PISMA POSJETITELJA

ZAŠTO DR. MARKU VESELICI NIJE OMOGUĆENO DA SUCU NERONU URUČI KNJIGU VINODOLSKI ZAKONIK?-pismo Žarka Marića iz Zagreba

9. srpnja, 2014.

Žrtva jugokomunističkog represivnog aparata, nevino optuženi i osuđeni Marko Veselica je odležao svoju dugogodišnju robiju. Mogao je samo sanjati da se u njegovom procesu pojavi kakav pravedan sudac, tipa suca Nerona. Njemu su bili suđeni vampiri, a najveći vampir 70.-ih godina je sjedio na vrhu partijske SRH piramide. Tog najvećeg vampira je, prije nekoliko mjeseci, na tribini u Hrvatskom slovu, po tko zna koji put, Marko imenovao i punim imenom i prezimenom. E, zapamtit ćemo mi Marko tvoje riječi. Rekli su sebi u bradu, neovampirci juniori, u visokim državnim institucijama, biološki i idejni potomci, vampira seniora.

I gle čuda. Doznao veliki Marko da u Zagreb dolazi veliki sudac Neron, pa je osjetio potrebu, stisnuti mu ruku, i uručiti mu poklon knjigu Vinodolski zakonik, najstariji cjelovito sačuvani spomenik običajnog prava na hrvatskom jeziku, a u slavenskom svijetu, od njega je starija samo Ruska pravda, napisana u protegu od XI. do XIII. stoljeća.

Preko društva za zaštitu i promicanje ljudskih prava, čiji je i on visoki dužnosnik, uputio je zamolbu visokim državnim institucijama, da mu se to omogući. Ali, pismena je ljubav ponajgora, uvijek moraš čekat odgovora. Rekla bi narodna pjesmarica. Zaboravio je na dnu napisati: Vita jela zelen bor, čekam brzi odgovor. Čekajući odgovor mogao je Marko, kako opet kaže narodna pjesmarica, i pjevušiti: Svi se momci vesele sijelu, a ja pošti i papiru bijelu. A pravo na odgovor je osnovno ljudsko pravo, zar ne.

No, da mi za naše mlade čitatelje kažemo nekoliko riječi o tim mračnim 70.-im godinama i Hrvatskom proljeću, čije je raspupane grane, procvjetale visibabe, jaglace i ljubičice, hladni vjetar Košava iz Karađorđeva, uništavao, trgao, kidao, lomio…

Ne samo dobar dio političara, nego i dobar dio današnjih odnarođenih ljevičarskih novinara, pripadaju toj vampirskoj generaciji, jer su upravo tada pekli svoj novinarski zanat. A dok su ga pekli, vatru ispod kotla im je raspirivao spomenuti hladni Dolanc-Planinc vjetar, koji im je svojim fijukanjem oko kotla, i titopendrekaško kolo svirao.

Navest ćemo samo jedan karakterističan događaj iz toga mračnog vremena, a vezan za titopendrekaše i njihove zasukane rukave. 

Molim vas gdje se nalazi ulica Savska. Kakva Savka, svetu li ti neđelju, pa pendrekom po leđima. Auuuu, što mi je ovo tribalo, zajauka došljak u Zagreb. Kakav Tripalo, sunce li ti kalajsano, pa opet pendrekom po leđima.