Svega nekoliko dana iza smjene godina – potaknut poznatim zakašnjelim i zakonom neutemeljenim “kaznenim arsenalima” hrvatske Vlade i detaširana EU-premijera Plenkovića za sankcioniranje trgovačkih i uslužnih obrta koji su pred novu godinu poskupjeli svoje proizvode i usluge – inspektor Državnoga inspektorata notornoga šefa Andrije Mikulića našao se iza potresne 2020. u zamjenskom skučenom prostoru kod starog “alcatraza” Gimnazije (10 četvornih metara!) najstarije sisačke urarske radionice sa 70-godišnjom tradicijom. Uslužnoga obrta, usprkos suzdržanosti onodobne partizanske “crvene” gradske vlasti prema razvojačenu pok. domobranu i sinu Jurju Franiću osnovana 1954., gdje je utvrdio minimalnu evidentnu korekciju cijene usluga od svega nekoliko postotaka i zaradu od (slovom i brojkom) četiri eura?!
Proizlazi to iz prosječnih mjesečnih prihoda radionice prethodnih godina, ali je rješenjem Državnoga inspektorata kažnjen kaznom od 5.000,00 kuna, odnosno pola prihoda mjesečnoga prometa nastala dugotrajnim popravkom mehaničkih i baterijskih satova ili pak starih arhaičnih zidnih “vura”?! Očito zagrebački dužnosnici iz čeličnim barijerama ograđenih Banskih dvora, šefovi i terenci inspektorata, mogobrojni bogataši žive u posebnom, paralelnom svijetu Hrvatske.
Bilo kako bilo, poslije desetljeća samostalna privređivanja, vlasnik urarskoga obrta iz Lovrićeve ulice 5 Bruno u prizemlju “Karingtonke” u Kontrobi u kojem mu cjeloživotnim iskustvom s povećalom na oku pomaže i otac Željko (70), dragovoljac Domovinskoga rata i pričuvni časnik, satnik Hrvatske vojske (koje li simboličke podudarnosti!) složio je žalbu za instituciju hrvatske državne uprave. Kako i ne bi kad svojim cjelodnevnim radom uzdržava u Galdovu obitelj, ženu i dvoje malodobne djece.
Za kraj, radnja Franićevih već dugo je, od početka Domovinskoga rata i osloboditeljske “Oluje” jedini je urarski obrt u dvanaest općina i osam gradova Sisačko-moslavačke županije. (J. F.) T
