INFO BIRO

ŽELJEZNI VUDRAG

3. veljače, 2020.

Vudrag se vratio iz Pariza, gdje vodi već impresivnu karijeru pod zastupništvom dvije prestižne galerije, te u razgovoru s ravnateljem centra Nikšom Lalinom i Anjom Mihaljević smislio se događaj koji spaja Anjinu inicijativu inkluzije osoba s invaliditetom te Centar za likovni odgoj kao obrazovnu instituciju u svojevrsni show performance izveden 1. veljače, a koji gledatelji neće tako lako zaboraviti.

“Anja Mihaljević moja je draga prijateljica koja je pristala sudjelovati u ovom događaju, zajedno s ravnateljem Centra za likovni odgoj grada Zagreba, Nikšom Lalinom. Iako oboje već spremni na kontroverzni i nesvakidašnji umjetnički sadržaj koji sam ponudio prihvatila se idejna inicijativa, moram naglasiti uz sve ostalo; ponajviše iz razloga same poruke koju šaljemo. Današnji virtualno obavijeni svijet nudi vrlo često nametnute društvene standarde ljepote, brenda, sve slične iskrivljene morale kojima ljudi sve više teže, skrivajući “nedostatke” s poetičnim, ali jasno vidljivo patetičnim pokušajima “fejkanja” života na virtualnim mrežama. Zato se doslovno, bez cenzure i bez uljepšavanja, u kombinaciji Hefesta i Pepeljuge, oblikovala, konstruirala i zavarila Anjina noga koja joj nedostaje, ne kao prikrivanje već naprotiv – kao umjetnički rad: oslonac i kruna u životu samoprihvaćanja i nadvladavanja tog takozvanog nedostatka, koje i svojim društvenim djelovanjem promovira. Sama lokacija Centra za likovni odgoj savršeno je uklopljena u koncept kojim se bavimo, jer ipak je likovni odgoj i obrazovanje ono što nas uči misliti, uči inovaciji i mašti, a time naoružani s vlastitim razvojem možemo djelovati, pomoći, inspirirati, i boriti se protiv epidemije neznanja i odvesti čovjeka u novu, svijetlu i humanu budućnost”, rekao je Vudrag.

Sveukupnim dojmom jasna je referenca na poznati performance Josepha Boyicea, jednog od najznačajnijih konceptualnih umjetnika 20. stoljeća, koji se svojedobno zatvorio u galeriju dok su posjetitelji promatrali izvana. Iako drugačijeg, vlastitog stila, vidimo sličan “rukopis” u promišljanju kod Vudraga, stoga ne brinemo o njegovoj karijeri i u performansu. T