ŽIVOTNA PRIČA PUKOVNIKA JOKE ALEKSIĆA

ŽIVOTNA PRIČA PUKOVNIKA JOKE ALEKSIĆA

31. srpnja, 2021.

 

Godine 1991. vraća se u domovinu i u Istru. Seli potom 2000. u zagrebački dom “Park”, gdje je obilježbi njegova stoljetnoga rođendana nazočila hrvatska politička krema. Protiv  ujaka nije bilo nikakvih dokaza ratne krivnje, kazuje Vesna Biličić. Poslije sloma NDH, kršni Ličanin dospijeva u englesko zarobljeništvo i na međunarodni sud. Ondje ga se prisjeća jedan čovjek, svjedočeći kako je za obrane Gospića spasio nekoliko američkih padobranaca. – Proglašen sam nevinim i tako se domogao polustoljetnoga progonstva i nostalgije za hrvatskom domovinom, rekao je na domskoj fešti dugovječni Ličanin koji od 2004. počiva u rodnom Ribniku

Napisao: Josip Frković

Dok su početkom 20. stoljeća – postupnom preobrazbom dotadašnje manufakturne uslužne djelatnosti u Sisku pretvarani u industrijska poduzeća – stanovnici siromašne i kamenjarom okovane Like u potrazi za lakšim životom masovno su dolazili na obale Kupe, Save i Odre. Teške fizičke poslove obavljali su u opekarskoj industriji, šumarstvu, metalurgiji, kemijskoj industriji, lučkom prekrcaju tereta i žitnoj plovidbi prema Karlovcu. Sisak je, među ostalim, postao osobito privlačan utemeljenjem tvornica alkoholnih likera  i osvježavajućih pića, stakla, te termalnih vrela Petra Teslića iz Ostrovice kod Gospića. Taj industrijalac bio je bivši visoki časnik kraljevske jugoslavenske vojske, kum Hrvatima mrskoga beogradskoga kraljevskoga dvora i dinastije Karađorđevića, koji je izravno sudjelovao u općoj proizvodnoj i društvenoj preobrazbi grada. Bliski Teslićevi rođaci bili su članovi Ajvaz-Žepićeve obitelji sa salaša kraj ciglane Miška Popovića. Do danas, računaju poznavatelji povijesnih mijena i rasta Siska, gotovo 50 posto Siščana nosi naslijeđena lička prezimena.

 Protiv slike sv. Save u akademiji

U međuratnom razdoblju, austrougarske, SHS države i kraljevine Jugoslavije, počelo je 1902. u Ribniku kod Gospića stasanje jednog nacionalnoga gorostasa i ljepotana, domoljuba i vojskovođe od formata, koji će se za svojih rodbinskih veza i dolazaka k sestri Iki Hergešić u obećani grad svojih sunarodnjaka,1929. u Sisku i oženiti. S petnaest godina,  Josip Aleksić – da bi oca zaštitio prvoratne mobilizacije crno-žute monarhije – postao je kadet karlovačke opkoparske vojne škole. Slijede potom premještaj u Maribor i završetak vojnog graditeljskoga obrazovanja u 48. klasi kraljevske akademije. Kad je preuzimao diplomu, odbio je to učiniti – poput većine domoljubivih tvrdoglavih Ličana Hrvata – u prostoriji s velikom slikom svetoga Save. Očito je znao za sve opačine što ih vladajući narod, hegemonistički sveti Sava i njihove velikosrpske četničke težnje nanose njegovim Hrvatima. Vojna služba u odori vodila ga je desecima garnizona, sve do Makedonije.

Nadimak Joko

Sve do 1941. i proglašenja Nezavisne Države Hrvatske koje je u vojnoj službi dočekao u Šapcu. Josipova sestra Ika Hergešić godinu dana kasnije dobila je kćer Vesnu. Dobar dio mladenaštva, međutim, spomenuta djevojčica nije znala da spominjanje diskretnoga nadimka Joko, zapravo, označuje majčina brata Josipa Aleksića, koji je bio zapovjednik Prve opkoparske domobranske bojne na desnoj obali Kupe u Sisku. Bilo je to u velebnoj Domobranskoj vojarni (graditelja Colussija) koja će se konačno u naše vrijeme preuređivati za znanstveni centar izvrsnosti. S obitelji je Josip Aleksić stanovao u reprezentativnoj Gutschyjevoj ladanjskoj kući iza crkve sv. Križa u gradskom šetalištu. Sedam i pol desetljeća kasnije, o karijeri proslavljena vojnika pokušali smo ponešto doznati od njegove nećakinje, umirovljene inženjerke kemije Vesne. Ona u braku s povjesničarom i bivšim ravnateljem Gradskoga muzeja Siska Bartolom ima kćer Natašu, zaposlenicu Državnoga arhiva, te Marina, časnika MORH-a, dragovoljca Domovinskoga rata.

Partizani deložirali Aleksićeve

– S majkom sam odlazila u ujakov stan u šetalištu. Imao je kćeri Veru i Natašu, te sina Milana Mišu. Najstarija sestrična Nataša bila je za Jugoslavije profesorica hrvatskoga jezika, a Vera magistra farmacije. I Mišo je bio visoko obrazovan. Fotografiju s prve svete pričesti donio nam je kasnije njegov vršnjak ing. Zlatko Pries. Sjećam se da su nove komunističke vlasti deložirale ujakovu obitelj i smjestili je u trošnoj kućici Treće ulice. Živjeli su u siromaštvu, pa se ujna s djecom preseljava k svome bratu, pravoslavnom svećeniku u Novi Sad. Zadnja vojna dužnost Josipa Aleksića bila je u rodnom Gospiću. Ondje je prema želji najvećeg krivca za zločinačko i kaotično stradanje Hrvata, Ante Pavelića, na mjestu zapovjednika 11. hrvatske divizije, hrabro braneći dobro utvrđen grad od partizana zamijenio pukovnika Jucu Rukavinu. Nakon propasti države, ujak je na konju prešao granicu i preko Italije dospio u Pariz. Ostatak duga i plodonosna života proveo je u Francuskoj, kao radnik na farmi, poduzetnik i umirovljenik francuske države.

Nevin pred međunarodnim sudom

Godine 1991. vraća se u domovinu i u Istru. Seli potom 2000. u zagrebački dom “Park”, gdje je obilježbi njegova stoljetnoga rođendana nazočila hrvatska politička krema. Protiv  ujaka nije bilo nikakvih dokaza ratne krivnje, kazuje Vesna Biličić. Poslije sloma NDH, kršni Ličanin dospijeva u englesko zarobljeništvo i na međunarodni sud. Ondje ga se prisjeća jedan čovjek, svjedočeći kako je za obrane Gospića spasio nekoliko američkih padobranaca. – Proglašen sam nevinim i tako se domogao polustoljetnoga progonstva i nostalgije za hrvatskom domovinom, rekao je na domskoj fešti dugovječni Ličanin koji od 2004. počiva u rodnom Ribniku.

Dodajmo na kraju da je Josip Aleksić u jednom videu spominjao i Pavelićev posjet Sisku 1943. Navodno je samozvani poglavnik što ga je kao vojnik držao na strogoj distanci obišao sjedišta logornika Fageta, gradonačelnika Stuermera i prvoga policajca Škareka, ali ih ondje nije zatekao. Čuvši za boravak državnoga poglavara u Sisku, pohitali su dužnosnici do Domobranske vojarne, ali ih Pavelić u ljutnji nije htio primiti…T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code