesetih godina.

No, čovjek je imenovan, baš kako se očekivalo, postajući jedan od zagovornika svekolikoga pokrštavanja ujedinjene Europe makar duhovnim sredstvima. Nije bio presudan ni Zakon, niti njegov moralni  profil, nego preporuke zadarskoga nadbiskupa Ivana Prendže, koji je umro malo prije definitivnog vatikanskog ustoličenja svoga štićenika. Zadarska nadbiskupija, tek toliko da se podsjetimo, s Vatikanom njeguje autonomne odnose, pa se ne može reći da je lansiran zalaganjem Josipa Bozanića.

Ako je, pak, spomenuti Filip Vučak, nasuprot brojnih kritičara i analitičara, izuzetno odan svome poslu u korist Republike Hrvatske, onda je Jadranka Kosor o vlasničkoj pretvorbi Dajle na vrijeme bila obaviještena, ali, kao obično, nije bila u stanju vidjeti problem. Jer   papino dvodnevno gostovanje u Hrvatskoj za političko samodokazivanje daleko je važnije od komadića Istre, kojega eventualno poznaje kao mrljicu na zemljopisnoj karti. Ionako je većina HDZ-ovaca zaljubljena u Hrvatsku kao u kakvu nadzemaljsku ideju. Zato tek kada se podigla dreka istarskih prelata i njihovih vjernika, IDS-a, Ivana Jakovčića i gomile ostalih nevjernika – prihvatljivih samo kao biračko tijelo – svečano se obznanilo da je Kosor Papi napisala nekakvo pismo. Ne treba sumnjati,  pismo je izručeno u svete papine ruke putem istoga Filipa Vučka. Valjda se pokazao doraslim barem poštarskoj misiji.

I, eto, istodobno je Jadranka Kosor pripremila novi kontigent diplomata, nestrpljivih da što prije zbrišu iz Hrvatske. U tome ih ometa otezanje predsjednika Ive Josipovića koji, očito, nije previše zadovoljan s premijerkinim shvaćanjem „karijernih diplomata“. Oklijeva sa svojim neophodnim potpisom, što premijerku ljuti, pa je posljednjeg dana svoga godišnjega odmora najavila hitnu bitku za ambasadore. Kandidirani su  opet  po zakonu, nikako po svojim političkim, nacionalnim i vjerskim opredijeljenima. Upravo poput toga Filipa Vučka, koji sjajno obavlja poštansku službu.